Donna (2), blizanci Eugen i Emil (7) i Lorena Paola (10) rođeni su kao Palčići. Put je bio trnovit. Neki još imaju problema, ali se bore. Pokazali su što je želja za životom, a ovo su njihove priče
POMOZIMO PETROVOJ
Naši Palčići su pobijedili sve: Želja za životom bila je jača...
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Pričao s njom u trbuhu: Bebina reakcija na tatin glas je dirljiva
Udruga Dinamovih navijača Bad Blue Boysa 'Dinamo to smo mi' i Klub roditelja nedonoščadi 'Palčići', na Facebook-u su zajednički organizirali humanitarnu akciju i tombolu pod nazivom 'Vratimo Palčiće u Petrovu'. Cilj je skupiti sredstva za obnovu zgrade u kojem je smješten Zavod za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode u Zagrebu koja je pretrpjela štetu nakon razornog potresa u Zagrebu 22. ožujka ove godine.
Inicijativi su se odazvale i poznate ličnosti iz svijeta sporta, poput izbornika Zlatka Dalića koji je donirao svoj potpisani trenerski dres koji će se uskoro naći na tomboli.
Da su Palčići mali, ali isto tako i veliki, dokazuju i ispovijesti roditelja djece koja su rođena prerano, odnosno prije 37. tjedna trudnoće, a njeguju se u inkubatorima sve dok njihov organizam ne počne samostalno funkcionirati.
Donna (2) iz Jastrebarskog rođena je u 31. tjednu trudnoće. Težila je samo 1639 grama i bila je dugačka tek 39 centimetara.
- Završila sam u bolnici u Karlovcu zbog krvarenja. Ležala sam tamo četiri dana. Oni su zvali Petrovu, ali nažalost tamo nisam mogla jer su je renovirali. Na kraju su se dogovorili da me prime na KB Sveti Duh - prisjeća se Donnina mama Lea Novković.
- Trudnoća se vodila kao uredna, ali nije bila. Nažalost, ginekolog me nije upozorio da imam placenta previu, odnosno predležeću posteljicu - kaže.
- Došla sam na Sveti Duh. Nakon tri sata je krenuo porod. Rodila sam na hitan carski rez. Donna je bila 25 dana u inkubatoru - prisjeća se mama te dodaje da se o mogućim posljedicama tada nije pričalo, cilj je bio da malena za početak izađe iz inkubatora.
- Tadašnji šef odjela neonatologije rekao mi je jednu stvar za koju se dan danas za sve držim, a to je da će Donna odraditi sve za sebe u svoje vrijeme kada će za to biti spremna - prepričava Lea ohrabrujuće riječi doktora.
- Ima i dalje kardioloških problema, ne priča i izostaje razumijevanja. Pažnja je slaba kao i koncentracija - kaže.
Prije dva mjeseca prvi put je rekla 'mama'
Donna inače redovito odlazi logopedu, defektologu i kinezioterapeutu te nešto rjeđe psihologu. Sve ide polako, no najbitnije je da se napreduje - kaže mama.
Stručnjaci su optimistični, ali potrebno je puno rada.
- Prije dva mjeseca je prvi put rekla 'mama' - kaže ponosno Lea te dodaje da ih je ova situacija s koronavirusom natjerala da se rad s Donnom privremeno obustavi.
- Čujemo se sa stručnjacima preko videopoziva. Trudimo se održati napredovanje koliko možemo - kaže.
Pokretanje videa...
00:20
Donna ima starijeg bracu (4), a igra i vrijeme provedeno s njim joj uvelike pomaže u razvoju.
- On joj je najbolji učitelj. Ja se usuđujem reći da gotovo sve što zna, naučila je od njega - kaže.
U vrtić je krenula tjedan dana prije nego što su se predškolske ustanove morale zatvoriti zbog epidemije.
- Primljena je u vrtić na tri sata po tri puta tjedno, ali zeznula nas je korona. Sada čekamo da sve prođe, jer ona obožava društvo. Počela je pokazivati emocije. Kada netko odlazi to su teške suze. Vesela je i voli ljude - kaže mama.
- Kažu da je i dalje na razini djeteta od godinu dana. Nitko nije rekao do kada će biti tako, ali pomalo idemo naprijed. Važno je da se ne predamo - kaže te dodaje da odlaze i u Suvag na pretrage te da tamo sumnjaju i na poremećaj iz spektra autizma, no u Karlovcu su joj rekli da oni smatraju kako takvih poremećaja ipak nema.
- S druge strane, s hranjenjem nije bilo problema. Visina i težina su u redu. Lijepo se izdužila. Motoričke sposobnosti su u redu, ali je zapela u govoru, pažnji i koncentraciji - kaže.
- Nakon što sam je rodila, nisam je vidjela tjedan dana. Tada nisam previše razmišljala o mogućim naknadnim problemima jer i moja sestra Palčica. Danas je jaka i zdrava cura od 20 godina. Kada sam vidjela Donnu prvi put bilo mi je teško. Dan danas zbog tog prizora znam biti depresivna. Drugi roditelji Palčića su mi velika podrška kao i ja njima. Zajedno smo jači i tako je sve lakše - priznaje mama Lea.
- Zajedno se veselimo kada dođe do pomaka. Da smo sami, bilo bi teže - kaže.
Stručnjaci su za sad optimistični. Prognoze su dobre, ali treba raditi i čekati.
- Vjerujte u Palčiće. Jači su nego što svi mi mislimo. Od kada je Donna došla na svijet, više ne postoji ništa čega se u životu bojim jer ona mi je pokazala što je volja i želja za životom te da je sve moguće ako se hoće - kaže te dodaje da smatra da to svaki roditelj Palčića jako dobro zna.
Emil i Eugen (7), blizanci iz Karlovca također su rođeni kao dva Palčića, a danas su veliki i živahni dečki.
- Oni su dvojajčani blizanci. Rodili su se dva i pol mjeseca prije termina u Petrovoj bolnici. Bili su sićušni, svaki po 1200 grama. Emil je bio deset dana u inkubatoru, a Eugen mjesec dana. Čak je jedno vrijeme bio na rebru jer mu pluća nisu dobro radila. Bio je na respiratoru dva tjedna pa je vraćen kod mame i brata natrag u bolnicu - kaže Davor Sečić, tata ova dva hrabra borca.
Prijevremeni porod za Davora i suprugu bio je veliki šok.
- Bio je to ružan i nelagodan osjećaj. Nisam spavao tri dana i tri noći. Supruzi je doma pukao vodenjak pa smo otišli u našu bolnicu u Karlovcu. Tamo nema komore za takve slučajeve pa je odmah prebačena u Petrovu u Zagrebu. Svakodnevno sam putovao. Deset kila sam izgubio u deset dana. Supruga je bila pod velikim stresom, ali kako je vrijeme odmicali, postajalo je sve lakše - kaže.
Kako su rasli, slijedila je klasična procedura za Palčiće. Vodili su ih u bolnicu Goljak jednom mjesečno, na vježbe hodanja i sjedenja te na preglede za vid svakih četiri mjeseca.
- U biti, s njima je sve bilo u redu, ali su morali proći kroz to kao i ostala djeca koja su rođena kao nedonoščad. Prvih godinu i pol dana njihovog života, imali smo barem jedan pregled tjedno u bolnici - kaže tata.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:14
- Kasnije se išlo i logopedu. Do prvih koraka su konstantno išli na vježbice. Vjerojatno bi to sve išlo svojim tokom i bez stručne pomoći, ali svatko želi biti siguran da je sve u redu - kaže.
Eugen i Emil najnormalnije će na jesen krenuti u prvi razred zajedno sa ostalim vršnjacima.
Rekli mu da ima 20 posto šanse da preživi
-Sada su pred školu. Mogli su krenuti i prošlu jesen, ali smo odgodili. Bili su zaigrani, a i rođendan im je u ožujku pa i nije velika odgoda - kaže Davor.
Danas su dva živahna, sretna i zdrava dječaka, ali kada su se rodili, prognoze nisu bile takve.
- Kada su Eugena prebacili na rebro zbog komplikacija s plućima, doktorica mi je rekla da ima 20 posto šanse da preživi - prisjeća se tata teških dana.
- To mi je tako otvoreno rekla. Potreslo me, ali drago mi je da je to rekla tako nego da mi je davala lažnu nadu - kaže.
- Kakva su bila očekivanja i kako je danas, nebo i zemlja. Eugen je sada jedan 'živ' momčić, normalnog rasta te ima 25 kila - kaže.
- Dečki nemaju nikakvih poteškoća u govoru, možda čak malo previše pričaju, da se mene pita - kroz šalu priča tata.
Eugen i Emil imaju dva starija brata, jednog studenta i jednog školarca.
- Braća su se uvijek brinula o njima zajedno s nama. Bilo je veselo kada smo ih doveli iz bolnice - prisjeća se tata te kroz šalu dodaje da s blizancima sada imaju više posla nego tada.
- Samo treba stisnut zube, borit se, nadati se najboljem i vjerovati u Boga - kaže tata Davor koji sada s ponosom može reći da su njegova dva Palčića sada zdrava, vesela i zaigrana djeca.
Lorena Paola Špilko (10) iz Zagreba rođena je u 30. tjednu.
- Iz uredne trudnoće krenulo je sve nizbrdo. Hospitalizirana sam u Petrovoj bolnici. Rođena je u 4 sata i jednu minutu ujutro na carski rez. Nije udahnula, nije zaplakala.. Apgar je bio katastrofa, dobila je ocjenu tri od osam. Mene su skroz uspavali za carski rez. Doktor mi je prije rekao da ne gledam sa strane prema stoliću za bebe jer ne sluti na dobro - prisjeća se Lorenina mama Mihaela Špilko.
Lorena je bila u inkubatoru devet dana. Nije bila spojena na respirator, već je imala tek potporu kisika.
- Bila je poprilično velika za Palčicu rođenu u 30. tjednu. Bila je 1720 grama teška i dugačka 42 centimetara - kaže mama.
- U Petrovoj smo proveli mjesec dana, ali pravi problemi su krenuli kada smo izašli iz bolnice - kaže te dodaje da su Loreni prethodno otkrili šum na srcu koji im se činio bezazlen, no nažalost nije bilo tako.
- Otkrili smo da je rođena je s rupom na srcu od 9 milimetara. Teško je disala. Na prvom pregledu njezina pedijatrica je odmah primijetila da nešto nije u redu. Poslala nas je kardiologu i tako joj spasila život. Lorena je tada provela u bolnici 45 dana. Čak se razmatrala i opcija da ide na operaciju u Njemačku - prisjeća se mama.
Rupa na srcu dijagnosticirana je kao atrijski septalni defekt (ASD).
- Nakon poroda tu je bilo i krvarenje na mozgu trećeg stupnja. Doktori su mi tada rekli da je četvrti stupanj nepokretnost. Imali smo problema sa motorikom - kaže Mihaela te dodaje da su joj rekli da Lorena možda nikada neće moći hodati i pričati, ali na sreću, bili su u krivu. Prohodala je s 13 mjeseci.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:22
- Dovela sam je na kontrolu s godinu i pol i rekla sam doktorici: 'Bili ste u pravu. Ona ne hoda i priča već trči i 'lampa' 300 na sat - prisjeća se mama.
Rupa na srcu ipak je bila najveći neprijatelj.
- To je dovelo i do drugih dijagnoza poput astme i afektivnog respiratornog poremećaja. Bila je i neurorizično dijete. Kao mala, kada bi počela plakati, poplavila bi, teško je dolazila do zraka i počela bi se gušiti. Tu su bili veliki problemi. Nije mogla ići u vrtić. Bila je jako osjetljiva. Nju je mogao i ubiti običan streptokok - prisjeća se Mihaela.
Želi postati pedijatrica kako bi pomogla drugima
Nakon godina patnje, prije dvije godine problemi su nestali sami od sebe. Njezina borba je urodila plodom. Rupa na srcu zacijelila je sama od sebe, a s njom su nestali i ostali problemi koji su remetili svakodnevni život. Danas je zdrava i vesela djevojčica. Sport koji je nekada mogla samo sanjati, danas je njezin omiljeni hobi. Bavi se gimnastikom i uživa u njoj, a uskoro će i proslaviti i 11. rođendan.
- Jedina neostvarena želja mi je zaigrati hokej - kaže Lorena.
Lorena je i odlična učenica, a kada je rođena, prognoze su bile da će školu pohađati po prilagođenom programu. Lorena sada ima velike planove.
- I ja ću kad narastem postati pedijatrica da mogu spasiti druge - kaže.
- Njezino rano djetinjstvo bio je težak period. Osjećate strah, paniku i nevjericu. U jednom trenutku zatražila sam i psihološku pomoć. Važno je da imate potporu obitelji i prijatelja - kaže Mihaela te dodaje da joj ju je HZZO, kada je Lorena imala četiri godine, skinuo sa liste roditelja njegovatelja, iako je Lorena dobila odbijenicu za vrtić zbog svih dijagnoza koje je imala.
- To je bilo dosta teško. Morala sam se vratiti na posao. Ja sam imala sreće jer su tu bile bake koje su je čuvale. Ne znam kako bi drugačije to sve izvela - kaže.
- Ona je svjesna kroz što je sve prošla. Ona sada sve nadoknađuje i život želi iskoristiti do maksimuma. Nije se htjela predati - kaže mama.
- Palčići mogu puno više nego što mislimo. Samo treba biti smiren i strpljiv. Trebamo vjerovati u njih. Oni su mali borci - zaključuje mama.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Pitanje 'mama, hoćemo li ikad više moći van' shvatite ozbiljno
POGLEDAJTE VIDEO #ZAJEDNO24SATA s Borisom Banovićem:
Pokretanje videa...
00:24
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
