Povodom Svjetskog dana debljine razgovarali smo s endokrinologinjom dr. Ana-Marijom Liberati Pršo iz KB-a Sveti Duh o tome koliko je debljina ozbiljan problem te što treba znati o lijekovima za mršavljenje
INTERVJU DR. LIBERATI PRŠO
'Lijekove za mršavljenje možete uzimati bez ograničenja, a evo tko im se ne smije ni približiti'
Čitanje članka:
6
min
Posljednjih godina u javnosti se iznimno mnogo govori o lijekovima i terapijama koje su vrlo brzo promijenile pristup liječenju debljine i šećerne bolesti tipa 2. O njihovim stvarnim učincima, prednostima, rizicima i dugoročnim očekivanjima razgovarali smo s doc. dr. sc. Anom-Marijom Liberati Pršo iz KB-a Sveti Duh, specijalisticom interne medicine, subspecijalisticom endokrinologije i dijabetologije te doktoricom znanosti iz nutricionizma.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:13
Odmah na početku razgovora objasnila nam je razliku između Ozempica te lijekova Wegovy i Mounjaro, i navela kako je od presudne važnosti omogućiti i širu dostupnost ovih lijekova, zato što, navodi, njihova pravodobna primjena može dovesti ne samo do učinkovite kontrole tjelesne mase i glikemije, nego i do prevencije razvoja dijabetesa, njegove remisije, kao i smanjenja rizika od drugih povezanih komorbiditeta.
- Prva dva navedena lijeka su po svojem sastavu semaglutid - lijek koji spada u skupinu GLP-1 receptor agonista. Zadnje navedeni lijek je po svojem sastavu tirzepatid i spada u noviju skupinu dvojnih agonista, odnosno GLP1-GIP receptor agonista. Semaglutid pod nazivom Wegovy (u dozi do 2.4 mg) registriran je za liječenje debljine, a pod nazivom Ozempic (u dozi do 1,0 mg) registriran je za liječenje šećerne bolesti tipa 2. Tirzepatid pod nazivom Mounjaro registriran je i za liječenje debljine i za liječenje šećerne bolesti tipa 2 u dozi do 15 mg. Svi navedeni lijekovi uzimaju se jednom tjedno subkutano, a liječenje se započinje najnižim, preporučenim dozama (za semaglutid to je 0,25 mg tjedno, a za tirzepatid 2,5 mg tjedno) - otkriva nam docentica Liberati Pršo.
Primjena ovih lijekova, ističe, nije vremenski ograničena. Obje bolesti i debljina (pogotovo ona viših stupnjeva, s nizom komorbiditeta) i šećerna bolest tipa 2 su, naglašava, kronične, progresivne, recidivirajuće i multifaktorijalne te ako se ne liječe dovode do višestrukih komplikacija, oštećenja više organa/organskih sustava te značajnog gubitka kvalitete života i skraćivanja životnog vijeka. Ovi lijekovi na tržištu i u kliničkoj praksi prisutni su više od desetljeća, s time da su najprije bili registrirani samo za liječenje šećerne bolesti tipa 2 te se u mnogo tih bolesnika primjenjuju i danas.
I dok se čeka odluka vijeća HZZO-a o tome hoće li se Ozempic uvesti u drugu liniju liječenja dijabetesa tipa 2 i uvrštenja Mounjara na listu HZZO-a, dr. Liberati Pršo objašnjava kako se učinak ovih lijekova u liječenju debljine temelji na kombinaciji centralnih (mozak) i perifernih učinaka (probavni sustav, gušterača, masno tkivo), koji zajedno smanjuju energetski unos i povoljno mijenjaju metabolizam.
Velika je prednost, naglašava, ta što se njihovom primjenom učinkovito regulira glikemija/razina glukoze u krvi (pritom uz nizak rizik od hipoglikemije) i snižava tjelesna masa, postiže se protuupalno djelovanje te se osigurava kardiovaskularna, bubrežna i metabolička korist, a sve glasnije se priča i o neuroprotektivnom učinku.
- Prema objavljenim studijama, tirzepatid kao dvojni GIP/GLP‐1 agonist receptora u liječenju debljine i šećerne bolesti tipa 2 djeluje snažnije zahvaljujući dvostrukom mehanizmu, odnosno dovodi do značajnijeg gubitka tjelesne mase, većeg sniženja HbA1c i poboljšanja inzulinske osjetljivosti uz sličan profil nuspojava. Kod približno polovice bolesnika sa šećernom bolesti tip 2 on može dovesti do postizanja potpuno normalnih razina glikemije uz značajnu redukciju tjelesne mase te pružiti mogućnost remisije šećerne bolesti tipa 2, osobito ako se primijeni u što ranijoj fazi bolesti - kaže nam dr. Liberati Pršo.
Takav opseg i snaga metaboličkog učinka do sada, kaže, nisu bili ostvarivi niti jednom prethodno dostupnom farmakološkom terapijom.
- S obzirom na brojne prednosti, odnosno koristi, pritom uz povoljan sigurnosni profil, ovi lijekovi predstavljaju revolucionaran iskorak u liječenju debljine i šećerne bolesti tipa 2 - navodi.
No kaže i kako ponekad njihova primjena može izazvati i nuspojave, odnosno biti praćena tegobama poput nadutosti, mučnine i nagona na povraćanje, opstipacije, proljevastih stolica. Osim navedenog, potencijalna mana može, dodaje, biti i razvoj (mikro)nutritivnih deficita uslijed značajnoga gubitka apetita i smanjenog unosa hrane/hranjivih tvari. Stoga je kod primjene ovih lijekova neophodno, kaže, redovito kliničko praćenje bolesnika, uz procjenu nutritivnog statusa te redovite kontrole nalaza.
Što se tiče korištenja ovih lijekova dodaje kako kod mnogo osoba nakon prestanka uzimanja terapije može doći do ponovnog porasta tjelesne mase zato što je u većini slučajeva debljina kronična bolest.
- Bez lijeka se biološki poticaji mršavljenja gube i izgubljeni kilogrami se postupno vraćaju, pogotovo ako se osoba vrati starim životnim navikama (pogreške u prehrani uz prekomjerni kalorijski unos, konzumacija kasnih noćnih obroka, unos veće količine ugljikohidrata i procesuirane hrane, nedovoljna hidracija, neredovita tjelovježba...). U praksi, lijek često nije 'kratkotrajna kura', nego dio dugoročnog liječenja. Za dugoročno očuvanje postignute ciljne tjelesne mase nužno je razviti i usvojiti dugoročne strategije koje uključuju shvaćanje debljine kao kroničnog stanja (te ponekad dugotrajnu primjenu održavajućih, nižih doza lijekova), prehranu bogatu proteinima i vlaknima uz strukturirane obroke, redovitu tjelesnu aktivnost s naglaskom na trening snage i aerobne vježbe, postupan prekid terapije umjesto naglog, te kontinuirano praćenje uz nutricionističku i bihevioralnu podršku - ističe dr. Liberati Pršo.
Ovi lijekovi kod dijabetesa tipa 2 normaliziraju poremećeni metabolizam glukoze, a mršavljenje je, dodaje, dodatna korist. Točnije, kod osoba s dijabetesom kod kojih je zbog prirode bolesti oštećen tzv. inkretinski odgovor, ovi lijekovi pomažu povratiti uravnoteženo lučenje inzulina i glukagona iz gušterače te poboljšati njihov učinak u jetri, mišićima i masnom tkivu.
Kod osoba bez dijabetesa lijekovi, navodi, prvenstveno djeluju na središnji živčani sustav, potiskujući apetit, ubrzavajući osjećaj sitosti, mijenjajući preferencije za hranu (pacijenti koji uzimaju ove lijekove počinju birati nemasne, "lagane" i svježe namirnice) te smanjujući unos hrane, a pritom bez značajnog učinka na glikemiju. Naglašava da primjena ovih lijekova, kako u sklopu liječenja šećerne bolesti tipa 2, tako i u sklopu liječenja debljine, treba biti pod strogim medicinskim nadzorom.
- Naime, iako su ovi lijekovi uglavnom sigurni, postoji i mogućnost nuspojava na koje treba obratiti pažnju. Iako je riječ o vrlo učinkovitim lijekovima s velikim koristima, zbog potencijalnih nuspojava i kontraindikacija, neophodna je pravilna selekcija bolesnika, postupna titracija doze, kontinuirano praćenje nuspojava te jasno informiranje pacijenta o očekivanim učincima i mogućim komplikacijama. Samo uz educiranog pacijenta i redovito praćenje moguće je postići optimalan terapijski učinak uz minimalan rizik - ističe dr. Liberati Pršo.
Također otkriva da se ovi lijekovi mogu uzimati preventivno kod osoba s predijabetesom ili inzulinskom rezistencijom, ali ne rutinski i ne kod svih te isključivo uz stručno vođenje.
- Dapače, postoje i studije i klinički dokazi da, ako se primijene dovoljno rano u liječenju pretilih bolesnika s inzulinskom rezistencijom, metaboličkim sindromom i predijabetesom, ovi lijekovi mogu spriječiti nastanak ili razvoj šećerne bolesti tipa 2 i usporiti razvoj kardiovaskularnih komplikacija - kaže docentica.
Dodaje i kako je važno objasniti svakom pacijentu da ovi lijekovi ne stvaraju ovisnost i da ne možemo govoriti o problemu "navikavanja" organizma.
Ovi lijekovi, ističe, oponašaju prirodne, endogene hormone koji u mozgu smanjuju osjećaj gladi i pojačavaju sitost, pa osoba spontano jede manje, ali i kvalitetnije, zato što se mijenja preferencija prema određenim namirnicama.
- Istodobno, oni usporavaju pražnjenje želuca i u gušterači potiču lučenje inzulina samo kad je šećer povišen, dok smanjuju lučenje glukagona. Rezultat je manji unos hrane i gubitak tjelesne mase, stabilnija razina šećera u krvi pritom bez značajnog rizika hipoglikemije. Određenim hormonskim i metaboličkim mehanizmima oni pomažu i u 'odmašćivanju jetre', a to dodatno pridonosi smanjenju inzulinske rezistencije, postizanju inzulinske ravnoteže i stabilizaciji vrijednosti šećera i masnoća u krvi - kaže dr. Liberati Pršo.
Iako su ti lijekovi sve popularniji odabir ljudi koji žele smršavjeti, navodi kako oni nisu nikad samostalno rješenje.
- Lijekovi nisu niti trebaju biti zamjena za promjenu životnih navika. Kod značajnog broja bolesnika bit će potrebna dugoročna terapija koja omogućuje i podržava tu promjenu, jer kako je već rečeno, debljina je kronična, progresivna i recidivirajuća bolest koja zahvaća gotovo sve organske sustave te koja zahtijeva dugotrajno, kompleksno i kontrolirano liječenje - navodi dr. Liberati Pršo, koja od 6. do 8. ožujka 2026. u Puli organizira Drugi kongres suplementacije u medicini, skup orijentiran na mikronutritivnu podršku i terapiju, koji okuplja više stotina liječnika svih specijalnosti, ljekarnika i nutricionista, u svrhu razmjene najnovijih znanstvenih spoznaja, kliničkih iskustava i novosti u području suplementacije temeljene na dokazima.
- Paralelno će se odvijati i Godišnji sastanak Hrvatskog društva za kliničku prehranu HLZ-a. Jedna od tema bit će i (mikro)nutritivna podrška osobama koje se radi debljine i šećerne bolesti tipa 2 liječe GLP1 i GLP1/GIP agonistima - kaže nam dr. Liberati Pršo.
Ovim se osobama ne daje lijek
- Postoje medicinska stanja u kojima je kontraindicirano uzimanje ovih lijekova, poput prisutnosti medularnog karcinoma štitnjače kod pacijenta ili u obiteljskoj anamnezi, multiple endokrine neoplazije tipa 2 ili preosjetljivosti ili alergije na aktivnu ili pomoćne tvari lijeka. Lijek treba prekinuti uzimati prije planirane trudnoće i tijekom dojenja. Također, potreban je izuzetan oprez kod pacijenata koji imaju žučne kamence, visoke vrijednosti triglicerida, kod pacijenata koji imaju obiteljsku anamnezu pozitivnu na karcinome žučnih puteva i gušterače te kod osoba koje su ranije preboljele upalu gušterače - poručuje endokrinologinja Liberati Pršo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
