Kukavice. Nema gore uvrede

Kukavica. U mojoj familiji, to je nekako oduvijek bila najgora uvreda. Kukavica.

Jednom me baba uhvatila s cigaretama, našla mi je kutiju plavog Waltera u rebatinkama. Imao sam valjda 13 godina, već sam bio veliki, prištavi klipan. Pozvala me u dnevni boravak, na stolu je ležala ta zgužvana kutija, a ona je, sjećam se, stisnutih očiju opasno siktala. 

- Kukavice! Jel ti šmeka? A, kukavice, je li dobar?

Uvreda je, vidi se iz priloženog, kod nas pokrivala širok dijapazon zločina. Od zabranjenih cigareta, preko izbjegavanja škole do ozbiljnijih svinjarija o kojima sad neću jer me sram. 

Ostala mi je ta kukavica u primozgu. Svaki put kad se na poslu ili privatno nađem u situaciji da moram odvagnuti nešto potencijalno za*ebano, za mene ili za druge, zvoni mi u glavi ili u prsima, ne znam, neki nejasan osjećaj srama i straha da ne budem etiketiran kao kukavica. Vjerojatno za to postoji termin u psihologiji, ali nisam školovala.

Posljednjih dana, ili tjedana, ne mogu procijeniti, pratim rastuću mržnju prema medijima. Nije ovo klasična naricaljka o potlačenim novinarima, izbjegavam takve teme u javnoj raspravi jer smatram da moramo imati deblju kožu i samim izborom ovog zanimanja pristajemo biti na vjetrometini javnosti. Moraš odgovarati za rečeno ili napisano i moraš moći podnijet kritiku.

Ali, postoji razlika između kritike i slijepe mržnje. 

Nagomilalo se te iracionalne, usijane mržnje, nakotilo se toliko da ispod gotovo svake vijesti, čak i ispod benignih vremenskih prognoza, čitam o strastvenim željama za dekapitacijama novinara.

Ljudi su frustrirani, jesu, pun im je klinac korone, mjera, stožera, vlade, političara, kiše i sunca. Jesu, i imaju pravo biti. Ali svoj gnjev upućuju u krivom smjeru. Novinari, barem oni koji se drže principa svog posla, nisu karnevalski krnje čijim će se spaljivanjem odagnati zlo iz društva. Nema časti u ubijanju ili zazivanju ubijanja glasnika.

Smetaju vam mjere? Dobro, recite to onima koji su ih uveli. Smetaju vam političari? Dobro, recite im to prije nego zaokružite njihova imena. Smetaju vam dvostruki standardi? Dobro, recite to onima koji ih provode. Smeta vam Vlada? Dobro, nemojte je sljedeći put izglasati. 

Istina je da je zapravo lakše zapaliti krnju u komentatorskoj sekciji. Lakše je na*ebati se majke čovjeku koji ti donese vijest nego onome koji ju je stvorio. Lakše je pljuvati žuč iz sigurnog mraka anonimnosti. Toliko je lakše da već neko vrijeme sve rjeđe vidim granicu između kritike i refleksne mržnje. 

Vjerojatno za takvo ponašanje i takve ljude postoji termin u psihologiji, ali ja ih zovem kukavicama.

U mojoj familiji nema gore uvrede.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE