Na Jankovom imanju proizvode i deset vrsta rakija, koje se najviše rade od koma, a najtraženije su vinske rakije, škrletino, koji rade od škrleta, sorte koju su spasili od nestajanja
SEOSKO IMANJE
Janko Kezele: Iz pečenjare bake i djeda smo izgradili vinariju
Čitanje članka:
7
min
Zaista je poseban doživljaj popiti čašu vina s pogledom na vinograd. Upravo zbog toga smo posjetili vinariju i imanje Kezele smješteno u Šumećanima, samom srcu Moslavine, na pitoresknim brežuljcima koji okružuju šume i pašnjaci.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:36
- Vinarija i vinograd su ponos našeg imanja i duša našeg seoskog turizma. Već četiri generacije proizvodimo vino, a zadnjih 40 godina imamo i komercijalnu proizvodnju koju je pokrenuo moj otac. Još imamo sačuvanu bačvu od pradjeda iz 1925. godine. Otac se kao mladić zaljubio u gastronomiju i ugostiteljstvo, pa je nakon dugo lutanja, prije 25 godina pokrenuo seoski turizam, po kojem smo danas poznati - priča nam agronom Janko Kezele (42), vlasnik i voditelj nadaleko poznatog imanja kod Ivanić Grada. Popularno odredište poznato je među izletnicima i gostima iz Zagreba, ali i mnogo, mnogo šire... Na imanju, osim fine domaće klope, organiziranih team buildinga i raznih radionica, možete prisustvovati i degustaciji vina koje upravo on vodi.
- Znate, kad vodim vinske degustacije, zadovoljstvo mi je podučiti ljude o vinskoj kulturi i nekulturi. Uvijek savjetujem da upoznate svojeg vinara, prošećite njegovim vinogradom, gradite i održavajte taj odnos. Tako ćete najbolje upoznati njegov pristup i procijeniti iskrenost i kvalitetu vina koja proizvodi. Svi mi u Hrvatskoj imamo puno sreće jer živimo u vinorodnom i bogatom podneblju u kojem uspijeva mnogo različitih vina pa imamo idealnu priliku za cjeloživotno istraživanje i uživanje - govori nam Janko i dodaje da se kod njih može upoznati autohtonu moslavačku sortu škrlet, iako uzgajaju i graševinu, chardonnay, žuti muškat, rajnski rizling, merlot, shiraz te cabernet sauvignon.
- Ponosni smo na proizvodnju škrleta. Otac je davnih dana zasadio jedan dio, ja sam kasnije drugi dio vinograda obogatio njime, što je oko 30 posto vinograda ili oko osam tisuća loza. Nažalost, još nije toliko prepoznat, no trudimo prezentiramo i da što više ljudi sazna za njega. Najčešće ga ne miješamo s drugim sortama jer nam je predragocjen te polako ulazi u kategoriju skupljeg cjenovnog ranga, poput malvazije ili vrbničke žlahtine - kaže Janko, kojemu je to, uz rajnski rizling, omiljena sorta.
- Revitalizacija sorte počela je kasnih devedesetih. U čitavoj Moslavini škrlet je dominantan. Iako to sve nisu veliki nasadi, trend je pozitivan. Škrlet se spominje još 1854. godine na gospodarskoj izložbi, a podrijetlom je iz Moslavine i Pokuplja. Godinama je bio podcijenjen, gotovo je i nestao, a onda je posljednjih 20 godina počeo njegov uspon. Sorta je zanimljiva po tome što izvorno na latinskom 'scarlet' znači nešto crveno, iako je riječ o bijelom grožđu. No ime je zapravo dobio po tome što na osunčanom dijelu grozda dobije crvenkastu pigmentaciju, pa su ga ljudi po tome razlikovali od drugih sorti - objašnjava Janko.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:14
Sorta je zahvalna za komercijalni uzgoj jer daje dobre prinose.
- Vino je vrlo dopadljivo, nježno, pitko i aromatično s voćnim notama na breskvu, marelicu i jabuku te bijelo cvijeća - dodaje Janko i kaže da osvaja već na prvo kušanje.
Vina vinarije Kezele plasiraju se kroz njihov restoran, smješten u staroj moslavačkoj kući, a u čijem se podrumu nalazi i vinarija, a malo više od polovine posluži se u lokalnim kafićima, nekoliko zagrebačkih restorana, te se prodaje u specijaliziranim diskontima s pićem.
- Najposjećenija smo vinarija u ovom bregovitom dijelu Hrvatske. Svaki dan smo otvoreni, restoran radi cijele godine, a i puno je gostiju na smještaju. Ponosni smo na to što se naša vina posljednjih deset godina toče i na ekskluzivnim kruzerima koji plove hrvatskom obalom na kojima ljudi iz cijelog svijeta mogu u njima uživati. Lijepo je to da se toče domaća vina, a ujedno vam ovo pričam kao primjer izvrsne suradnje dvije regije - Moslavine i Dalmacije - kaže Janko.
Grožđe za preradu je iz njihova vinograda koji se na obroncima prostire na pet hektara i broji ukupno 25 tisuća trsova. Blizu restorana je pa svi posjetitelji mogu prošetati po njemu i uživati.
- Najpopularnija je ipak bijela sorta grožđa, jer pada potrošnja crnih vina. Bijela su pitkija i svježija, izrazite voćnosti, a takve mlade generacije sve više traže - objašnjava nam Janko trendove.
Godišnje "izbace" oko 40 tisuća boca.
- Naša posebnost je u tome što ne koristimo herbicide, gnojimo stajskim gnojem, a zaštitu vinograda radimo samo zbog najgorih bolesti, poput peronospore i pepelnice. Zanimljivo je to što je škrlet zbog strukture grozda otporan na trulež te se ne mora prskati zadnja dva mjeseca - priča nam Janko pokazujući nam nove nasade.
- Svi naši vinogradi su novi, sami smo ih podizali. Prošle godine posadio sam još jedan hektar na južnoj padini koja gleda na Moslavačku goru. Na katastarskoj karti iz 1866. cijeli ovaj brijeg bio je pod vinovom lozom pa sam to htio obnoviti. Kad sam sa starijim susjedima pričao, rekli su mi da tu barem sto godina nije bilo vinograda pa sam odlučio to obnoviti - kaže nam Janko.
Uz sve to, proizvode i deset vrsta rakija i likera, koje se pretežito rade na bazi tropa, a najtraženiji su vinski likeri - Škrletino, koji rade od škrleta i Vinski liker, koji se radi od crnog vina i vrlo je sličan istarskom teraninu. Ove godine osvojili su tri medalje na najprestižnijem vinskom najtecanju, Decanteru u Londonu. Za škrlet i rajnski rizling osvojili su brončanu medalju, dok su za Crnog Franca, mješavinu cabernet sauvignona, shiraza i merlota, osvojili srebro.
- Ime vina je u čast djedi Franji, koji je obožavao crno vino - dodaje Janko, koji se odmalena vrtio po vinogradu.
Najviše je, prisjeća se, volio prešati grožđe, rastavljati i sastavljati prešu, a najmanje skupljati rozgve nakon rezidbe. Danas je najponosniji što su tijekom godina uspjeli privući toliko posjetitelja i što imanje zrači "dobrom vibrom" zbog koje se ljudi osjećaju kao kod kuće. Mjesto je to susreta, kako kaže, "dobrih ljudi, dobre hrane i dobrog vina".
Imanje Kezele sljedeće godine slavi 25 godina tradicije pa smo Janka upitali kako je sve počelo.
- Seoski turizam došao je prirodno i temelji se na obiteljskoj tradiciji pripreme kotlovine i proizvodnje vina. Moji baka i djed još krajem '60-ih nabavili su jedan stari tanjur za kotlovinu, koji je danas star više od sto godina i krasi zid u našem restoranu te započeli svoj obrt s kuhanjem kotlovine po sajmovima subotom. Znate, kotlovina je nekad bila jako popularna - običaj je bio da tko je prodao kravu ili neku drugu životinju častio je kotlovinom. Onda se u sve uključio i moj otac koji je htio sačuvati seosku baštinu našeg kraja, pa je uajedno s majkom otvorio restoran u staroj moslavačkoj kući koja je sagrađena 1922. godine. Tijekom godina kupovali smo okolna zemljišta na koje je moj otac selio stare kuće i staje iz okolice, stare više od 100 godina - priča Janko i dodaje da su one danas pretvorene u turističke objekte.
Imaju ukupno 40 kreveta.
- Kad smo već kod imanja, prije nekoliko godina smo u Ljubljani dobili međunarodnu nagradu Big See, koje se inače dodjeljuju arhitektima i dizajnerima, za cijeli koncept imanja. Danas imamo ukupno pet moslavačkih kuća, od kojih je najstarija iz 1880., te pet štala. U jednoj od njih je mjesto na kojem čuvamo seoske starine - dodaje ovaj mladi vinar koji je posao u potpunosti preuzeo od roditelja, koji imaju ulogu tek "nadzornog odbora".
Tata Drago, inače politolog u struci, i sad kontrolira kvalitetu vina i jela, dok mama Dobrila, koja je nekad davno radila kao glavna sestra u Naftalanu, održava radionice keramike za goste i pravi likere.
Kod Kezelea se dobro jede, potvrdili su nam i brojni njihovi gosti koji se iznova vraćaju. Osim ražnja, roštilja, peke, delicija od crne svinje koje sami uzgajaju i kotlovine koja je njihov zaštitni znak, vikendima se služi moslavački buffet - s kojega se mogi kušati brojna jela poslužena na tanjurima za kotlovinu koji je prava atrakcija. A prava kotlovina poseban je doživljaj za strane goste pošto ju spravljaju pred njima, i koji budu oduševljeni tim spojem okusa.
- Za najbolju kotlovinu treba domaća svinjska mast, fina crvena paprika i kvalitetna svinjetina, a uz nju bijelo vino koje ima malo bogatiji bouquet i postojanu kiselinu, pošto kotlovina ima dosta masnoće. Danas se stavljaju i luk i paradajz - priča Janko.
Kotlovina je, nastavlja, bilo nomadsko jelo jer je tanjur u kojem se kuhala bio prenosiv. Pojavilo se, pretpostavlja struka, tijekom srednjeg vijeka, a vjerojatno su ga donijela neka putujuća plemena, nije isključeno i Hrvati. Karakteristično je za ovo podneblje kontinentalne Hrvatske, Prigorje, Turopolje, Moslavinu i samoborski kraj.
- Jedna kotlovina može nahraniti 40 ili 50 ljudi i dok je donedavno bila dio sajmišta i prošćenja, kojih je i danas sve manje, mi smo se odlučili sačuvati tu tradiciju - zaključuje naš sugovornik.
I stvarno, imanje je mjesto na kojem se ne samo uzgaja domaća hranu koju serviraju na tanjurima njihovih gostiju i prijatelja, već i mjesto gdje se čuvaju recepti njihovih predaka.
Na ovom imanju svaki putnik dobronamjernik će naći nešto za sebe. Ljubitelji vina posjetit će podrum i upoznati autohtoni škrlet, djeca će se zaljubiti u igralište i konje pasmine hrvatski posavac, a rekreativci će prošetati ili odbiciklirati kroz šumu do jezera. Idealno za odmor od svega.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
