Neprežaljeni snovi... Pravi je uspjeh život ispunjen ljubavlju

Da se djecu pita, svijet bi bio pun liječnika, astronauta, filmskih glumaca, pisaca,  manekenki i modela, uz ponekog vozača formule i pilota. Jednako će se tako većina dječaka željeti oženiti visokom vitkom plavušom, a djevojčice “visokim, tamnim muškarcem”. Kovanje velikih planova za budući život i zamišljanje situacija u kojima bismo se voljeli naći neraskidiv je dio odrastanja. I što smo mlađi, snovi su veći, možda baš zato da kompenziraju našu “sitnu građu” u odnosu prema “velikom” svijetu. 

S vremenom će se većina tih snova ispuhati kao i balon zaboravljen u kutu sobe jer nikad i nisu bili odraz stvarnih nastojanja niti išta više od zanimljiva prikaza. Za takvim snovima i ne treba žaliti. A većina ih je takva, samo vizije iza kojih nema ideje o tome što taj posao ili želja zapravo nose sa sobom. Ali jedno je sigurno, snovi  i želje su smjerokaz koji nas upućuje na to u kojem smjeru poći i vidjeti što nas čeka na tom putovanju. U tom smislu od želja ne treba nikad odustati. Iako se može činiti da je odstupanje od snova odustajanje, zapravo je bolje razmišljati o tome kao o procesu odrastanja, kažu psiholozi, u sklopu kojeg postajemo svjesni što bi ostvarivanje nekog sna zahtijevalo od nas, pa u hodu shvatimo da to i nije za nas. 

No tako je u idealnom svijetu, onom gdje sami sa sobom razmišljamo i odlučujemo o svojoj budućnosti. Kulturološko naslijeđe i obiteljska očekivanja mogu zakomplicirati naša nastojanja te nas  postaviti pred prevelika i opterećujuća očekivanja. Takva su podjednako očekivanja od nas na privatnom i na poslovnom planu. Katkad se obiteljska očekivanja toliko duboko utisnu u podsvijest tijekom odrastanja da je teško razlučiti što sami želite. A tada je najvažnije predahnuti i poslušati instinkt: čemu se veselite, što vas razgali svaki put, u čemu uživate i tko je taj koji vam natjera srce da brže kuca. Važno je imati kriterije i omeđiti ciljeve planovima koji vode do njih, ali i zadržati razumnost. Podrediti sve nekom cilju i postići ga, može biti uspjeh, ali i razočaravajuće iskustvo jer se može ustanoviti da ste platili previsoku cijenu ili da taj cilj i nije onakav kakvim ste ga zamišljali.   

Je li to onda uspjeh! Ako nije to, što onda jest? Psiholozi ističu kao velik problem današnjih ljudi to da mnogo dobrih stvari u životu uzimaju zdravo za gotovo. Dobar posao, dobar brak, zdravu djecu, krov nad glavom… sve stvari koje se čine kao svakodnevne, mnogima su nedostižne, a vama su dane. Mnogo je ljudi koji bi se mijenjali s vama za svaku od njih, pa stoga trebate biti i zahvalni. Relativiziranju uspjeha mnogo pridonose mediji, upozorava psiholog Thomas G. Plante, koji nam ne prestaju plasirati priče o “iznimnim ljudima” koji su postigli “nevjerojatan” uspjeh.  Stalno uspoređivanje s drugima, uspješnijima, bogatijima, slavnijima, sretnijima…,  koje vam se nameće na svakom koraku, pridonosi osjećaju manje vrijednosti i neuspješnosti bez obzira na postignuto. U trenutku kad spoznate što vas ispunjava zadovoljstvom, naći ćete i zadovoljstvo u trenutku u kojem živite. Život ispunjen ljubavlju i smislom, kaže Plante, zove se uspješan život i za to ne trebate ispuniti sve snove iz mladosti jer ste ostvarili i više od toga.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!