Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Nitko nije savršen roditelj. Svaka majka i svaki otac tijekom odrastanja djeteta naprave pogrešku, često upravo zato što žele pružiti najbolje moguće uvjete za život
Roditeljstvo nije natjecanje u savršenstvu, već proces u kojem dijete postupno uči kako se nositi s izazovima, razvijati samostalnost i graditi emocionalnu otpornost. Upravo zato mnoge naizgled bezazlene navike mogu dugoročno utjecati na djetetovo samopouzdanje, odnose s drugima i način na koji doživljava sebe.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:19
Roditelji često žele zaštititi dijete od razočaranja, sukoba ili neuspjeha. No, kada odrasli stalno preuzimaju rješavanje problema, dijete ne razvija vještine potrebne za samostalno donošenje odluka. Stručnjaci savjetuju da roditelj bude podrška, a ne osoba koja uvijek pronalazi rješenje.
Tuga, ljutnja, strah i razočaranje normalne su emocije koje prate odrastanje. Pokušaj da se svaka neugodna emocija odmah ukloni može poslati poruku da su takvi osjećaji pogrešni. Djeca trebaju naučiti kako ih prepoznati, prihvatiti i izraziti na zdrav način.
Ako se dijete pohvali isključivo zbog odličnih ocjena ili pobjeda, može steći dojam da vrijedi samo kada ostvaruje rezultate. Mnogo je korisnije pohvaliti trud, upornost, odgovornost i zalaganje jer upravo te osobine razvijaju unutarnju motivaciju.
Rečenice poput "Pazi!", "Nemoj!" ili "Nemoj pasti!" roditeljima dolaze prirodno. Ipak, kada se ponavljaju neprestano, kod djece mogu izazvati nesigurnost i strah od isprobavanja novih stvari. Sigurnost je važna, ali jednako je važno naučiti dijete kako procijeniti rizik.
Sportske aktivnosti, strani jezici, glazbena škola i dodatna nastava mogu biti korisni, ali djeci je potrebno i slobodno vrijeme. Upravo tijekom igre bez unaprijed zadanih pravila razvijaju kreativnost, maštu i sposobnost samostalnog rješavanja problema.
Čak i dobronamjerne usporedbe mogu narušiti djetetovo samopouzdanje. Svako dijete razvija se vlastitim tempom i ima različite sposobnosti. Umjesto uspoređivanja s vršnjacima ili braćom i sestrama, stručnjaci preporučuju uspoređivanje djeteta sa samim sobom i njegovim prethodnim napretkom.
Djeca pažljivo promatraju kako roditelji razgovaraju, rješavaju sukobe, pokazuju poštovanje i nose se sa stresom. Upravo zato vlastiti primjer često ima veći utjecaj od bilo kojeg savjeta ili zabrane.
Roditelji ponekad misle da će isprikom izgubiti autoritet. Psiholozi smatraju suprotno – iskrena isprika pokazuje djetetu da svi ljudi griješe i da je preuzimanje odgovornosti znak zrelosti, a ne slabosti.
Kada dijete govori o problemu, često mu nije potrebno trenutno rješenje. Mnogo je važnije da osjeti kako ga netko sluša i razumije. Aktivno slušanje jača povjerenje između roditelja i djeteta te potiče otvorenu komunikaciju.
Braća i sestre nisu isti. Jedno dijete možda traži više razgovora, drugo više zajedničkih aktivnosti, a treće više nježnosti. Pravedan odgoj ne znači da svi dobivaju isto, nego da svako dijete dobiva ono što mu je potrebno za zdrav razvoj.
Stručnjaci naglašavaju kako nijedan roditelj neće izbjeći pogreške. Ono što čini razliku nije njihovo potpuno izbjegavanje, nego spremnost na učenje, prilagodbu i otvorenu komunikaciju s djetetom. Djeci nije potreban savršen roditelj – potreban im je roditelj koji ih voli, sluša, pruža osjećaj sigurnosti i pomaže im da postupno postanu samostalne i odgovorne osobe.
24sata © 2026
