Ako dijete baca hranu, bolje mu je oduzeti tanjur nego vikati

Nijedno dijete nije prirodno zločesto, ističe Janet Lansbury, autorica knjige “No Bad Kids”, koja uvodi čitatelje u dječju psihu i govori o važnosti postavljanja granica. 

- Bebe su potpuni ljudi – svjesni, intuitivni i komunikativni. U njihovoj je prirodi da uče, istražuju i testiraju hipoteze, rješavaju probleme te razumiju jezik i apstraktne ideje - ističe autorica.

Ipak, mi ih često tretiramo kao da su nesvjesni i kao da nas ne mogu razumjeti ili komunicirati s nama. S druge strane, ponekad pak očekujemo da će se djeca moći nositi sa situacijama odraslih na takvoj razini zrelosti i emocionalne samokontrole kakvu još nisu razvili.

KNJIGA DANA Dosađivanje će izgraditi dječju kreativnost, ali i snalažljivost

Takve percepcije mogu voditi problemima u discipliniranju djece, upozorava Lansbury i dodaje da je tajna učinkovite discipline odbacivanje svih manipulativnih taktika. S djecom jednostavno budite iskreni, savjetuje. Ističe kako poštovanje djeteta ne znači da je roditelj pasivan. Kad su djeca neposlušna, ona traže da im roditelji postave granice. 

Vikanje je suvišno

Ako pristojno kažete djetetu da ne baca hranu, a ono to svejedno učini, nemojte vikati. Jednostavno mu recite da vas nije poslušalo pa mu oduzmite tanjur. Možda će se i rasplakati, no autorica tvrdi da će iznutra ispustiti uzdah olakšanja i pomisliti: “Mama me je zaustavila prije nego što se naljutila. Ulijeva mi povjerenje svojom brigom”. 

- Ne treba se slagati sa svime što dijete napravi, ali kroz priznanja mu dajete do znanja da je cijenjeno, a ponekad ga i podsjećate da može napredovati - kaže autorica. Savjetuje da izbjegavate govor u trećem licu, poput onoga gdje sami sebe pred djetetom nazivate “mama” ili “tata”, te bilo kakav oblik govora kakav ne biste upotrebljavali u komunikaciji s prijateljima.

Konkretno, to znači da djeci ne treba govoriti, primjerice, “Mama će pospremiti”, nego je ispravno “Ja ću pospremiti”. Djeca trebaju naučiti uspostaviti direktnu komunikaciju, a ona se postiže upravo riječima “ti” i “ja”. 

- Tražimo od djece da se pravilno ponašaju, poštuju nas i reagiraju kao što od njih očekujemo ili im naredimo. No ne vide li da se i mi sami tako ponašamo, ne možemo očekivati da će oni tako postupati. Važno je da se ono što govorite u verbalnoj komunikaciji vidi i u vašoj neverbalnoj komunikaciji, jer ako one nisu usklađene, djeca će vjerovati onoj neverbalnoj koja vas ‘izdaje’ - upozorava Lansbury. 

KNJIGA DANA Beba neće plakati ako je se umota u tkaninu i lagano njiše

Smirenost je ključ

Naglašava da roditelji moraju ostati mirni bez obzira na sve. Djeca se osjećaju nesigurno ako roditelji postanu nestrpljivi ili ljuti kad su suočeni s nekom izazovnom situacijom u odgoju.

- Roditelji moraju odlučno postaviti granice, bez korištenja sile. Ljubav prema djetetu ne znači da ono mora stalno biti sretno. Često je najteže reći djetetu ‘ne’ i to i misliti. Ipak, djeca zaslužuju direktne i iskrene odgovore kako bi usvojila što je dobro, a što loše - zaključuje autorica.