I ignoriranje je ljutnja te može voditi prejedanju

Što god se dogodilo i koliko god vam to smetalo, vi ćete uvijek reći: “Sve je u redu” ili “Nije to ništa”. Ignoriranje je također stil ljutnje, a potisnuta agresija nije dobra ponajprije za vas, jer će vaši bližnji, budući da ne reagirate, činiti što hoće. Uzrok ovakvom ponašanju može biti odgoj. Ako su vas odgajali da je bolje šutjeti jer biste mogli izgubiti posao, ugled, prijatelje ili brak te da uvijek budete pristojni, vi vjerojatno vjerujete da se ljutnja ne može kontrolirati i izraziti smireno. Međutim, primarna funkcija ljutnje jest da signalizira kako nešto nije u redu i potakne na rješenje. Ignorirate li upozorenja, to može rezultirati samodestruktivnošću poput prejedanja ili pretjerane kupnje. Ne pokažete li drugima da vam nešto smeta, neće se ni ispričati jer ne znaju da su krivi. Takav oblik ponašanja zahtijeva promjenu uvjerenja. Zapitajte se je li doista u redu da vaš suprug svaki vikend odlazi na kartanje s prijateljima, a vi ostajete doma sami. Prepoznate li u kojim situacijama popuštate, to će već biti veliki korak prema promjeni.

PASIVNO-AGRESIVNI TIP ŽELI DA GA SE SHVATI OZBILJNO
Bacite li dragom kolekciju stripova i potom kažete: “Zar su u toj kutiji bili neki stripovi? Ja sam mislila da su unutra stare cipele”, znači da ne dopuštate da vas se gazi, ali se istodobno ne usudite otvoreno suprotstaviti. Ljudi pribjegavaju pasivnoj agresiji nakon što sami sebe uvjere da njihove riječi nemaju više nikakva učinka pa pozornost i neku vrstu osvete postižu takvim ponašanjem. No takva agresija se s vremenom otkrije i počne frustrirati druge jer vjerujete da je podmetanje način rješavanja problema. No uz takvu se “strategiju” ništa ne riješava i nitko nije na dobitku.


NAMETLJIVOST JE DOBRA, ALI AGRESIVNOST NIJE
Ljudi koji se ljute na pasivno-agresivan način trebali bi, tvrde psiholozi, sami sebi dati dopuštenje da smiju biti ljutiti. Pri tom je potrebno osvijestiti da je ljutnja psihički pokazatelj da vam neke stvari smetaju i kako se ne osjećate dobro jer vas partner ili ukućani ne shvaćaju ozbiljno. Ljudi kojima nanosite štetu smicalicama i malim osvetama vjerojatno ni ne znaju što su vam skrivili pa bi više učinka imao otvoren razgovor. Potrebno je osvijestiti i da je nametljivost u redu, ali agresija nije, bilo da je riječ o verbalnoj ili fizičkoj agresiji.

BIJES ZBOG TUĐIH NAVIKA OTKRIVA UNUTARNJI NEMIR
Uhvatite li se kako govorite kolegi da vam je sad stvarno dosta jer vam nikad ne zna vratiti vašu “klamaricu” pa se poslije pitate zašto je ta “klamarica” bitna, tada ispod površine sigurno nešto ključa, tvrde psiholozi. Vjerojatno ljutnja, kajanje ili frustracija. Možda vas kolega živcira jer je promaknut, a vi niste, nije vas pozvao na rođendan, a sve ostale jest ili je možda vaš brak u lošoj fazi, a vi ne znate zašto je to tako. Pokušajte osvijestiti ponašanje i osjećaje vezane uz određenu iritaciju, a nekontrolirane rečenice obuzdati. Prisilite se da u naletu ružnih riječi radije zamislite neku smirujuću situaciju.