Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Sve više muškaraca u odrasloj dobi ostaje bez bliskih prijateljstava, zbog čega važan dio emocionalne podrške i bliskosti pronalaze u partnerskim odnosima
Kraj je napornog tjedna i spremate se za izlazak s prijateljicama. Čaša vina, malo smijeha, upravo ono što vam treba. A onda pogledate svog supruga. Sjedi na kauču, besciljno skrola po mobitelu i znate da će biti točno ondje gdje ste ga ostavili i kada se vratite. Osjećaj krivnje u trenu briše svako veselje koje ste osjećali.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:09
Trebali biste biti zadovoljni. Bolje da je sam kod kuće nego vani s prijateljima, zar ne? Pa zašto se onda osjećate zarobljeno, a ne zahvalno? Iako se o tome rijetko govori, milijuni žena osjećaju se zarobljenima u braku s muškarcem koji nema značajne odnose izvan te veze.
Istraživanja dosljedno pokazuju da su muška prijateljstva često krhkija od ženskih. Dok žene svoje veze grade "licem u lice", kroz razgovor, dijeljenje osjećaja i emocionalnu podršku, muškarci prijateljstva uglavnom stvaraju "rame uz rame".
To znači da se njihove veze rađaju i održavaju kroz zajedničke aktivnosti, bilo da je riječ o sportu, hobijima, odlasku u pub nakon posla ili zajedničkom projektu. Aktivnost je često izgovor za povezivanje, prostor u kojem se može razviti povjerenje bez izravnog pritiska emocionalne ranjivosti.
Problem nastaje kada životne okolnosti uklone tu zajedničku aktivnost. Selidba, promjena posla, dolazak djece ili odlazak u mirovinu često znače i kraj prijateljstva. Veza koja se temeljila na tjednom igranju košarke ili zajedničkom radnom okruženju jednostavno nestane jer je nestao i njezin temelj.
Za razliku od njih, žene će prijateljstvo održavati godinama, čak i na daljinu, jer je ono utemeljeno na komunikaciji i povezanosti. Muškarci, s druge strane, mogu proći mjesecima, pa čak i godinama, bez kontakta s nekim koga i dalje smatraju bliskim prijateljem. No, bez redovitih zajedničkih trenutaka, ta veza s vremenom neizbježno slabi i blijedi.
Ovaj obrazac doveo je do onoga što stručnjaci nazivaju "recesijom prijateljstava" među muškarcima. Podaci su zabrinjavajući. Prema istraživanju američkog Survey Center on American Life, čak 15 posto muškaraca izjavilo je da nema nijednog bliskog prijatelja, što je peterostruko povećanje u odnosu na 1990. godinu.
Društvene norme koje od dječaka i muškaraca očekuju stoicizam, snagu i samodostatnost dodatno pogoršavaju situaciju. Odgajani su da vjeruju kako je dijeljenje osjećaja znak slabosti, a jedina osoba s kojom se o tome može razgovarati jest partnerica.
Posljedice nisu samo socijalne, već i zdravstvene. Kronična usamljenost izravno je povezana s povećanom stopom anksioznosti, depresije i samoubojstava.
Bivši američki glavni zdravstveni dužnosnik Vivek Murthy proglasio je usamljenost "smrtonosnom, nevidljivom epidemijom" te upozorio da povećava rizik od srčanog i moždanog udara za oko 30 posto, a rizik od razvoja demencije za čak 50 posto. Zdravstveni rizici izolacije, tvrde stručnjaci, usporedivi su s onima koje nosi pušenje ili pretilost.
Kada muškarac nema prijatelja, njegova partnerica neizbježno postaje njegov cjelokupni sustav socijalne i emocionalne podrške. Ona je istovremeno supruga, najbolja prijateljica, jedina osoba od povjerenja i glavni izvor zabave. Takav teret stvara ogroman pritisak i narušava ravnotežu u vezi. Žena se počinje osjećati krivom svaki put kad poželi izaći sama ili s prijateljicama, znajući da on ostaje sam kod kuće.
Taj osjećaj krivnje često vodi u ogorčenost. Njezin se život polako smanjuje kako bi se prilagodio njegovom. Rjeđe izlazi, vraća se kući ranije, odbija pozive jer joj se čini nepristojno prečesto ga ostavljati samog. Svaki njezin izlazak postaje izvor napetosti. Rezultat je osjećaj da je njezina sreća ograničena njegovim nedostatkom vlastitog života. Uz to se javlja i sram, jer kako priznati drugima da se nitko ne želi družiti s vašim suprugom? A razgovor s njim o tome čini se okrutnim i nemogućim.
Iako se situacija može činiti bezizlaznom, stručnjaci se slažu da postoje načini kako se može riješiti. Prvi korak je prestati tretirati situaciju kao trajnu i nepromjenjivu. Važno je razgovarati s partnerom, ali ne s optužbom, već s brigom. Rečenica poput: "Želim da imaš život koji se ne vrti samo oko mene, ne zato što te ne volim, nego baš zato što te volim. Brinem se što bi bilo s tobom da se meni nešto dogodi", može biti dobar početak. Muškarci često bolje reagiraju kada osjećaju da nešto čine za vas, umjesto isključivo za sebe.
Budući da se muška prijateljstva grade kroz aktivnosti, ključno ga je potaknuti da se ponovno aktivira. Ne možete mu vi pronaći prijatelje, ali ga možete ohrabriti da oživi stari hobi ili pronađe novi. Ako je volio sport, predložite mu da pronađe lokalni amaterski tim. Možete uključiti i muževe svojih prijateljica - možda postoji neka aktivnost u kojoj bi mu se mogao pridružiti. Prisjetite se zajedno što ga je veselilo prije nego što ste se upoznali.
Većina muškaraca ima barem jedno staro prijateljstvo koje je ostalo "uspavano". Potaknite ga da pošalje poruku starom kolegi s fakulteta ili iz bivše tvrtke. Istovremeno, važno je prestati biti njegov "spasitelj". Ako neprestano otkazujete svoje planove kako biste ostali s njim, sprječavate ga da osjeti nelagodu koja bi ga mogla motivirati da nešto poduzme. Postavljanje rutine, primjerice dogovor da jednu večer u tjednu svatko provodi za sebe, može pomoći u smanjenju napetosti i poticanju neovisnosti.
24sata © 2026
