Činjenica da 'mogu govoriti pune rečenice bio je dobar znak', rekla mi je doktorica na Hitnoj u New Yorku. U stvari, dodala je: Ti si izvrstan primjer zašto mladi moraju ostajati doma
NOVINARKA S KORONOM:
'Osjećaj je kao da sam istrčala maraton, pa da me udario auto'
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Veliki vodič: Dovoljno je imati lijekova za sljedeća dva tjedna
Novinarka Business Insidera Aria Bendix živi i radi u New Yorku, a od početka krize sa korona virusom izvještavala je o COVID-19 i iz kineskog grada Wuhan, s čije se tržnice virus navodno i proširio. No, kako piše, 'od početka je nekako i znala da će o korona virusu izvještavati i iz New Yorka'. Ono što ipak nije mogla znati je da će i sama biti dio statistike oboljelih. Evo što ona kaže kako se osjećala kad se razboljela i što je o zdravstvu u New Yorku doznala nakon što je zaražena virusom od kojeg se 'sklonio' cijeli svijet.
Prenosimo njenu priču u cijelosti:
'Ako sam jednu stvar naučila iz nešto manje od tri mjeseca koliko pratim pandemiju koronavirusa, to je da uvijek moram biti spremna na najgore. Kada je država New York 1. ožujka objavila da imaju prvi slučaj zaraze, odmah sam kupila toaletnog papira za dva tjedna, maramice za dezinfekciju, hrane i kave.
Sljedeća dva tjedna prijatelji su me stalno ispitivali 'bi li trebali i dalje ići vježbati u teretanu' (vjerojatno ne) ili 'je li sigurno šetati po vani' (da, na udaljenosti od dva metra od drugih).
Kad su se u New York Cityju 15. ožujka počeli zatvarati kafići, restorani i škole, sa svoje sam se dvije cimerice i s naše četiri susjede dogovorila da ćemo se tek tada vidjeti. Bilo je nas sedam - a stalno se govori da se trebaju ograničiti okupljanja s deset i više ljudi.
Dva dana kasnije cijelo tijelo me počelo boljeti no tješilo me što imala ni jedan od glavnih simptoma korona virusa: visoku temperaturu, suhi kašalj ili otežano disanje.
Također sam znala da teške slučajeve virusa uglavnom razviju stariji muškarci koji inače nisu zdravi. Kako ne spadam ni u jednu od tih skupina, počela sam se pitati je li mi stanje psihosomatsko.
Liječnici su mi rekli da je baš svatko podložan infekciji, a kad mi je u roku od 24 sata narasla temperatura, znala sam da nešto nije u redu. Shvaćam kako mnogi krivo protumače simptome ovog virusa, no s tijelom mi se događalo nešto što nikad prije nije - osjećala se kao da sam istrčala maraton, a onda me još i udario auto. Odlučila sam se samoizolirati u svom stanu. Nikakvo me pisanje o COVID-19 nije moglo pripremiti na osjećaj koji sam imala kasnije, dok sam se 'borila za zrak' pri svakom udisaju.
Bolovi su trajali nekoliko dana, tijekom prvog tjedna bolesti su bili sve gori, a onda sve slabiji pa sam pretpostavila da je vrhunac bolesti prošao. Gotovo tjedan dana od pojave prvih simptoma počela sam osjećati bol u rebrima i pritisak kao da mi netko stišće pluća, kao harmoniku. Jedva sam disala.
Zakazala sam video sastanak s liječnikom, koji mi je rekao da odem na Hitnu ako mi se simptomi pogoršaju. Nakon hodanja od spavaće sobe do kupaonice u malom stanu u New Yorku bila bih toliko umorna i zadihana da sam morala sjesti - bez obzira što sam svake subote trčala malo manje od deset kilometara.
Kad sam došla na Hitnu dali su mi masku za lice i otpratili me u čekaonicu. Nikoga više nije bilo, a doktor me vidio odmah. Potvrdio je ono na što sam sumnjala: gotovo sigurno imam COVID-19. Ali na Hitnoj nisu testirali. Umjesto toga, liječnik mi je izmjerio razinu kisika i zamolio me da istovremeno hodam i pričam. Tad mi je dao izbor: Mogu me uputiti u bolnicu ili mogu otići kući i sama se nositi sa simptomima.
Znala sam da se bolnice već pune pacijenata s COVID-19. Otišla sam kući leći, a do navečer sam zamolila prijatelja da me opet odvede na Hitnu jer nisam mogla disati.
Čekala sam oko sat vremena. Zatim su me odveli u sobu s tlakom, veličine ormara. Doktorica tamo mi je rekla da ne može učiniti ništa da mi pomogne s mojim simptomima. Činjenica da 'mogu govoriti pune rečenice bio je dobar znak', rekla je. U stvari, dodala je,'ti si izvrstan primjer zašto mladi moraju ostajati doma'.
Budući da bolnice u New Yorku sad testiraju samo one najteže slučajeve, mnogi 'blaži' ostanu nezabilježeni. Istraživanje Kineskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti pokazuje da većina s korona virusom 'lakše' obolijevaju, što znači da većina infekcija u New Yorku - uključujući moju - uopće ni ne ulazi u službeni broj slučajeva.
- Nažalost, jednostavno nismo u mogućnosti testirati sve, iako bismo mogli da želimo - rekla mi je kliničarka iz New Yorka Megan Coffee. 'Sada se moramo usredotočiti na one kojima je potrebna intubacija i koji su kritično'.
Ipak, podaci zdravstva grada New Yorka pokazuju da osobe mlađe od 44 godine čine otprilike petinu hospitaliziranih zbog koronavirusa u gradu.
U hitnoj sam pitala doktora kad se moj slučaj eventualno više neće smatrati blagim - ili kad situacija zahtijeva test. Rekao mi je 'ako bi se borila s disanjem i dok sjedim'. Sve što bolnica može, dodao je, je napraviti rendgen prsnog koša, ali to će samo potvrditi ono što već znamo, da je virus.
Prije otpusta, liječnik mi je rekao da se vratim ako mi se stanje pogorša. Jedva sam mogla i zamisliti kako bih se tad osjećala. Nakon još jednog neprospavanog tjedna, počela sam osjećati da mogu normalno udahnuti. To je bilo otprilike u isto vrijeme kad me počelo boljeti grlo pa sam jedva išta jela i pila.
Do 14. dana od prvih simptoma, dana kada sam trebao prestala biti zarazna, bolovi su se vratili. Osjećala sam se kao da su se vratili na kvadrat, ali barem sam mogla disati.
Čini mi se kao da je prošla cijela vječnost od kad sam u Wuhanu u Kini intervjuirala ljude zatvorene u stanovima i od početka sam bila spremna da će ovaj virus biti stvarnost sviju nas. No nisu svi bili spremni.
- U početku je bilo toliko optimizma. Nije se osjećala panika Vlade i svi su ponavljali da nema razloga za brigu - rekao mi je prodekan škole za javno zdravstvo Johns Hopkins Bloomberg, Joshua Sharfstein.
- Što se tiče testiranja, Vlada nije ozbiljno shvatila krizu do sredine ožujka. U to su se vrijeme mnogi Amerikanci - uključujući i mene - već razboljeli - rekao mi je Alex Greninger, pomoćnik ravnatelja Kliničkog virološkog laboratorija na Sveučilištu Washington.
- Trebali smo znati kako će se proširiti - rekao je Greninger. Virus je 'pokosio' Talijane. Proširio se cijelom Europom. I ne znam koliko će ovdje ljudi trebati umrijeti dok neki shvate važnost socijalne distance.
Isto je tako potrebno da netko umre - ili da je barem u neposrednoj opasnosti - da bi ga se u bolnici u New Yorku testiralo. A budući da je tako, drago mi je što nisam zahtijevala da me se testira.
POGLEDAJTE VIDEO #ZAJEDNO24SATA - Suzana Mančić, bivša loto djevojka:
Pokretanje videa...
00:58
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
