Francuska duša iz Splita: Dok ste znatiželjni, još ste mladi!

Gérard Denegri rodio se prije 73 godine u mjestu Créteil, 12-ak kilometara od Eiffelova tornja, a sa samo 11 mjeseci s roditeljima je stigao u Split te s vremenom postao doslovno živuća institucija, a i najpoznatiji splitski Francuz. 

Odrastao je u splitskom Varošu uz Olivera Dragojevića, Jakšu Fiamenga, Zdenka Runjića, tenisača Željka Franulovića, a zahvaljujući poznavanju jezika, širokoj kulturi, dvadeset godina radio je kao šef protokola Grada Splita, tijekom kojih je ugošćivao poznate face. Na toj dužnosti ostao je do umirovljenja i ispratio osam gradonačelnika, zaključno sa Željkom Kerumom. Funkciju je, pak, preuzeo na poziv splitskoga gradonačelnika Petra Slapničara, svojeg nekadašnjeg profesora na Fakultetu elektrotehnike.

Ugledni gosti koje je dočekao u Splitu

Od fakulteta sam povremeno radio kao vodič i prevoditelj za francuski jezik, vodio sam mnoge poznate na turističke obilaske, pa tako i Jacquesa Cousteaua, a sedamdesetih i Rainiera - princa od Monaka i njegova sina Alberta, tad maturanta. Dakle, nije mi nedostajalo iskustva, pa je prof. Slapničar predložio da preuzmem 1992. godine Protokol grada. Trebalo je lijepo predstaviti Split važnim ljudima u politici, a neki su tada imali i predrasude da neka ‘plemena opet ratuju u njihovoj blizini’. Cilj mi je bio prikazati da Hrvatska, moja domovina uz Francusku, ima pravo biti državom. Uslijedilo je mnoštvo službenih susreta. 

Tijekom dočeka Alije Izetbegovića u Splitu

Ugostili smo, između ostalih, francuskog predsjednika Françoisa Mitterranda, britanskog premijera Johna Mayora, španjolskog premijera Filipea Gonzalesa, koji je ujedno predsjedao EU. Bile su nam gošće Bushova majka i nevjesta, kao i mnogi drugi. Moje je načelo za gradonačelnike bilo: ‘Osigurat ću vam kroz ceremonijal i protokol lijepi okvir za sliku o Splitu’, a vi morate paziti da okvir ne bude ljepši od slike, dometnuo je ovaj francuski Varošanin, koji je do svoje 70. godine bio i prvi počasni konzul Republike Francuske.

Majka došla u Split kao novinarka i ostala

Gérard i njegov stariji brat Daniel, doktor znanosti fizike i dugogodišnji voditelj odjela u CERN-u u Ženevi, rodili su se u braku pariške novinarke Madeleine Epron (1903.-1989.) i splitskog profesora francuskog jezika Milivoja Denegrija (1896.-1982.), inače rodom iz Milne na Braču.

S princom od Monaka i njegovim sinom

Majka je bila i stenografkinja francuskoga književnika i nobelovca Andréa Gidea, a u Splitu je radila kao prevoditeljica te lektorica francuskog jezika. Oduševljena krajolikom, Jadranskim morem, kulturnom i povijesnom baštinom, osim u supruga, zaljubila se u Split, uvijek čvrsto čuvajući veze s Francuskom, kamo je svake godine vodila sinove.

- U Split 1936. godine došla je kao novinarka na prvom velikom kruzeru s 400 Francuza. Mog oca Milivoja dopalo je da bude vodič njezinoj grupi. Kako je kao novinarka morala imati nešto više podataka za list koji se tiskao na brodu za ugledne goste za čitanje na doručku, tražila je da joj kaže nešto više o Splitu. Veza je ubrzo postala sentimentalna – priča Denegri.

Trideset godina sreće i ljubavi 

Gérard je diplomirao na Fakultetu elektrotehnike u Splitu, predavao je i u Srednjoj školi Sinj, radio kao predvoditelj i sudski tumač, te 11 godina kao razvojni inženjer u poduzeću RIZ-IETA (Radio industrija Zagreb). Bio je i turistički predstavnik te turistički vodič, a tijekom rada u turizmu upoznao je suprugu Ljubicu Dabo Denegri.

- Sa suprugom sam proživio 30 godina sreće do njezine smrti 2006. I sama se posvetila lingvističkim vezama hrvatskog i francuskog jezika. Drugim riječima, ‘zarazio’ sam je, pa je i doktorat radila na temu utjecaja francuskog na hrvatski – kaže.

Mladić u duši

Od djetinjstva živi na predjelu Šperun u Varošu, prepunom obiteljskih memorabilija, starog namještaja, knjiga i ozračja nekadašnjeg građanskog Splita. Još sluša ploče na gramofonu koji je majka 1936. kupila u Francuskoj, a  zabavlja se i uređivanjem kolekcije figurica Napoleonovih vojnika. Mirovinu “popravlja” prevođenjima i turističkim vođenjima gostiju iz Francuske.

- Još sam turistički vodič a počeo sam kao student 1965. i zaradio tako prvi novac. Svakako je bolje biti turistički vodič nego samo umirovljenik, a i svaki dan se nešto novo nauči. Dok ste znatiželji, dotle ste mladi! Hranite se kao naši stari, a sjećanja, koja su budućnost prošlosti, njegujte i na njima radite za nova neka pokoljenja – poručio je.