Lifestyle

Komentari 64

Curica (14): Imala sam 112 kg, najviše mi se rugaju djevojčice'

Curica (14): Imala sam 112 kg, najviše mi se rugaju djevojčice'

Pretilost u dječjoj dobi sve više postaje javnozdravstveni i društveni problem, a alarmantni podaci pokazuju kako je u Hrvatskoj unazad osam godina broj djece s prekomjernom težinom porastao sa 21 na 35 posto

Imam 14 godina i do prije par tjedana imala sam 112 kila. Sad sam smršavjela i spustila to na 107 kilograma. Oduvijek sam bila bucmasta, a unazad nekoliko godina kile su se jednostavno počele lijepiti na mene. To mi nije predstavljalo problem do četvrtog razreda, no tad su me druga djeca počela zadirkivati, iskreno priča djevojčica umornog pogleda s kojom smo se susreli na Zavodu za endokrinologiju i dijabetes u KBC Zagreb gdje liječe djecu s problemom pretilosti.

POGLEDAJTE VIDEO:

Ondje je prvi put bila prije dvije godine.

- Suprug i ja smo uočili da je sve deblja. Nije voljela jesti povrće, ali je zato rado jela kobasice i to je obilno zalijevala sokovima. Između obroka bi si napravila jedan do dva tost sendviča sa šunkom, a do večere je jela razne grickalice. Kuma mi je znala govoriti da trebam pripaziti i da mi mala ima viška kilograma - objašnjava majka koja je prije dvije godine potražila savjet liječnika.

On ju je uputio u KBC Zagreb. Ondje ih je dočekao tim koji se sastojao od psihologinje, nutricionistice i endokrinologinje.

- Svakom djetetu pristupamo individualno i imamo više modela liječenja. Za neku djecu je samo ambulantno liječenje gdje pacijenta nakon inicijalnog razgovora naručujemo na kontrole tijekom kojih pratimo uspjeh liječenja, ali neki bolesnici nisu u mogućnosti dolaziti na grupne edukacije zbog škole, prijevoza ili posla. Svakom bolesniku radimo obradu na moguće komplikacije pretilosti i upućujemo na razgovor s nutricionistima. U drugoj situaciji pacijente šaljemo u ambulantu za pretilu djecu tj. Grupe za pretilu djecu gdje smo osmislili  edukacijski timski program usmjeren na cijelu obitelj. Uključuje osim liječnika i psihologe i nutricioniste te u suradnji sa timom specijalista govorimo o posljedicama pretilosti te osmišljavamo jelovnik. I u konačnici u trećoj skupini pacijenata su djeca s metaboličkim komplikacijama ili ekstremnom pretilošću koju nakon obrade liječimo u bolničkim uvjetima, pojašnjava predstojnica Zavoda za endokrinologiju i dijabetes u KBC Zagreb dr.sc. Nevena Krnić, spec. pedijatrije i endokrinologije.

Je li dijete ekstremno pretilo, određuje se prema indeksu tjelesne mase koji je u tim slučajevima viši od 35 kg po m2, no ima li viška kilograma najbolje će odrediti pedijatar ili liječnik obiteljske medicine.

POGLEDAJTE VIDEO S KBC-a: 

- Kad sam došla na odjel prije dvije godine, nisam bila motivirana. Objasnili su mi da će mi se zdravlje pogoršati, da ću završiti u bolnici, i jednostavno sam odustala. U par navrata sam pokušala biti na dijeti, no kako nisam ostvarila neke značajne rezultate, i od toga sam odustala. Nastavila sam po starom. Nisam se osjećala loše zbog debljine. U razredu ionako nemam prijatelja, a i inače se više volim družiti s dečkima jer su cure zločeste i zadirkuju me, nastavlja 14-godišnjakinja pojašnjavajući kako je prije nekoliko tjedana uočila da ima puno akni te je s mamom otišla dermatologinji.

Ona je zatražila nalaze krvi, i tada se otkrilo da malena ima dijabetes.

- Osjetila sam da sam malo češće žedna i bila sam više umorna, ali to je to. Situacija se brzo smirila, pa nisam na to obraćala pažnju - nastavila je naša sugovornica. Kaže kako je svjesna da je sam kriva za situaciju u kojoj se našla te da je dovela zdravlje u opasnost, ali nije imala motivaciju da bilo što promijeni.

- Kad vas dijete traži jesti, teško je odbiti ga i ne ponuditi mu objed - nastavlja mama.

Upravo je percepcija pretilosti kao bolesti ono što nam nedostaje kako bismo se uspješno borili protiv nje, ističu specijalisti.

- Ako imate oboljelog od dijabetesa, roditelj će bez problema pripaziti na obroke i mijenjati navike bez isprika da mu je teško odbiti hranu djetetu. Dijabetes je ozbiljna bolest, a pretilost se olako shvaća kao prolazno stanje - pojašnjava dr.sc. Marina Grubić, klinička psihologinja u KBC Zagreb.

No da nije riječ samo o prolaznom stanju nego situaciji koja može doživotno obilježiti život svjedoče brojna znanstvena istraživanja i studije.  

- Pretila djeca imaju ortopedske deformacije stopala i noge, odnosno nogice im idu u X ili imaju spuštena stopala, već u ranoj dobi im se pojavljuje tzv. masna jetra koja kasnije vodi do značajnih oštećenja te čak i propadanja organa. Uz dugotrajniju pretilost dolaze i ozbiljniji problemi poput metaboličkih poremećaja kao što je dijabetes - nastavila je dr. Krnić.

Njezina kolegica dr. Anita Špehar Uroić, spec. pedijatrije i endokrinologije, kaže da nerijetko već u dječjoj dobi uz znakove jetrene lezije vidimo i znakove poremećenog metabolizma masti te prve znakove slabije osjetljivosti na inzulin koje dugoročno vode razvoju dijabetesa melitusa tipa 2 te povišen krvni tlak, a ukoliko se pretilost ne liječi u dječjoj dobi, značajnije metaboličke komplikacije razvit će se već od rane odrasle dobi.

- To znači da takvi mladi ljudi imaju povišene masnoće u krvi, značajna oštećenja jetre, mogu se pojaviti pankreatitis i druge kronične bolesti. Unazad 10 godina primijetili smo kod djevojčica raniji početak puberteta i češću pojavu policističnih jajnika, što rezultira neredovitim mjesečnicama, nastavlja dr. Krnić.

- Dodatno, javlja se pojačana dlakavost i problem s aknama. U kasnijoj životnoj dobi sve to vodi do povećanog rizika od kardiovaskularnih bolesti koje mogu rezultirati srčanim i moždanim udarom, visokim tlakom, ali i pojavom više vrsta karcinoma koje potiče pretilost, pojasnila je dr. Špehar Uroić.

Problem znatnog viška kilograma odražava se i na psihičko zdravlje, pa su tako pretila djeca kasnije u životu sklonija pojavi ozbiljnih psihičkih bolesti.

- Ovisno o uzrastu u kojem se suoče s pretilošću, djeca različito percipiraju svoj problem. Tako mališane u predškolskoj dobi on ne zamara previše i nisu opterećeni. U ranoj školskoj dobi se prvi put susreću s vršnjacima i tu nastaju prvi problemi. Često im se rugaju, pa se zbog toga razvija osjećaj nezadovoljstva, a poslije i frustracije. U dobi od 12 godina i više djeca već imaju sniženo samopouzdanje te simptome anksioznosti. Čak 60 posto njih u kasnijoj dobi ima probleme s depresijom i anksioznošću, kaže dr. Grubić pojašnjavajući kako su pretila djeca od najmanjih nogu žrtve diskriminacije jer ih okolina doživljava kao lijene i manje sposobne.

- Tako oni sami nemaju visokih očekivanja od sebe niti ih nastavnici doživljavaju drugačije, pa je često riječ o djeci koja su akademski manje uspješna. Nikad neću zaboraviti razgovor s vrijednom i pametnom djevojčicom koja se borila s debljinom u osnovnoj školi. Pitala sam je kakvi su joj planovi, a ona je rekla da ne zna jer sigurno neće u gimnaziju. Imala je odlične ocjene, pa sam je pitala zašto to ne želi. "Pa kako ću ja ovakva debela u gimnaziju", odgovorila mi je. Ako netko ima nisko samopoštovanje, misli da nije dovoljno dobar i ni uspješan za nešto, to izravno utječe na njegovu budućnost. Psihičke posljedice debljine su iznimno zanemarene jer nisu vidljive u prvi mah, upozorila je ona.

U ambulante Zavoda javljaju se djeca već u dobi od tri godine, a rade s njima do punoljetnosti. Tvrde kako ih prate tijekom čitavog procesa liječenja te su im uvijek na raspolaganju za sve savjete i pitanja.

- Važno je raditi i s djecom i s roditeljima jer roditelji često prebacuju odgovornost na mališane obrazlažući kako im ne mogu odbiti hranu ili slasticu. Svojim obrascima ponašanja roditelji već od malih nogu djeci usađuju krive navike, pa je onda potrebno potruditi se kako bismo doprli i do jednih i do drugih. Ima situacija kad nam djeca dolaze s uputnicom iz pedijatrijske ordinacije, a roditelj odbija suradnju i tvrdi da ih gnjavimo bez veze. Teško je objasniti im da je i to oblik zanemarivanja djeteta, da su mu usadili krive obrasce ponašanja i propustili ih naučiti dobrim navikama. E, to mi ovdje radimo . nastavila je dr. Špehar Uroić.

Naše sugovornice ističu kako tim koji radi s malim pacijentima ne osmišljava dnevne jelovnike niti značajno smanjuje kalorijski unos.

- Kod djece se nikad ne ide na redukcijske dijete jer to može usporiti njihov rast i pubertetski razvoj. Mi im u suradnji s nutricionistima nudimo balansiranu dijetu u kojoj ih učimo kako će smanjiti količinu hrane te izabrati kvalitetnije namirnice bogate nutrijentima koji su im potrebni, istaknula je dr. Krnić. Uzroci pretilosti već u dječjoj dobi su brojni.

Svi naši sugovornici slažu se kako je riječ o sjedilačkom načinu života kombiniranom s hranom loše kvalitete. Manje se ističe i činjenica da zbog sve manje kretanja djeca počinju motorički zaostajati u razvoju, pa nisu u mogućnosti baviti se aktivnostima koje su njihovim vršnjacima do prije nekoliko desetaka godina bile uobičajene. Tu je promjenu primijetio i fitness trener te kineziolog Tomislav Lubenjak koji radi s klijentima u dobi od 15 do 30 godina.

 - Danas se susrećem s djecom koja ne znaju trčati ili koja nikad nisu vozila bicikl. Mislim da su najveći problem roditelji jer je na njima da pokrenu dijete i usmjere ga na neki sport. Odlični sportovi za razvijanje motoričkih sposobnosti djece su atletika, gimnastika, judo, košarka, nogomet, odbojka, rukomet, tenis i slično, kazao je Lubenjak.

No činjenica je da u Hrvatskoj nemaju sve sredine jednake mogućnosti dječjih sportova, što ističu i liječnici u KBC-u. Kažu kako često svjedoče situacijama da u manjim mjestima nema sportske dvorane ni izbora aktivnosti za mališane. Dodatni je problem i osjećaj srama koji djeca osjećaju, pa pokušavaju kroz svoje aktivnosti uključiti i roditelje kako bi makar malo suzbili nelagodu. - Preporučio bih roditeljima da se više uključe, kroz šetnju, planinarenje, vožnju bicikla, trčanje, plivanje. Zajednička aktivnost može biti i čišćenje snijega, sanjkanje, grudanje, skijanje, istaknuo je Lubenjak. Uz roditelje, mnogi će istaknuti kako su javnozdravstveni servisi države također važan čimbenik u prevenciji debljine u dječjoj dobi.

- Promatrajući europske zemlje, ondje postoje inicijative zbog kojih su uklonili aparate sa slatkišima iz škola i vrtića ili su omogućili da se pojedini proizvodi prestanu reklamirati. Smatram da nisko stojimo po tom pitanju. Usto, ako govorimo o budućnosti problema pretilosti u Hrvatskoj, razmišljajte o tome u svjetlu činjenice da kaskamo za SAD-om barem 20 godina. Ono što oni sad proživljavaju, a to su razmjeri epidemije, nas čeka kroz 20 godina, istaknula je dr. Krnić.  Prema podacima HZJZ-a, u sljedećih 30 godina prekomjerna tjelesna masa bit će u Hrvatskoj odgovorna za 10% slučajeva kardiovaskularnih bolesti, 75% slučajeva šećerne bolesti tipa 2, 7% slučajeva demencije i 5% slučajeva karcinoma. Kad je o troškovima pak riječ, liječenje djeteta s prekomjernom težinom u Hrvatskoj je besplatno za građane, odnosno ide na teret HZZO-a.

- Nedavno smo računali kako je godišnji trošak za jednog pacijenta koji se liječi ambulantno oko 11.000 kuna kroz grupe za liječenje pretilosti i to počiva na entuzijazmu liječnika, psihologa i nutricionista. U Švicarskoj i sličnim zemljama taj se iznos kreće od 14.000 do 28.000 kuna na godinu, zaključila je dr. Krnić.

POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:

Najčitaniji članci