Lifestyle

Komentari 49

Kilogram kupusa od polja do placa naraste s 1,3 pa do čak 20 kuna. Toliko košta na Dolcu

Kilogram kupusa od polja do placa naraste s 1,3 pa do čak 20 kuna. Toliko košta na Dolcu

Najskuplje su blitva i salata kristalka te se za kilogram mora dati u pravilu 20 i više kuna. Budanec iz Zajednice udruga hrvatskih povrćara kaže da povrće prijeđe i nekoliko ruku prekupaca koji stave i 500 posto marže

Ne miruju neretvanski poljoprivrednici ni u ove hladne zimske dane. Tek što se je prestalo sa berbom mandarina i klementina, na red su došle kupusnjače.

U dolini Neretve ovim je povrtnicama zasađeno više od dvjesto hektara što karfiola, glavatog kupusa, kelja i nešto crvenog kupusa.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Rezidba je počela početkom prosinca i trajat će sve do kraja travnja - govori nam koji ističe kako je ova godina po urodu solidna, ali po prodaji i ne baš dobra.

Zatvoreni su restorani, hoteli tako da je poljoprivrednicima ostalo jedino povrtnice ponuditi trgovačkim lancima. Nema prodaje niti na zelenim tržnicama kao što je bilo prošle godine. Korona je ostavila danak i na prodaji kupusnjača.

- Veleprodajne cijene su standardne  kao i prijašnjih godina. Karfiol od 4  do 4,5 kune, glavati kupus kelj 1,3 kune do 1,5 kuna, kelj 3 do 4 kune i crveni kupus oko 2 kune. Za otkup je ovo neka minimalna cijena na kojima se ne da zaraditi. Važno je da nismo u gubitku - kaže.

Matko na svom gospodarstvu kojeg uzdržava zajedno sa bratom Marinom ima zasađeno oko četiristo tisuća kupusa na 13 hektara plodne neretvanske zemlje.

Ne mogu, kaže, proizvoditi i prodavati ovako velike količine stoga su orijentirani prema trgovačkim lancima i ljudima s kojima su radili i prošlih godina, a koji prodaju na tržnicama.

Opuzen i Komin su srce kupusnjača. Već početkom ožujka kako se kupušnjače vade priprema se zemlja za tikvice, lubenice i pipune jer već krajem ožujka postavljaju se folije i započinje sadnja.

Do tada pred neretvanskim poljoprivrednicima, barem onima koji su trenutno na poljima prepunim kupusnjača glavni je zadataka prodati ono što su uzgojili. 

Cijena koju oni dobiju za svoje kupusnjače na tržnicama je i, provjerili smo, do deset puta veća. Za kilogram glavatog kupusa trebat će izdvojiti do 20 kuna ako ste u Zagrebu i kupujete ga na placu, brokula također ide do 20 kuna, karfiol 14 kuna, blitva do 25 kuna.

Jedna od najzdravijih kupusnjača kojom obiluje posebno Dalmatinska zagora i otoci je raštika bogata velikim količinama vitamina i minerala. Uglavnom ju se priprema kuhanu na ulje ili uz suho svinjsko meso. Omiljena je na stolu poglavito u zimskom periodu kada je, kako to vole reći ljubitelji ovog zelja malo "ugrize led".

Raštika u sebi sadrži vitamine A, B, C i E te od svih kupusnjača ima najviše vitamina A. Uz to odličan je izvor vitamina C. Uz to sadrži veliku količinu kalcija, antioksidansa i riznica je cinka, mangana i folne kiseline.

Raštiku napravio na čips, pa je umiješao i u palentu

U Imotskoj krajini već osmu godinu zaredom Imoćanin Teo Klapirić sadi raštiku u velikim količinama. Još krajem prosinca on je za sve količine osigurao tržište.

Pola kilograma pakirane raštike u trgovini je desetak kuna. Uz čips od raštike kojeg već godinama proizvodi Teo je osmislio još jedan zanimljiv oblik prodaje suhe raštike.

Pura ili palenta s raštikom. U kukuruznu domaću krupicu miješa listiće osušene raštike koja je pravi specijalitet uz domaće suho meso ili domaćeg lešo pivca.

- Ova pura je nešto novo i ide solidno. Ove sam godine imao oko petnaest tisuća raštika i ubrao sam oko četiri tone raštike, spakirao i distribuirao po trgovačkim lancima - zadovoljno će Teo Klapirić inače prvi u Imotskoj krajini koji se odvažio na iskorak dodatnih proizvoda kojima je baza sušena raštika.

Očito je kako cijenu kupusnjača i do nekoliko puta veću od njive do stola kupca u lancu prodaje diktira prvenstveno tržište, a tek potom sami poljoprivrednici. Bilo kako bilo za kilogram domaćeg zelja, poručuju mnogi isplati se izdvojiti pokoju kunu više. Poglavito kada ga se kao imotsku raštiku uz tradicionalan način priprema na inovativan oku zanimljiv, a nepcu ugodan zdrav obrok prepun vitaminima.  

U našoj miniinspekciji tržnica, uvjerili smo se da zeleno s naših polja dobrano poraste u cijeni kad stigne na tržnice. Ipak, vrijedi ona da je u siromašnijoj Slavoniji sve malo jeftinije. No tržnice odavno pričaju istu priču da su sve siromašnije, manje je kupaca, sve manje je i domaćih proizvođača koje istiskuju prekupci, zapravo trgovci koji nabavljaju tuđu robu i onda je prodaju na klupama fingirajući da je dobrim dijelom njihovo. 

Obišli smo tržnice Dolac i Trešnjevku u Zagrebu. Kupce je dodatno rastjerao i potres. 

- Nakon potresa tu na Dolcu je malo kupaca jer su se mnogi nakon potresa iselili središta. Cijene odavno nisu rasle - rekla je prodavačica za zagrebačkoj tržnici Dolac.

Dodala je da ima dana kad toliko malo proda da jedva pokrije trošak placovine jer osim najma klupe, treba platiti i vagu, ponekad i kišobran.

- Evo, sad oko 11 sati je 'špica' i puno je kupaca. Do maloprije nije bilo skoro nikoga. Nadam se da će uskoro sanirati stanove koji su oštećeni u potresu i da će se ljudi moći vratiti u centar grada, a potom i na našu tržnicu. Ponuda je sad dobra, a kupaca je malo. No nas proizvođača je malo, a većina prodavača su nakupci. Nadam se da će uskoro zaživjeti zakon o obiteljskim poljoprivradnim gospodarstvima da se napokon zna tko što radi, odnosno tko prodaje svoje, a tko povrće sa zelene tržnice - dodala je prodavačica koja OPG ima u Čehima, u Turopolju. Razgovarali smo s njom prošle srijede. Slično misli i njen kolega iz Dalmacije.

Potres iz centra Zagreba iselio 25.000 ljudi 

- Iz centra Zagreba je iselilo 25.000 ljudi, pa nije čudno da nema kupaca na Dolcu. Lani smo bolje prodavali, a cijene su bile nešto veće. Blitva i brokula su bile po 25 kuna, sad su 20, a u subotu je bilo puno prodavača pa sam blitvu morao prodavati po 15 kuna - rekao je prodavač iz Dalmacije.

I drugi kolega iz Kaštela se žali da ove godine jeftinije prodaje.

Njihova kolegica iz Škabrnje kaže da ima cijene kao i lani i da se zbog korone i potresa kupuje manje.

- Čim ribarnica ne radi, nema ni kupaca na Dolcu, a ribarnicu često zatvaraju - ogorčena je prodavačica iz Škabrnje.
Njena kolegica iz Kašine kaže da je ove zime većina povrće jeftinija nego lani, a zimi je inače manje prodavača, ali i manje kupaca. 
- Mrkvu sam lani prodavala po 12-14 kuna, a sad je 10 i još ju ne mogu prodati. I poriluk je jeftiniji, no kelj i zelje imaju jednaku cijenu. Slabo se kupuje zbog korone, a mnogi su ostali i bez posla pa nemaju novaca - rekla je prodavačica iz Kašine.

Ni na Tržnici Trešnjevka u srijedu nije bilo puno prodavača, ali ni kupaca.

- Sad na tržnici nema šetača. Onaj tko je došao na tržnicu, došao je nešto kupiti, a prije korone, ako je bilo lijepo vrijeme, mnogi su kroz plac prolazili u šetnji, bez da nešto kupe. Zimi je povrće uvijek skuplje nego u ostatku godine, no ove je zime jeftinije nego lani. Blitva je bila po 30 kuna, a sad je 20 - rekla je prodavačica iz Kaštela. Ogorčena je uvozom i premalom domaćom proizvodnjom koja se sve više napušta.

Druga prodavačica iz Čeha u Turopolju kazala je da su cijene povrća kao i lani. Imala je i tikvice iz grijanog plastenika po 20 kuna. Kod prodavačice iz Dalmacije kilogram tikvica je bio po 35 kuna, a rekla je da su tako skupe jer je zima.

Salata i po 25 kuna, bilo je godina kad je skakala i do 50 kuna

- Salata je sad po 20 i 25 kuna, a prije otprilike tri godine je bila nestašica pa se ono malo prodavalo i po 50 kuna. Ova zima je topla, pa salate ima - rekla je žena koja prodaje povrće iz Dalmacije. Na slabu prodaju mnogi se žale.

- Siječanj je najgori mjesec. Mnogi su više novca potrošili za Božić, a oni koji nemaju kuna u trgovačkim centrima provlače kartice. Tu na Trešnjevačkom placu je najviše umirovljenika, a oni imaju male mirovine i nemaju puno novca za kupovinu - rekao je prodavač iz Hrvatske Kostajnice. Bili smo i na tržnicama u ostalim gradovima i uvjerili se da je ponuda u Slavonskom Brodu mršava. Pojasnili su nam da tamo nema puno plasteničkog uzgoja pa je i ponuda slaba. U Poreču se na prste jedne ruke mogu pobrojati i prodavači i kupci. Kažu nam da mnogi preprodavači podignu cijene pa je ona slična ili čak viša nego u trgovačkim centrima. 

A tijekom naše inspekcije po tržnicama obišli smo, osim u Zagrebu, i tržnice u Osijeku, Slavonskom Brodu, Bjelovaru, Karlovcu, Puli, Rijeci, Poreču, Zadru i u Splitu. U Sl. Brodu ponuda je bila najsiromašnija, rekli su, malo je proizvodnje u plasteniku. I cijene su bile najniže. No neke su nas iznenadile, kao što je cijena kupusa kojemu je ona na Dolcu u Zagrebu skakala i do 20 kuna po kilogramu. 

Evo tablice s cijenama koje smo prikupili od prošle srijede do petka: 

'Marža prekupca povrća ide i do 500 posto' 

Predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Vjekoslav Budanec komentirao je što kupus od polja naraste s 1,3 do čak 20 kuna, koliko je bila cijena kupusa koju smo našli na zagrebačkom Dolcu. Pa i kelj kod proizvođača košta oko 5 kuna, a na tržnicama drži cijenu uglavnom oko 15 kuna. "Proizvođači su prisiljeni davati prekupcima povrće po niskoj cijeni, a oni imaju razvijenu mrežu prodaje. Proizvođači nisu organizirani da sami svoje povrće plasiraju na tržištu. Ti otkupljivači često i ucjenjuju proizvođače kako bi im prodali što jeftinije, a oni onda na to dodaju svoju maržu koja može biti i 500 posto, pa oni zarade višestruko više od proizvođača. Ponekad povrće prođe i dva, tri prekupca dok dođe do tržnice, a svaki od njih je dodao svoju maržu, pa nije čudno da je povrće na tržnici puno skuplje nego kod proizvođača, rekao je Budanec.

Nastavlja da je tržište neuređeno, pa sve više proizvođača odustaje od proizvodnje i ona kod nas pada bez obzira na poticaje države, a smatra i da bi se proizvođači trebali udružiti pa ih otkupljivači ne bi mogli ucjenjivati. Tu su i red nelegalnog uvoza i nelojalne konkurencije. Budanec otkriva da tijekom sezone domaći proizvođači zadovoljavaju oko 80 posto naših potreba, zimi oko 20 posto, a prosječno je to oko 50 posto. 

Naveo je i primjer ucjene kad su proizvođačima prošlog proljeća ponudili između kune i 1,5 kuna za kilogram mrkve, a oni nisu pristali jer ih proizvodnja košta više, pa su onda uvezli talijansku po toj cijeni. Na takve primjere su nam se žalili mnogi proizvođači voća i povrća s kojima smo razgovarali u proteklih godinu dana navodeći primjer Austrije u kojoj se ne smije uvoziti ono voće i povrće ako na tržištu ima domaćeg.

 

Najčitaniji članci