Djeca vam se često svađaju? Otkrijte što pokreće sukob i naučite ih rješavati probleme
Suparništvo braće i sestara definirano je kao nadmetanje zbog ljubavi i pažnje roditelja ili zbog drugog priznanja ili dobiti. Osim toga, djeca se mogu sukobljavati međusobno kada žele pažnju ili iz dosade
Često se događa da je do sukoba između braće ili sestara više razloga u igri, no sve ovisi o obiteljskoj atmosferi. Naime, češće je da će prvorođena djeca inicirati sukobe jer brata ili sestru doživljava kao 'uljeza' koji narušava dotadašnje obiteljske odnose. Također, sukobi su češći kod djece istog spola, a pokazalo se da su nešto učestaliji između djevojčica.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:26
Moja djeca imaju 4 i 8 godina i sada su puno bliži nego što su to bili prije pandemije. Iz njihove spavaće sobe nekoliko puta noću čujem zvukove hihotanja. Ali što više vremena moje djevojke provode zajedno, više se i svađaju. Najapsurdniji slučaj bio je kada smo prošle jeseni čekali cjepivo protiv gripe. Djevojke su se potukle oko toga tko je primio prvi cjepivo. Moja starija kći 'pobijedila' je u tom argumentu, ali onda je shvatila da cjepivo zapravo nije nagrada.
U danima kada smo zajedno zarobljeni u kući i kad njihovi vriskovi dosegnu određenu jačinu, njihov otac i ja se brinemo da smo kao roditelji učinili nešto užasno pogrešno, piše Jessica Grose za New York Times.
No, prema Jeanine Vivona, profesorici psihologije na koledžu u New Jerseyu koja je proučavala svađe braće i sestara, natjecanje između braće je sasvim normalna životna pojava. A mi kao ljudi s braćom i sestrama i ljudi s djecom možemo jednostavno pokušati upravljati s tim što bolje možemo.
Promatračke studije pokazale su da se sukob braće i sestara može dogoditi i do osam puta na sat.
- Sukob se smanjuje u adolescenciji. Rano i srednje djetinjstvo posebno su teška vremena što se tiče sukoba djece - rekao je Mark Ethan Feinberg, profesor istraživanja zdravlja i humanog razvoja na državnom sveučilištu Pennsylvania.
Djeca žele da ih roditelji doživljavaju kao najposebnija, pa će se 'uvijek zalagati za povlašteni tretman' nad svojom braćom i sestrama.
Djeca se vole gnjaviti, igrati se grubo i slično, no roditeljima to ne izgleda kao igra i na kraju je na njima da rješavaju sukob i suze. Najčešće stanu na stranu slabijeg djeteta koje je ujedno i mlađe i time pridonose neravnoteži i osjećaju nepravde u odnosu njihove djece. Starije dijete misli kako je nepravedno što više nije u centru pažnje. A mlađe dijete ima veliku konkurenciju i teži biti jednako uspješno kao i starije, što nije lako i ono osjeća nepravdu jer je netko prije njega već postavio ljestvicu očekivanja. Oboje traže pažnju roditelja kao potvrdu svoje egzistencije i svoje vrijednosti.
Na primjer, recimo da je stariji sin nogometna zvijezda. Mlađe dijete ili djeca tada će vjerojatno izbjegavati nogomet, bilo zato što se boje da im neće biti tako dobro ili zato što se boje da bi mogli biti slabiji.
Jasna pravila te dosljedne posljedice za njihovo kršenje pomoći će Vam u sprječavanju ozbiljnijih sukoba. Međutim, dopustite djeci 'manji sukob' i dajte im priliku da nesuglasice riješe sami. Na taj način razvijaju vještine pregovaranja i rješavanja problema s kojima će se sresti kasnije u životu.
Osvijestite djeci da su dio istog tima, a ne suparnici. Dajte im zajedničke komplimente umjesto da ih uspoređujete i što je najvažnije, pobrinite se za poštenu podjelu pažnje, interesa i ljubavi među djecom.
Ovi savjeti mogli bi vam pomoći u ublažavanju sukoba ili njegovom sprječavanju
1. Otkrijte što pokreće sukob: Obratite pažnju na ono što se obično događa prije izbijanja sukoba. Ako se vaša djeca, na primjer, svađaju svaki put kad igraju videoigre, pripazite na to svaki put kada idu igrati. Osluškujte određene riječi ili tonove glasa koje koriste i pokušajte intervenirati prije nego što sukob eskalira.
2. Pomozite im da nauče rješavati sukob: Kad se 'vatra' smiri, pokušajte sjesti sa svojom djecom i razgovarati o problemu bez optuživanja. Pružite svakom djetetu priliku da neprekidno razgovara i neka sami pokušaju doći do rješenja problema. Kad djeca krenu u osnovnu školu, oni bi već tada trebali procijeniti koja su od tih rješenja win-win rješenja, a koja će s vremenom najvjerojatnije funkcionirati. Važno je poticati ih uvijek da sukobe sami riješe uz naravno neke granice poput da se ne smiju ozlijediti, napakostiti si i slično.
3. Pohvalite ih javno, a privatno kaznite: Ako su vaša djeca ljubazna jedni prema drugima, pohvalite ih. Ali ako ih kritizirate, pokušajte to učiniti izvan dohvata drugog djeteta, jer ga drugo može koristiti. Primjerice, ako kažete nešto mlađem djetetu ispred starijeg, starije će uvijek reći npr. 'Mama ti je rekla da ne skačeš na kauč'. Ne smijemo se prema svima odnositi jednako, nego prilagođeno svakom djetetu i jedino ih tada nećemo zakidati. Pokušavajući održati jednakost među djecom u stvari potičemo rivalstvo jer je važnije pružiti djetetu ono što njemu treba. A ako čujemo onaj tipični: ti više voliš brata ili sestru, tome se treba samo nasmijati i ne doživjeti to osobno.
4. Pokušajte pronaći trenutke koji svima odgovaraju: Temperamenti i osobnosti vaše djece mogu biti slični, a možda i nisu. Oboje mogu voljeti ples, ili jedan voli ples, a drugi samo želi igrati šah. Pokušajte pronaći zajedničke aktivnosti koje omogućuju svima da budu fleksibilni i osjećaju povezanost.
