Zajedno su 71 godinu: Nikad ništa nismo 'pomeli' pod tepih

91-godišnja Marica i njezin suprug i životni partner Tomo Vinković (93) iz đurđevačkog prigradskog naselja Budrovca vjenčali su se davnog 17. studenog 1946. godine u Budrovcu.

Prije toga su, kako bi se danas kazalo, “hodali“ dvije godine, iako je Tomo buduću suprugu poznavao od njezine najranije mladosti jer je prolazila uz njihovu kuću. Dodajući da su se nekad znali i porječkati, ali ozbiljnih svađa među njima nikad nije bilo.

Nikad nisu ništa “pomeli“ pod tepih, kaže Tomo, nego su odmah nesuglasice riješili. Godinama su prednjačili u selu po marljivosti te uz punu staju blaga obrađivali i desetak rali zemlje. 

- Ako se ljudi vole i međusobno poštuju, a to smo mi cijeli život radili, onda u kući vlada sloga - govori nam bračni par s kojim unatrag šest godina žive kći jedinica Marija i njezin suprug Zdravko Dorin.

Teška vremena naučila su ih koliko je važno cijeniti obitelj pa su tome naučili i svoju kćer, koja je nesebično sa suprugom došla živjeti s roditeljima kad više nisu mogli sami. Nakon što je Marica “pala“ u kolica, kći i zet su se doselili iz Zagreba pomoći njezinu ocu koji će 6. prosinca proslaviti 93. rođendan, da Marici ništa ne fali. Dva tjedna nakon suprugova rođendana, Marica će napuniti 91 godinu. 

Bolest je pomalo čini nervoznom jer, kaže, najviše joj nedostaje kretanje i rad na imanju, od kojega su živjeli. 

Iako tri godine stariji, Tomo je gotovo “čeličnog“ zdravlja. Baš kad smo ih posjetili, imao je temperaturu jer se prehladio. Kad mu je zet Zdravko (68) rekao da se malo bolje odjene, Tomo mu je u svojem stilu rekao da će vidjeti njega kako će on izgledati s 93 godine. 

- Pa do kada vi mislite živjeti Tomo - odgovorio mu je zet u šali. Tomu su svi stariji znali kao veseljaka, jer nije bilo ni jedne veselice, kao ni crkvenog zbora da on nije zapjevao. Kroz smiješak mu je odgovorio: “Dok ne umrem”. Nikad nije bio bolestan, osim poneke prehlade, a kaže da je zdrav zato što se uvijek zdravo hranio, puno radio i bio veseljak. - Nikad se nisam ljutio. Sve sam okrenuo na šalu - pojašnjava Tomo.

On je još i danas zadržao staru naviku da dan započinje jednom rakijom, a za ručak je obavezna čaša do dvije čistog vina iz njegovih gorica. Kći Marija kaže kako puno čita i ne trebaju mu naočale, a za politiku ne mari i izbjegava gledati ih na TV aparatu jer je, kako nam se povjerio, to štetno za živce.

Vrijedna Marica ima veliku želju da joj unuci podare praunuke

Od djetinjstva su se dobro slagali, da bi se na jednoj zabavi, kad je Marici bilo 18, među njima upalio plamen ljubavi koja ih drži sve ove godine.

- Tad sam shvatila da mi je Tomo više od prijatelja, a i on je to priznao. Na toj zabavi sam bila pomalo nervozna jer je ubrzo došla moja majka i pratila svaki moj pogled - kaže nam Marica.

Iako je u ono vrijeme, neposredno poslije 2. svjetskog rata, bilo teško, njih dvoje su gotovo sve zajedno radili, osim kad je Tomo, koji je među prvima u selu imao konja, išao drugima okopavati vinograd. Na Maricu su tad pali svi poslovi, ali joj, kaže, ništa nije bilo teško.

Marica ima samo jednu želju - da njezini unuci Damir i Darijan osnuju obitelj te da napokon postane prabaka.