Krvna grupa 0 može donirati i krv svim ostalim krvnim grupama, ali primiti samo vlastitu, baš kao i 50-ak rijetkih ljudi koji imaju tzv. zlatnu krv. Što je s ostalima: Koju krvnu grupu smijete dobiti u transfuziji?
DOBRO JE ZNATI
Koja je vaša krvna grupa? Evo najčešćih i koje možete primiti
Čitanje članka:
4
min
Procjenjuje se da oko 35 do 40 posto svjetske populacije ima A+ krvnu grupu. Nešto rjeđa, ali opet dosta dobro zastupljena je krvna grupa 0+, koju ima oko 30 do 35 posto ljudi, dok su manje česte A- (oko 6 do 8 posto svjetske populacije), B+ (oko 8 do 10 posto) i O- (oko 7 do 9 posto). U rijetke krvne grupe ubrajaju se AB+ (oko 3 do 4 posto), B- (oko 1 do 2 posto), dok je najrjeđa ekstremna kombinacija Rh null, ili Rh nula – što označava da je riječ o krvi koja nema rezus-faktor – koju ima vrlo mali broj ljudi u svijetu. Procjena je da ih je manje od 50, odnosno ove godine se spominjalo tek 43 ljudi s tom krvnom grupom, što je vjerojatno razlog zbog kojeg se ta krvna grupa i naziva zlatnom.
POGLEDAJTE VIDEO: Evo zašto trebamo biti darivatelji krvi
Pokretanje videa...
00:51
Njihova je prednost u tome što mogu biti darivatelji svim drugim krvnim grupama, a prokletstvo u tome što ne mogu primiti niti jednu drugu krvnu grupu osim svoje, zlatne.
Osim toga, istraživanja su pokazala da ta krvna grupa ima povećan rizik od određenih zdravstvenih problema povezanih upravo sa zdravljem krvi. Naime, kako njihova crvena krvna zrnca na površini nemaju proteine koji određuju Rh faktor, njihovi eritrociti su drugačijeg oblika, manje elastični i krhkiji, pa ljudi sa zlatnom krvlju imaju povećan rizik od umjerene hemolitičke anemije od rođenja. Ta vrsta anemije povezana je s bržim uništavanjem crvenih krvnih zrnaca, što može izazvati nisku razinu hemoglobina, blijedilo i umor.
Neke studije pokazale su da kod ljudi s tom krvnom grupom infekcija ili sepsa mogu izazvati opsežno raspadanje crvenih krvnih stanica, što dovodi do otkazivanja bubrega i drugih komplikacija, piše Medicine.net. U slučaju da majka ima tu krvnu grupu, a začeto dijete ne, to može dovesti do komplikacija u rudnoći, pa i do pobačaja, odnosno ugrožavanja života majke, ako na vrijeme ne dobije transfuziju, ističe se.
Kad je riječ o darivanju i primanju krvi, u sličnoj su situaciji i ljudi s krvnom grupom 0. Oni mogu donirati krv svim drugim krvnim grupama, ali primiti jedino svoju, što ipak nije veliki problem, jer tu krvnu grupu ima oko 37 posto populacije. Ljudi s krvnom grupom A mogu donirati krv onima s krvnom grupom A i AB, ali mogu primiti samo nultu krvnu grupu i svoju. Ljudi s krvnom grupom B mogu donirati krv onima s krvnom grupom B i AB, a mogu primiti samo nultu krvnu grupu i svoju, dok AB krvna grupa može donirati samo ljudima s istom krvnom grupom. Kao što smo već spomenuli, krv mogu primiti od sve četiri krvne grupe. U slučaju da netko greškom primi krvnu grupu koja nije kompatibilna njegovoj, to može izazvati ozbiljne zdravstvene komplikacije, pa je to jedan od ključnih koraka koje treba učiniti prije svake operacije kod koje ćemo primiti transfuziju, kod darivanja krvi, priprema za transplantaciju organa i slično.
Na rezultate transfuzije može utjecati i Rezus faktor, pa se i on danas najčešće utvrđuje u istim slučajevima, iako su komplikacije koje izaziva obično ipak manje. Taj je faktor, međutim, posebno značajan za trudnice. Naime, ako žena koja ima Rh-negativnu krv nosi dijete koje ima Rh-pozitivnu krv, odnosno ako postoji Rh nekompatibilnost, za vrijeme trudnoeće može doći do miješanja krvi djeteta i krvi majke, nakon čega imunološki sustav majke počinje proizvoditi antitijela. Taj odgovor naziva se Rh-senzibilizacijom, zbog koje, ovisno o tome kada nastupi, može doći do uništenja crvenih krvnih stanica djeteta. To obično ne utječe na zdravlje djeteta u trudnoći, no može izazvati probleme u sljedećoj trudnoći. Ako žena opet nosi dijete koje ima Rh-pozitivnu krv, može doći i do ozbiljnijih komplikacija. Upravo zbog toga trudnice prilikom prvog pregleda rade testiranje Rh faktora i ako imaju Rh negativnu krv dobivaju cjepivo Rh-imunoglobuin, koje gotovo uvijek sprječava pojavu senzibilizacije.
ABO i Rh sustavi danas su ključni u određivanju kompatibilnosti između krvi koju čovjek ima i one koju treba primiti, no kod složenih operacija, kad to vrijeme dopušta, provode se i tzv. križna testiranja, odnosno niz dodatnih testova kojima se utvrđuju bilo kakve potencijalne reakcije koje bi mogle nastati zbog nepodudarnosti krvnih grupa ili prisutnosti specifičnih antitijela u krvi primatelja. Kako je svojedobno za 24sata pojasnila transfuziologinja doc. dr. sc. Irena Jukić, iz Hrvatskog za transfuzijsku medicinu, takvi su testovi posebno važni kod složenih medicinskih zahvata kod kojih su pacijenti ranije već bili više puta izloženi transfuziji. Križni test podrazumijeva i screening za antitijela u krvi primatelja kako bi se moglo utvrditi kakva bi mogla biti reakcija u kontaktu s antigenima na crvenim krvnim stanicama donora. Nakon toga, uzorak krvi donora miješa se s uzorkom krvi primatelja pod kontroliranim laboratorijskim uvjetima, kako bi se promatrala bilo kakva neposredna reakcija, pojasnila je sugovornica.
ABO i Rh sustavi najčešće su dovoljni za izbjegavanje komlikacija kod transfuzije, pa se u slučaju hitnih intervencija, kada za križno testiranje nema vremena, to najčešće i ne radi, no s tom pretragom izbjegavaju se sve moguće komplikacije, kazala je doc. Jukić.
EndFragment
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
