Antimikrobna rezistencija sve je veća prijetnja zdravlju diljem svijeta, ali znanstvenici koje financira EU rade zajedno na poticanju istraživanja i pronalaženju novih terapija
Istraživački savez EU-a bori se s rezistentnim superbakterijama
Bakterijske infekcije su veliki zdravstveni izazov, ubijajući oko 100 Europljana dnevno, a bakterije su sve rezistentnije na uobičajene antibiotike. Kako bi se to riješilo, istraživači poput dr. Rienka Pypstre rade zajedno na stvaranju učinkovitijih terapija.
Problem s bakterijama – jednim od najjednostavnijih oblika života – jest taj da se razvijaju vrlo brzo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
„S dijabetesom ili srčanim bolestima, na primjer, ljudsko tijelo se ne razvija brzinom koja znači da moramo imati nove terapije svake tri ili četiri godine”, rekao je Pypstra, stručnjak za razvoj lijekova i voditelj odjela zaraznih bolesti u britanskoj specijaliziranoj farmaceutskoj konzultantskoj tvrtki tranScrip.
Ali s infekcijama je drugačije, upozorio je, jer „patogeni imaju tako kratko vrijeme duplikacije i prisutni su u tako velikim količinama da vidite prirodnu evoluciju vrlo velikom brzinom”.
Pypstra je koordinirao osmogodišnji istraživački projekt COMBACTE-CARE koji je sufinancirala industrija EU-a, a koji je završio 2023. godine. Surađujući s akademskim konzorcijem, bolnicama i laboratorijima diljem EU-a, postavio je temelje za istraživanje antimikrobne rezistencije i razvoj boljih terapija.
S obzirom na prevrtljivu narav patogena, zadatak nije bio nimalo jednostavan.
„Kad god razvijemo novi antibiotik, nakon nekoliko godina pojavljuju se patogeni koji su pronašli način za bijeg i počinju se razmnožavati i preuzimaju kontrolu.”
Antimikrobna rezistencija sada se smatra jednim od najvećih globalnih javnozdravstvenih izazova. U laboratorijskim uvjetima neke se bakterije mogu udvostručiti svakih 20 minuta i početi razvijati rezistentnost na antibiotike za oko 10 dana.
Procjenjuje se da je u Europskom gospodarskom prostoru (zemlje EU-a te Island, Lihtenštajn i Norveška) antimikrobna rezistencija odgovorna za 35 000 smrtnih slučajeva svake godine, prema podacima Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti. Bez usklađenih napora za rješavanje rezistencije, postoji bojazan da bi se taj broj mogao povećati na oko 390 000 do 2050. godine.
Nove terapije
Javno-privatni istraživački projekt koji je Pypstra koordinirao bio je dio napora za proizvodnju novih terapija za bakterijske infekcije rezistentne na više lijekova.
Cilj je bio pronaći terapije za bolesti, uključujući komplicirane infekcije mokraćnog sustava, abdominalne infekcije (česte nakon većeg kirurškog zahvata) i bolničke infekcije pluća, kao što je pneumonija povezana s respiratorom.
Sve to mogu uzrokovati bakterije rezistentne na klasu antibiotika poznatu kao karbapenemi.
„Dugo su karbapenemi bili ’antibiotici u krajnjoj nuždi’”, rekao je Pypstra. „Tada su se pojavile neke bakterije koje bi mogle razgraditi ove karbapeneme, a neke od njih su čak rezistentne na najnovije lijekove.”
Kako se rezistencija povećava, Svjetska zdravstvena organizacija sada navodi razne bakterije rezistentne na karbapeneme kao prioritetne patogene, što zahtijeva istraživanje i razvoj novih lijekova.
Jedan je poseban problem specifična podvrsta infekcija rezistentnih na karbapeneme uzrokovanih bakterijama koje proizvode enzime koji ubrzavaju razgradnju karbapenema i čine ih neučinkovitima.
Kako bi se uhvatili u koštac s tim bakterijama, liječnici su prethodno upotrebljavali starije toksične agense ili kombinirali dva specifična antibiotika. No, iako je potonji pristup postigao određen uspjeh, bio je prepun poteškoća.
Optimalna doza dvaju antibiotika bila je nejasna i često su se davali bolesnicima kao zasebne intravenske infuzije, prema različitim vremenskim rasporedima. To ih je učinilo manje učinkovitima i kompliciranima za medicinsko osoblje.
Uz uobičajena ispitivanja sigurnosti i učinkovitosti te neklinička ispitivanja kako bi se pronašla optimalna doza svakog antibiotika u kombinaciji, istraživači su također morali prevladati neke „poteškoće u proizvodnji” jer su ta dva lijeka kemijski vrlo različita, rekao je Pypstra.
Njihovo je istraživanje dovelo do nove terapije koja je nedavno dobila odobrenje za stavljanje lijeka u promet u EU-u od strane Europske komisije.
Javno-privatno partnerstvo
Razvoj novih terapija u ovom području podržan je Inicijativom za inovativne lijekove (eng. Innovative Medicines Initiative, IMI), javno-privatnim partnerstvom između EU-a i europske farmaceutske industrije.
Pypstra je rekao da je važno pokazati da takvo partnerstvo može funkcionirati jer antimikrobna rezistencija treba „druge izvore financiranja osim privatnog tržišta”.
Uz antibiotike, povrat ulaganja za proizvođače lijekova je ograničen i spor, što često obeshrabruje istraživanje i razvoj antibiotika. Za razliku od mnogih novih lijekova, antibiotici se ne koriste što je brže i šire moguće nakon predstavljanja, iz nekoliko razloga.
Prvo, rezistencija se postupno širi, tako da u početku nema mnogo potrebe za širokom upotrebom novih antibiotika.
Drugo, antimikrobno upravljanje – globalno prihvaćen pristup smanjenju zlouporabe antibiotika – nalaže da se novi antibiotici čuvaju kao rezerva.
„Ne želite ih odjednom početi široko upotrebljavati, jer ćete tada vrlo brzo odabrati nove mehanizme rezistencije”, objasnio je Pypstra. „Najbolje lijekove držite na polici.”
Međutim, javno-privatna partnerstva imaju za cilj izjednačiti ukupni povrat ulaganja za farmaceutske tvrtke s drugim terapijskim područjima, rekao je.
Suradnička mreža
Pypstra je rekao da se suradnja između akademskih centara i industrije pokazala vrlo uspješnom.
Suradnja ove vrste od tada se razvila u mrežu kliničkih ispitivanja pod nazivom ECRAID (eng. European Clinical Research Alliance on Infectious Diseases), koja se temelji na radu projekata IMI COMBACTE i na drugim istraživačkim projektima EU-a.
S 19 organizacija u šest zemalja, uključujući od 600 do 700 bolnica diljem Europe, nudi jedinstvenu točku pristupa paneuropskoj kliničkoj istraživačkoj mreži za zarazne bolesti.
Cilj je mreže provođenje ispitivanja zaraznih bolesti, uključujući antimikrobnu rezistenciju, objasnio je glavni izvršni direktor ECRAID-a, profesor Marc Bonten, epidemiolog zaraznih bolesti na UMC-u u Utrechtu u Nizozemskoj.
„Klinička procjena novih antibiotika iznimno je izazovna jer se provode ispitivanja na pacijentima s akutnim infekcijama koje se moraju odmah liječiti”, rekao je Bonten.
To znači da liječnici imaju malo vremena da uključe pacijente u redovita ispitivanja novih antibiotika. Međutim, niz takozvanih trajnih opservacijskih ispitivanja koje je provela mreža mogla bi pomoći u rješavanju tih vremenskih ograničenja.
Ova klinička ispitivanja, koja trajno uključuju pacijente, prikupljaju podatke o bakterijskim infekcijama rezistentnim na antimikrobna sredstva u bolnicama. Oni uključuju čimbenike rizika za pacijenta, vrstu infekcije, obuhvaćene bakterije, upotrebljene terapije i ishode pacijenta.
„Ovi opservacijski podaci omogućit će epidemiološku analizu, ali glavni je cilj stvoriti infrastrukturu koja će nam pomoći da učinkovitije provodimo klinička ispitivanja”, rekao je Bonten.
Ispitivanja provode mnoge procese potrebne za klinička ispitivanja, kao što su uključivanje pacijenata i prikupljanje odgovarajućih To znači da se u budućnosti ispitivanja novih antibiotika i kombinacija liječenja mogu priključiti na mrežu bez potrebe za pokretanjem ispočetka. Osim toga, imat će i pozadinske epidemiološke podatke s kojima će usporediti svoje rezultate.
„Cilj je pružiti i stvoriti infrastrukturu u koju se randomizirana kontrolirana ispitivanja mogu ugraditi vrlo učinkovito”, rekao je Bonten.
„Dakle, za bilo koji novi antibiotik u području pneumonije povezane s respiratorom, komplicirane infekcije mokraćnog sustava ili akutne respiratorne infekcije, sada imamo testirani sustav bolnica diljem Europe koje mogu uključiti pacijente u ispitivanja.”
Autor: Michael Allen
Istraživanje u ovom članku financirano je iz Okvirnog programa EU-a, uključujući, u slučaju COMBACTE-CARE, putem Inicijative za inovativne lijekove (IMI). Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije.
Više informacija:
​Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.