EGZOTIKA U VIŠNJEVCU
FOTO Pogledajte bajkoviti vrt kod Osijeka: Ivan i Đurđica su sve napravili sami!
U dvorištu Ivana Eleša i Đurđice Balog stara cigla, kreveti i bačve postali su dio jedinstvenog vrta iz bajke. Ništa nisu prepuštali majstorima, već je sve projekt njihove ljubavi i upornosti
- Sve u dvorištu izrađivao sam sam. Veliki okrugli stol od starih dasaka, stare stolice koje sam renovirao, ložište od cigle, klupe, terase, kuhinju, ograde za bilje... Ni jedan majstor ovdje nije ništa radio - kaže Ivan. Njihovo dvorište prostire se na čak 700 četvornih metara, a svaki njegov dio ima svoju priču.
Obiteljska kuća Ivana Eleša iz Višnjevca kraj Osijeka u svojem dvorištu skriva pravi privatni zeleni resort. Uređeni zeleni travnjak ispred kuće nagovještava divotu koju ćete vidjeti unutra čim zakoračite na malu stazu koju je Ivan sagradio od kamena i betona, a koja vas, kao put u bajku, vodi ispod svodova rascvjetalih biljaka i ukrasnog drveća. Tek kad prođete tu stazu, pred vama se otvori vrt iz bajke - krivudave stazice od stare cigle, sjenica s biljarom, ribnjak, fontana, ljuljačke, drvene terase, miris ruža i stotine biljaka koje se prelijevaju iz svakoga kutka. No iza svega ne stoji skup projekt ni tim majstora, nego ljubav, upornost i vlastite ruke.
Ivan Eleš i Đurđica Balog iz Višnjevca posljednjih dvadesetak godina stvaraju svoje zeleno carstvo, dvorište koje danas izgleda kao spoj rustikalnog vrta, umjetničkog ateljea i mjesta za odmor iz kakvog mediteranskog filma.
- Sve u dvorištu izrađivao sam sam. Veliki okrugli stol od starih dasaka, stare stolice koje sam renovirao, ložište od cigle, klupe, terase, kuhinju, ograde za bilje... Ni jedan majstor ovdje nije ništa radio - kaže Ivan. Njihovo dvorište prostire se na čak 700 četvornih metara, a svaki njegov dio ima svoju priču.
- Po staru ciglu sam išao autom u Baranju. To je cigla od srušenog kokošinjca. Ljuljačka nam je od bolničkog kreveta. Štednjak od staroga bureta. Sve u dvorištu ima dušu - priča kroz smijeh.
U vrtu nema skupih i egzotičnih detalja. Gotovo sve napravljeno je od recikliranih materijala - starih vrata, štokova, kreveta, cijevi, drvenih bačvi, čak i starog štednjaka.
- Ništa ovdje nije skupo. Sve je nastalo kreativnim radom. Godinama sam živjela u Njemačkoj, gdje sam također radila ovakav vrt. Volim biljke i volim boraviti među njima - govori Đurđica, koju je ljubav prema Ivanu vratila u Hrvatsku.
Njih dvoje su, naime, bili "par" još u osnovnoj školi. I upravo je njihova ljubavna priča vrtu dala novu energiju.
- Nisam je ni vidio ni čuo 35 godina. A onda smo se ponovno našli i danas je opet moja ljubav. Donijela mi je novu sreću nakon smrti supruge - iskren je Ivan.
Od tada zajedno grade vrt, dio po dio, sezonu po sezonu.
- Nakon radnog vremena odmah idemo u dvorište. Normalan svijet jedva čeka vikend da ode na piće ili u šetnju, a mi jedva čekamo raditi u vrtu. Najteže je održati ga 'živim' tijekom ljeta, po velikim vrućinama, kad ga zalijevamo po sat i pol svaki dan. Zato smo iskopali i bunar u dvorištu - priča nam Ivan.
Dvorište je prepuno sadržaja i skrivenih kutaka za odmor. Tu je velika sjenica s biljarom koju zimi zatvaraju ceradama, mali ribnjak, zidani roštilj s pekom, fontana, "talijanski kutak" uređen poput pejzaža sa slika, nekoliko "chill" zona s foteljama, ljuljačkama i naslonjačima te mala vanjska kuhinja.
- Đurđica ima svoje 'prijestolje' u dvorištu. Fotelju sa suncobranom i stolićem u koju nitko ne smije sjesti - kroz smijeh kaže Ivan.
U vrtu raste nekoliko stotina biljaka, od kojih su neke donijeli s mora i iz Njemačke. Posebno su ponosni na ukrasne javore, smokvu, višnju, bananu, kupine, ribizle, dalmatinsku žižulu, maslinu, bazgu, ruže penjačice i stablašice, pampas travu, sukulente, čuvarkuće i brojne vrste cvijeća i začinskog bilja.
- Otiđem nekad u rasadnik vidjeti što se nudi pa se raspametim. Mogao bih stalno kupovati nove biljke - dodaje Ivan, koji ima još planova za svoje dvorište, ali koji će doći na red nakon što njegova mama odustane od bašte koju je navikla cijeli život obrađivati.
- Mama je nekad obrađivala cijelo dvorište kao bašću, a danas ima mali komad povrća. Napravio sam joj visoku gredicu da joj bude lakše raditi - govori Ivan, koji je prije šest godina doživio infarkt pa je, nakon toga, i on malo "usporio".
- Rad u vrtu nas opušta. Zapravo ga ne može ni raditi onaj tko u tome ne uživa. Uvijek nešto radimo, mijenjamo, smišljamo novo. Iako sad izgleda impresivno, jer nam to kažu prijatelji koji nam dolaze na druženje, mi bismo ga još malo nadogradili - kaže Ivan.
Njihovo dvorište danas je mjesto okupljanja obitelji i prijatelja, prepuno glazbe, razgovora i života.
- Ljudi nas često pitaju bismo li iznajmili prostor za proslave, ali nekako ga čuvamo samo za sebe. Ovo je naš mir i naše zadovoljstvo - kažu Ivan i Đurđica.
A upravo se to osjeti u svakom njegovu kutku - da nije nastalo novcem, nego ljubavlju, vremenom i rukama ljudi koji u njemu zaista žive.
Od stare cigle srušenog kokošinjca napravili su staze, od bolničkog kreveta ljuljačku, od bureta štednjak, a stara vrata, štokove, bačve i daske pretvorili u jedinstvene vrtne detalje...
