Prva tri koja sam ispekla s 18 godina bila su za baciti. Sljedećih pet-šest moglo se kušati, a svaki sljedeći je bio baš onakav kakav treba biti. Treba tu puno ljubavi, volje i iskustva, priča nam Nensi
Majstorica zanata
Nensi je kraljica soparnika! Njezina priča dirnula je mnoge nakon što je ostala udovica...
Čitanje članka:
6
min
S komina iz plamena vatre, žerave i pepela od tek nekoliko najjednostavnijih sastojaka, okusom bogatiji i od kraljevske gozbe, još kad ga spravlja kraljica soparnika, 29-godišnja Nensi Očasić iz Gata, svaki zalogaj soparnika priča svoju priču. Jer Nensi će soparnik ponuditi na kućnim vratima, spremit će ga za obiteljska druženja i gozbe, ali će ga na feštama u mjestima od Splita do krajnjeg juga Dalmacije na licu mjesta pripremati domaćima i turistima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Nadaleko poznata po svojem soparniku, Nensi će skromno tek dodati kako joj ništa nije teško, poglavito kad mnogi čekaju u redu za jedan komad baš njenog soparnika. Nekad jelo siromaha, koje je dobilo zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla na razini EU, poljički soparnik nigdje se ne spravlja osim u selima Poljičke Republike, čije je zemljopisno područje omeđeno rijekom Cetinom na sjeveroistoku, rijekom Žrnovnicom na zapadu i Jadranskim morem na jugu.
Cijeli taj prostor imena Poljica sastoji se od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica te ima ukupno 21 naselje. Svako od njih poznato je po spravljanju soparnika, čija priprema na izvoran način seže još u doba turskih zuluma i pohoda na teritorij Dalmatinske zagore. Jeli su ga siromasi jer se spravlja od malo brašna, soli, malo vode i domaće blitve, koja uspijeva na rodnoj poljičkoj zemlji, ali i s mnogo umijeća. Poljičanke su zanat ispekle i umijeće spravljanja soparnika naučile od svojih baka i majki, s koljena na koljeno. Oni koji ovo tradicijsko jelo, tako jednostavno, jedinstveno izgledom i posebno okusom, dobro poznaju reći će za soparnik da ga posebnim čine vrijedne ruke žena koje ga spravljaju. Od ruke do ruke razlika je u nijansi, ali kad kušate soparnik koji spravlja "kraljica soparnika" Nensi Očasić, svi ostali za koplje su ispod.
- Dobra drva, naša grabovina, potrebna su kako bi se komin dobro ugorio, a onda žeravu održavamo tankim mekim drvima, od kojih je najbolja lozina, grane vinove loze, koja daje fantastičnu aromu soparniku - dočekuje nas uz plamen vatre s komina Nensi.
Na nogama joj visoke čizme, po kojima je prepoznatljiva i na feštama.
- Dva puta kao dijete vidjela sam babu kako radi soparnik, a kad sam se udala u Gata, nekako se stvorila ideja da bih mogla raditi soparnik za prodaju. Prva tri koja sam ispekla s 18 godina bila su za baciti. Bože sačuvaj što je to bilo. Sljedećih pet-šest moglo se kušati, bilo je jestivo, a potom je svaki sljedeći soparnik bio baš onakav kakav je trebao biti. Treba tu ipak puno ljubavi, volje, malo i iskustva, da biste ocijenili količinu sastojaka, hoću li dodati više kapule, manje luka, ulja... E, onda su ljudi, kad su kušali moj soparnik, počeli govoriti: 'To je to', i ja se toga i danas držim - kaže nam Nensi.
Za tijesto je bitno, doznajemo od nje, da je svježe zamiješeno, te dvije bijele loptice na drvenom loparu od brašna, vode i malo soli.
Ne peče ga svaki dan jer, kako kaže, treba naći vremena za desetogodišnjeg sina Josipa Mihaela, treba otići i u drva, nasjeći ih, donijeti, i tako iz dana u dan, iz godine u godinu.
- Sama priprema je zahtjevna i traži mnogo odricanja, poglavito kad sam pozvana na fešte u dalmatinskim mjestima, gdje soparnik spravljam uživo, na licu mjesta. To je atrakcija jer ljudi žele vidjeti kako se sprema soparnik i onda ga onako vrućega kušati - govori nam dok stavlja još tankih grana grabovine da bi se komin dobro ugorio.
Onako crnoputa, preplanula i mišićava tijela, za svoju boju, na kojoj bi joj mnogi pozavidjeli, kaže da nije od mora i uživanja na plaži nego od plamenih jezika.
- Ovo ti je 'boja iz pakla' jer, ako me ne prži vatra uz komin, onda me prži sunce dok obilazim šumu i tražim drva za usjeći.
Kad su sve pripreme obavljene, domaća blitva očišćena, oprana, svaki list osušen i na trakice isječen, Nensi je dovoljno petnaestak minuta da uvalja tijesto te ga na drvenom loparu izvalja, po njemu obilato posloži prije posoljenu i nauljenu blitvu, koju posipa crvenom kapulom.
Na drugom loparu valja drugu lopticu tijesta i spretno prebacuje preko polovice na kojoj je blitva te pažljivo zavrće rubove gornje i donje polovice tijesta kako bi nadjev ostao u njemu. Na kraju još malo pobrašni spreman soparnik i na glavi, kao prava Poljičanka, nosi na komin. Nensi razgrće žeravu, metlicom čisti komin, na koji stavlja spreman soparnik i pokriva ga pepelom i žeravom.
Nakon nekoliko minuta tijesto se napuhalo.
- Tako mora biti. Sad ćemo ga lagano probiti oštrom iglom da splasne. Još malo i gotov je - ponosno kaže Nensi dok briše znojno lice.
Dodaje da se, kad se udalji od vatre i izađe van, gdje je ovih dana temperatura zraka i do 30 stupnjeva, osjeća "baš ugodno" u odnosu na temperaturu uz komin.
Nakon dvadesetak minuta soparnik je gotov, Nensi ga spretno podiže na drveni lopar i ponosno pokazuje.
Mlada je. Kad su njenom sinu bile samo četiri godine, ostala je udovica i mnogi će na prvi pogled kazati kako je sama. Ali ne. Jer kad zagusti i kad je posla puno, ljudi se sami pojave i dođu pomoći. Ima ona uvijek svojih anđela čuvara koje ne treba posebno pozivati.
- Sami dođu, jedni lože vatru, drugi sjeckaju kapulu, blitvu, a ja radim soparnik. Tu ne dam da mi se nitko miješa u posao - govori Nensi.
Kad je preumorna i od umora ne može ni spavati, uzima svoje čizme, bez kojih nikamo ne ide i koje skida jedino kad ide spavati, te odlazi, a gdje drugo nego u šumu, traži drva koja će već sutradan usjeći i iz šume snijeti do ognjišta. Od Nensi doznajemo kako je za prvi soparnik potrebno više od sat vremena dobre vatre da se ugrije, a onda za svaki sljedeći, jer Nensi nikad ne peče samo jedan, dovoljno je granama lozine petnaestak minuta vatru zadržavati. U jednom danu znala ih je ispeći više od 30, prosjek joj je desetak, nekad i više. Utorkom je spremna za poznati pazarni dan na Zadvarju, gdje njezin soparnik "plane " i nestane. Srijedom uglavnom ne peče, a četvrtak, petak i subota dani su kad Nensi ne staje. Dok premazuje soparnik domaćim maslinovim uljem i posipa lukom, miris se širi. Već sljedećeg trenutka spretno izrezuje rombove iste veličine i oblika jer soparnik se tako reže. Pod oštricom noža preplanula korica hrskavo pucketa.
- Ajde uzmite, kušajte, ovaj je samo za vas spravljen - nudi nas dok ponosno i sama uzima jedan komad iz sredine, odakle i mi uzimamo, jer takav je običaj. U svakom zalogaju osjeti se i vidljivi su umijeće i ljubav ove mlade žene s rukama od pepela, snažnih od zamaha sjekire, s čizmama na nogama, jer u njima se najbolje osjeća, a i najsigurnija je dok hoda po šumi i šikari, koliko ljubi ovaj posao. Kraljici soparnika, koja se poput Xene, princeze ratnice, izborila radom i upornošću biti prva i prepoznatljiva kvalitetom svojeg proizvoda, čiji soparnik svi žele kušati jer korica mu tanka, unutrašnjost bogata blitvom, prožeta mirisom crvene kapule, a hrskava korica natopljena maslinovim uljem i lukom, dok nas obilato dariva zalogajem najboljeg soparnika koji smo ikad kušali, osmijeh ne silazi s lica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
