Muškarci prosječno slažu 1092 puta na godinu, a žene 728

Dok lažu, ljudi imaju potrebu oprati “prljave” dijelove tijela - ruke kojima su pisali ili usta kojima su govorili, pokazalo je istraživanje Sveučilišta u Michiganu. Psiholozi su od volontera zatražili da glume kako su odvjetnici koji se s kolegom natječu za promaknuće. Trebali su zamisliti da su pronašli važan dokument koji je kolega izgubio, a koji bi mu pomogao u karijeri, no naštetio njihovoj. Zatim su volonteri morali ostaviti glasovnu poruku ili poslati e-mail te lagati kako nisu pronašli izgubljeni dokument ili mu reći istinu.Nakon toga su im ispitivači ponudili vodicu za ispiranje usta i sapun za ruke.

Volonteri koji su lagali telefonski imali su snažniju potrebu za vodicom, odnosno htjeli su isprati usta, a oni koji su lagali u e-mailu htjeli su odmah oprati ruke. Ispitanici koji su javili kolegi kako su pronašli dokument nisu se osjećali “prljavo”, pa se nisu požurili u kupaonicu. Znanstvenici su tako dokazali kako ljudi podsvjesno apstraktne pojmove moralne čistoće povezuju s fizičkom čistoćom. Oba spola podjednako peru dijelove tijela kojima su lagali, no govorenju neistine općenito su skloniji muškarci, pokazalo je istraživanje Prirodoslovnog muzeja u Londonu. Tako prosječan muškarac slaže 1092 puta na godinu ili triput na dan, a žene 728 puta, odnosno dvaput na dan. Osim toga, one su i sklonije grižnji savjesti, i to njih 82 posto u odnosu na 70 posto muškaraca. Jači spol najčešće “mulja” o tome koliko je popio te o partneričinu izgledu, a žene najčešće lažu kako bi prikrile što doista osjećaju, koliko su potrošile ili da ih boli glava.

Na poslu žele detektore laži

Rijetki mogu otkriti lažljivca, tvrdi dr. Katie Muggs, jer je laganje postalo uobičajeno. Većina se doživljava žrtvom laži, pa ne bi imala ništa protiv detektora laži na radnome mjestu.

Alkohol na prvome mjestu

Tri najčešće muške laži su “nisam puno popio”, “ništa mi nije, dobro sam” i “nisam imao signala na mobitelu”. Na vrhu ljestvice tipičnih ženskih laži su “ništa mi nije, dobro sam”, “ne znam gdje je to” i “nije bilo skupo”.