Iako se za sindrom srednjeg djeteta često kaže da je nije ništa više od mita, mnogi se ljudi poistovjećuju s njegovim učincima povezanim s redoslijedom rođenja
MIT ILI ISTINA?
Neki se kunu da je stvaran: Evo što je sindrom srednjeg djeteta
Za neke ljude sindrom srednjeg djeteta nije ništa više od urbanog mita. Za druge, to je očita stvarnost. Istina je da odrastati u obitelji na srednjem položaju nije uvijek lako. Često stariji brat ili sestra simbolizira moćnu figuru, a najmlađeg se najviše mazi.
Sindrom srednjeg djeteta definirao je psihoterapeut Alfred Adler, naglašavajući kako ova braća i sestre svoj položaj u obiteljskoj zajednici doživljavaju na složeniji način. Prema Adleru, obično se osjećaju pomalo zanemareno i usamljeno te razvijaju posebnu osobnost. No, provjerimo je li to istina ili mit.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:57
Naime, činjenica da se danas u zapadnim zemljama rađa sve manje djece znači da se sindrom srednjeg djeteta pojavljuje rjeđe. Međutim, oni koji su odrasli u obitelji s više braće i sestara često navode da su uistinu patili radi toga.
Sindrom srednjeg djeteta
Sindrom srednjeg djeteta odnosi se na iskustvo zanemarivanja koje neka djeca osjećaju zbog svog reda rođenja. Naime, neki od njih smatraju da starija i mlađa braća dobivaju više brige.
Otkako je Alfred Adler prvi put predstavio ovaj koncept u svojoj knjizi Problemi neuroze (1964.), tema je privukla ogroman interes. Ipak, to nije psihološko stanje ili registrirani poremećaj. No iako znanost godinama istražuje ovo pitanje, ne postoji konkretna potpora za tu teoriju.
Jedan od primjera je nedavna studija objavljena u Heliyonu, koja je zaključila da redoslijed rođenja nema utjecaja na način na koji se dijete povezuje s dinamikom obitelji. No izvan znanstvene literature, u svakodnevnom životu, neki se ljudi poistovjećuju s tom perspektivom. Tu postoji niz dokaza i iskustava.
Srednja djeca pokazuju određenu distancu prema roditeljima
Jedno od prvih istraživanja sindroma srednjeg djeteta objavljeno je 1998. u službenom časopisu 'Društvo za ljudsko ponašanje i evoluciju'. Ovo je istraživanje pokazalo da to što si srednji brat ili sestra može utjecati na roditeljsku vezu. Štoviše, pokazalo se da neka djeca, kada je riječ o traženju podrške, više vole vlastitu braću i sestre nego roditelje.
Također je dokazano da, u prosjeku, afektivna bliskost koju su osjećali prema svojim majkama nije bila na istoj razini kao kod njihovih starijih i mlađih braća i sestara; ono potonje bilo je značajnije. To se može potkrijepiti činjenicom da redoslijed rođenja utječe na privrženost i interakciju s roditeljima.
Međutim, treba napomenuti da ovo istraživanje nije ponovno pregledano i da nema dostupnih ažuriranih podataka.
Sindrom srednjeg djeteta ocrtava drugačiju osobnost
Klinička psihologija pridaje veliku važnost dinamici roditeljstva i konceptu privrženosti. Sindrom srednjeg djeteta sugerira da oni ne dobivaju toliko emocionalne pažnje kao druga braća i sestre. A ako su psihoafektivna iskustva neredovita, moguće je da to utječe na ponašanje i osobnost djeteta.
Crte i karakteristike koje definiraju pojedinca odgojenog u kontekstu ove dinamike su sljedeće:
- Natjecateljska i buntovna osobnost. Srednje dijete odrasta u potrebi da se natječe sa svojom braćom i sestrama za roditeljsku pažnju. Ovo ponekad ocrtava buntovniji i vještiji karakter u smislu natjecateljskog ponašanja.
- Dobre društvene vještine. Često pokušaj srednjeg djeteta da priđe odraslima tražeći pozornost olakšava rani razvoj asertivnosti, dobre komunikacije i pregovaračkih vještina.
- Težina ljubomore i stresa. Sindrom srednjeg djeteta brani ideju da su, općenito, starija i mlađa braća i sestre ti koji postaju miljenici roditelja, potičući iskustva ljubomore i emocionalne patnje kod srednjeg djeteta.
- Skloni su riskirati. Činjenica da roditelji posvećuju više pažnje drugoj braći i sestrama znači da je srednje dijete slobodnije upustiti se u rizična ponašanja. Taj nedostatak nadzora u njima jača istraživački i riskantniji duh.
- Samostalan i odlučan. Novinarka Katrin Schumann u svojoj knjizi pod naslovom 'Tajna moć srednje djece' (2011.) sugerira da bi odrastanje u scenariju u kojem biti u sredini znači primati manje podrške mogla biti prednost. Zapravo, ona tvrdi da srednja djeca mogu postati neovisnija, odlučnija i kreativnija.
- Percepcija napuštenosti i usamljenosti. Odrastanje s time da druga braća i sestre preuzimaju gotovo svu pažnju svojih roditelja ostavlja ožiljke. Na primjer, studija objavljena u 'Indian Journal of Psychological Medicine' tvrdi da starija braća i sestre imaju tendenciju pokazivati perfekcionističke osobine zbog pritiska roditelja.
Osjetljivost na odbacivanje u odrasloj dobi i nesigurne veze
Ponekad se srednje dijete razvija u složenom okruženju, bez roditeljskog priznanja i podrške. Stoga odrastaju svjedočeći da njihova druga braća i sestre dobivaju više ljubavi, sigurnosti i pažnje. To ima utjecaj na njih kad odrastu.
Istraživanje objavljeno u 'International Online Journal of Educational Sciences' navodi da nejednako obrazovanje u kojem se dijete ne osjeća potpuno voljeno ima posljedice. Najočitija karakteristika je stalni strah od odbacivanja. Kao odrasli, te se osobe boje doživjeti ista afektivna iskustva kao u djetinjstvu. Bez sumnje, ta tjeskoba šteti njihovim međuljudskim odnosima.
Ovu posljednju stvarnost možemo povezati s teorijama privrženosti iz područja kliničke psihologije. Na primjer, Sveučilište u Minnesoti (SAD) naglašava kako ranjivije odrastanje bez sigurnih emocionalnih veza povećava rizik da će se svim romantičnim vezama u odrasloj dobi pristupiti s tjeskobom i nesigurnošću.
Kako spriječiti sindrom srednjeg djeteta
Ako se još uvijek pitate postoji li doista sindrom srednjeg djeteta, možemo potvrditi da nema konačnih podataka. Zapravo, 'Rječnik Američke psihološke udruge' (APA) opisuje ga kao hipotetsko stanje.
Unatoč toj činjenici, diskriminirajući odgoj i obrazovanje u smislu brige i ljubavi ponekad dovode do pojave određenih učinaka poput onih koji su opisani u ovom tekstu. Također je potvrđeno da redoslijed rođenja posreduje u dimenzijama kao što je inteligencija.
Časopis PNAS objavio je članak u kojem se navodi da starija braća i sestre imaju bolje rezultate u inteligenciji. To bi moglo biti povezano s većim brojem potkrepljenja i pažnje roditelja.
Ako želimo da nam djeca odrastaju sretno, s istim potencijalom i najboljim mogućnostima, važno je ne zanemariti nijedno od njih i svima im posvetiti jednaku pažnju. Evo nekoliko osnovnih strategija.
Pažnja i jednaka emocionalna podrška
Roditelji s velikim obiteljima nisu uvijek svjesni ovih malih nejednakosti u pogledu brige o djeci. Istina je da mališani traže više brige i da se velike nade polažu u prvorođenu djecu. Međutim, važno je biti oprezan, jer se srednja djeca osjećaju najzanemarenije. Stoga, kao roditelji, trebali bismo:
- Gajiti iste nade u svoj našoj djeci.
- Ponuditi im svima iste prilike za učenje.
- Svima im podjednako pružiti potporu i emocionalnu potvrdu.
- Pokazati zanimanje kakav je svaki od njih i koji su njegovi snovi.
- Shvatite da je svako dijete jedinstveno i da svaki brat ili sestra ima specifične potrebe.
Izbjegavajte usporedbe
Pokušajte ne uspoređivati braću i sestre međusobno. Naime, ova praksa ima tendenciju ostaviti ožiljke i biti predmet kasnijeg negodovanja. Ako neko od vaše djece pokaže prednost u određenom području, nemojte omalovažavati drugu jer ne pokazuju iste sposobnosti. Svaki brat i sestra imaju svoje vrline.
Provedite kvalitetno vrijeme sa svima podjednako
Ono što se događa u djetinjstvu gradi odraslu osobu sutrašnjice. Stoga vrijeme provedeno s djecom djeluje kao temelj koji ostaje impregniran u njihovom emocionalnom sjećanju. Stoga pokušajte kvalitetno provoditi vrijeme sa svojom djecom, zajedno i odvojeno.
Imajte na umu sindrom srednjeg djeteta
Nema veze što neki ljudi ne vjeruju da ovaj sindrom postoji. Očito je da se srednja braća i sestre ponekad doživljavaju kao nevidljiva djeca na afektivnom radaru svojih roditelja. Imajte to na umu svakodnevno i pokušajte zamagliti takvu percepciju. Ugušite to i spriječit ćete svoje dijete da razvije takav osjećaj.
Ljubav pomaže da sindrom srednjeg djeteta ne proklija
Pažnja, prisutnost i emocionalna podrška deaktiviraju sindrom srednjeg djeteta. Iako nitko ne može poreći da je put odgoja i obrazovanja izazov, sjetimo se da osim hrane, odjeće i darova, ono što djeci najviše treba jest ljubav.
Doista, voljeti ih najbolja je stvar. Ljubav će osigurati da sindrom srednjeg djeteta niti ne proklija, a kamoli da u budućnosti naraste.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
