Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Teagan Hopwood nakon trudnoće došla je do konfekcijskog broja 20, a prekretnica se dogodila kada tijekom ljetnog vala vrućine nije mogla odjenuti jedine kratke hlače koje je imala. U šest mjeseci smanjila je težinu sa 103 na približno 74 kilograma, a tvrdi da nije morala potpuno izbaciti omiljenu hranu
Dok se sve više ljudi okreće injekcijama za mršavljenje i dijetama koje obećavaju brze rezultate, 31-godišnja Teagan Hopwood iz Canterburyja u engleskom Kentu odlučila je krenuti drugačijim putem. Majka jednog djeteta uspjela je u samo šest mjeseci izgubiti gotovo 30 kilograma, i to bez lijekova, rigoroznih režima prehrane i potpunog odricanja od hrane koju voli.
Teagan, koja radi kao baristica, prije promjene životnih navika imala je oko 103 kilograma i nosila konfekcijski broj 20. Nakon višemjesečne transformacije težina joj se spustila na približno 74 kilograma, a sada nosi broj 10.
Kaže da njezin rezultat nije posljedica nekog čudesnog recepta, nego razumijevanja kalorijskog deficita, kontroliranja porcija i dosljednosti. Tijekom procesa i dalje je povremeno jela pizzu, čokoladu i naručenu hranu, ali ih je uklapala u unaprijed određen dnevni kalorijski unos.
POGLEDAJ VIDEO: Tajna Plenkovićeve forme. Evo što premijer ruča: 'Sve što sam jeo prije, morao sam zaboraviti'
Pokretanje videa...
00:57
Teagan je višak kilograma počela nakupljati tijekom trudnoće, a nakon rođenja djeteta teško je uspijevala kontrolirati količinu hrane koju jede. Prejedanje je postupno postalo dio svakodnevice, dok se njezino samopouzdanje smanjivalo.
Dugo je pokušavala prihvatiti vlastiti izgled i uvjeravala se da joj višak kilograma ne smeta. Ipak, prekretnica se dogodila tijekom iznimno toplog ljeta 2022. godine.
Kada je pokušala odjenuti jedine kratke traper-hlače koje je imala, shvatila je da više ne može stati u njih. Zbog vrućine nije se mogla sakriti ispod široke i slojevite odjeće, što ju je natjeralo da se prvi put iskreno suoči sa svojim nezadovoljstvom.
Umjesto nove kratkotrajne dijete, odlučila je proučiti koliko je energije njezinu tijelu doista potrebno i na koji način može jesti manje, a da pritom nije neprestano gladna.
Na početku je jela približno 2200 kalorija dnevno. Iako nekima ta brojka može djelovati visoko za osobu koja pokušava smršavjeti, njezino je tijelo u tom trenutku trošilo više energije zbog veće početne težine.
Tako je mogla normalno jesti, imati dovoljno energije i istodobno biti u umjerenom kalorijskom deficitu. Hranu je vagala digitalnom kuhinjskom vagom, a obroke i grickalice bilježila je u aplikaciju za praćenje kalorija.
Nije se oslanjala na procjenjivanje porcija 'od oka' jer se, kako je objasnila, upravo u ulju, preljevima, umacima i većim porcijama često krije mnogo više kalorija nego što ljudi očekuju.
Kako je gubila kilograme, smanjivala se i količina energije koju je njezino tijelo trošilo. Zbog toga je postupno prilagođavala prehranu, a pred kraj transformacije unosila je oko 1700 kalorija dnevno.
Za razliku od brojnih popularnih dijeta, Teagan nije potpuno izbacila ugljikohidrate, masti, slatkiše ili brzu hranu. Umjesto podjele hrane na 'dobru' i 'lošu', pratila je količinu koju jede.
Pizzu, čokoladu i hranu iz dostave nije konzumirala svakodnevno i bez ograničenja, već ih je povremeno uklapala u svoj kalorijski plan. Ako je, primjerice, znala da će navečer jesti kaloričniji obrok, tijekom ostatka dana birala bi laganije namirnice i manje porcije.
Smatra da joj je upravo takav fleksibilan pristup omogućio da izdrži dovoljno dugo. Ranije bi, nakon potpunog izbacivanja omiljene hrane, brzo izgubila motivaciju i vratila se starim navikama.
Ovoga puta nije imala osjećaj da je na privremenoj dijeti. Mogla je sudjelovati u obiteljskim ručkovima, otići na druženje ili povremeno naručiti hranu bez uvjerenja da je jednim obrokom uništila sav dotadašnji napredak.
Ipak, činjenica da je povremeno jela pizzu ili čokoladu ne znači da ih je mogla konzumirati u neograničenim količinama. Gubitak kilograma i dalje je ovisio o tome da tijekom duljeg razdoblja unosi manje energije nego što je troši.
Teagan tvrdi da najveća prepreka ranije nije bila to što nije znala kako smršavjeti, nego to što psihički nije bila spremna dugoročno promijeniti navike.
Nakon nekoliko dana zdrave prehrane često bi očekivala vidljive rezultate. Ako vaga ne bi odmah pokazala manji broj, izgubila bi motivaciju. S vremenom je shvatila da tjelesna težina može varirati zbog tekućine, menstrualnog ciklusa, količine soli, probave i brojnih drugih čimbenika.
Zato je prestala promatrati svaki pojedinačni dan kao uspjeh ili neuspjeh. Umjesto toga pratila je prosječan napredak tijekom nekoliko tjedana.
Nije očekivala ni da svaki obrok bude savršen. Ako bi pojela više nego što je planirala, sljedećeg se dana vratila uobičajenoj rutini umjesto da potpuno odustane ili se kažnjava ekstremnim gladovanjem.
Upravo je tu promjenu razmišljanja izdvojila kao jedan od najvažnijih dijelova svoje transformacije.
Uz promjene u prehrani, počela se više kretati i vježbati kod kuće. Nije svakodnevno provodila sate u teretani niti je pokušavala „poništiti” hranu iscrpljujućim treninzima.
Birala je aktivnosti koje je mogla redovito uklopiti u posao i obiteljske obveze. Njezini treninzi bili su usmjereni na izgradnju rutine, jačanje tijela i postupno poboljšavanje kondicije.
Dijelove procesa objavljivala je i na društvenim mrežama, gdje je podijelila svoju transformaciju i primjere prehrane. Objavljivanje rezultata pomoglo joj je da ostane odgovorna prema sebi, a njezina je priča privukla pozornost ljudi koji također žele smršavjeti bez ekstremnih metoda.
Teagan danas naglašava da tjelovježba ima brojne prednosti, ali da se njezin gubitak kilograma prvenstveno temeljio na prehrani i kalorijskom deficitu.
U vrijeme kada su lijekovi poput Wegovyja i sličnih preparata postali iznimno popularni, Teagan je odlučila da ih ne želi koristiti. Željela je naučiti kontrolirati porcije, planirati obroke i izgraditi navike koje može održavati i nakon što dođe do željene težine.
Njezina odluka ne znači da takvi lijekovi nemaju mjesto u liječenju pretilosti. Lijekovi za regulaciju tjelesne težine nekim se pacijentima propisuju zbog medicinskih razloga i trebaju se koristiti uz procjenu i nadzor liječnika.
Teagan je, međutim, smatrala da u njezinu slučaju najprije treba pokušati promijeniti životni stil. Posebno ju je brinula mogućnost vraćanja starih navika i kilograma nakon prestanka terapije.
Zato je željela razumjeti zašto se ranije prejedala, koliko joj hrane treba i kako može održavati novu težinu bez osjećaja da je cijeli život na dijeti.
Tijekom šest mjeseci njezina se težina smanjila s približno 103 kilograma na oko 74 kilograma. To predstavlja gubitak od približno 29,5 kilograma.
Istodobno je s konfekcijskog broja 20 došla do broja 10. Osim fizičke promjene, kaže da se promijenio i njezin odnos prema hrani, vlastitom tijelu i procesu mršavljenja.
Više ne pokušava biti savršena niti vjeruje da jedan komad pizze automatski vodi do debljanja. Umjesto toga promatra ukupnu prehranu tijekom duljeg razdoblja.
Njezina poruka ljudima koji pokušavaju smršavjeti jest da ne moraju nužno izbaciti svu omiljenu hranu. Važno je razumjeti količine, pronaći održiv kalorijski deficit i prihvatiti da rezultati ne dolaze preko noći.
Teagan upozorava i da njezin plan nije univerzalna formula. Potreban broj kalorija razlikuje se ovisno o spolu, visini, težini, dobi, zdravstvenom stanju i razini aktivnosti. Osobe koje žele znatnije smanjiti težinu, osobito ako imaju zdravstvenih problema ili poremećen odnos prema hrani, trebale bi se posavjetovati s liječnikom ili nutricionistom.
Njezin primjer ipak pokazuje da održiv proces ne mora podrazumijevati stalnu glad i potpuno odricanje. Umjesto kratkotrajnog režima, usredotočila se na navike s kojima može živjeti i nakon završetka mršavljenja.
24sata © 2026
