Leanne je bila 'društveni leptir' i obožavala je biti pod svjetlima reflektora. Ja sam, s druge strane, bila pustinjak koji je izbjegavao veća okupljanja, osim ako baš nisam morala sudjelovati
ISPOVIJEST
'Prijateljica me ostavila. Ja sam njoj bila toksični prijatelj'
Početak nove godine obično donosi odlučnost da izbacimo toksične ljude u našem životu. Znate, one ljude koji su nas zanemarili ili na neki drugi način povrijedili.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:18
Kada bismo izbacili toksične 'prijatelje' to bi značilo da bi imali više vremena da se fokusiramo sami na sebe i svoje probleme. Na kraju i na one ljude kojima je stvarno stalo do nas.
Te toksične ljude smo mi sami izabrali voljeti. Sami smo ih izabrali za prijatelje. No na kraju uvijek sve dođe na svoje.
Ako toksičnim ljudima kažeš da su toksični i ako i dalje žele biti u našim životima, moraju biti brižni, nesebični i podržavajući. Ako to ne shvaćaju i ne promijene se onda je tu priča gotova.
Prekid toksičnih veza i prijateljstava stvarno ima smisla.
Prije tri godine, moja najbolja prijateljica iz srednje škole, Leanne, prekinula je sa mnom prijateljstvo bez ikakvog razloga. S moje strane gledišta s našim prijateljstvom je sve bilo u redu, ispričala je Serenity James za YourTango.
Leanne je bila samouvjerena i odvažna. Mogla sam razgovarati s njom o bilo čemu. S vremenom je ispunila moju usamljenu prazninu, kada sam imala malo prijatelja i vrlo malo obiteljske podrške.
Nakon srednje škole otišli smo na različite fakultete, ali bili smo u bliskom kontaktu i razgovarali smo telefonom nekoliko puta tjedno. A kad se zaručila za svoju srednjoškolsku ljubav, nazvala me vrišteći i plačući jedno jutro.
Znala sam da će taj brak promijeniti naš odnos, ali bila sam iskreno sretna što je pronašla ljubav o kojoj smo stotine sati razgovarali kao djeca.
Dvije godine kasnije, stiglo je njihovo vjenčanje. Živjeli smo u različitim gradovima, tako da nisam imala puno doprinosa u planiranju, ali bila sam dio njene svadbe. Plakali smo, pili, smijali se, a zatim još i plakali. Ceremonija je bila lijepa. Na zabavi je za prisutne puštena video poruka svih Leaninih bliskih prijatelja i obitelji. Svaka je osoba imala 20 sekundi da kaže kako su Leanne ili njezin mladoženja utjecali na njihov život.
Cijeli je video trajao 10 minuta, ali ja sam mogla o Leanne ispričati puno više što mi je značila. Na kraju nisam sudjelovala. Ne jer sam zločesta već zato što koliko god ja vježbala, zvuk mog glasa, moja nesigurnost pred kamerama me plašila. Iako me njena sestra nagovarala, ja i dalje nisam to mogla. Nadala sam se da će Leanne to razumjeti jer je znala koliko sam se uvijek plašila kamera i javnog nastupa te koliko sam bila nesigurna.
Leanne je bila 'društveni leptir', kapetan plesnog tima, član kazališne trupe i obožavala je biti pod svjetlima reflektora. Ona nije imala srama, bila je sigurna u sebe. Ja, s druge strane, bila sam pustinjak koji je izbjegavao veća okupljanja, osim ako baš nisam morala sudjelovati.
Iako je mnogo puta bila razočarana u mene ipak me razumjela. Tako sam pretpostavila da će i ovo razumjeti. Osim toga, njeno vjenčanje i bez mog kratkog govora je bilo čisto savršenstvo.
Nakon nekoliko sati dobre hrane, plesa i zabavne atmosfere, ja i cijela svadbena sala smo gledali kako se Leanne i njezin novopečeni muž odmiču od plesne dvorane kako bi odletjeli na svoju prvu bračnu noć i započeli medeni mjesec. Punim srcem tiho sam joj poželjela sve najbolje, ne znajući da će to biti posljednji put da je vidim ili čujem.
Ono čemu sam se ja nadala i stvarno sam mislila da će tako biti je, da čim se vrati sa svog medenog mjeseca i smjesti u svoj novi dom, da će me odmah pozvati na kavu. Ali to se nikada nije dogodilo.
Šest tjedana nakon vjenčanja, kada je već bila dva tjedna doma, poslala sam joj poruku. Pitala sam ju kako je bilo na medenom mjesecu te kako se provela. Od nje ni odgovora. Zvala sam. Opet me ignorirala. Panično sam otvorila Facebook da vidim što se događa, a tamo sam i imala što vidjeti. Na Facebooku me blokirala.
Tada su mi stvari postale jasne. Njeni postupci bili su namjerni i jako su me povrijedili. Nisam očekivala to od nje.
U to vrijeme nisam se mogla sjetiti ni jednog jedinog razloga zašto bi me Leanne tako ostavila i prekinula naše dugogodišnje prijateljstvo. Tri godine nismo razgovarale, a ja se još i dalje ne mogu sjetiti koji bi razlog mogla imati.
Na kraju sve što sam mogla napraviti bilo je stare uspomene i sjećanje na nju ostaviti u prošlosti. Sve drugo nije imalo smisla.
Prošli Božić sam slučajno naletjela na nju. Bila je u gradu u posjeti svojoj obitelji i kupovala je božićne ukrase. Nakon nekoliko neugodnih trenutaka razmijenili smo poglede i pozdravili se.
Ja nisam mogla izdržati, a da je ne pitam: Što se s nama dogodilo? Koji je razlog da si me tako ostavila, bez riječi? Iznenađujuće, nije željela razgovarati o tome, pa sam izašla iz trgovine, razočarana.
Nekoliko dana kasnije, nakon Božića, odblokirala me na Facebooku i poslala mi 10 dugačkih odlomaka. Na moje iznenađenje, otkrila mi je da me je oduvijek smatrala nepodobnim prijateljem. Kaže da sam sva njena plesna i kazališna natjecanja propustila jer nisam voljela velike grupe ljudi, izbjegavala sam ih.
Ona je samo htjela da ja budem prijatelj kojeg ona treba, da nekad trebam probiti taj svoj strah od nepoznatog i biti njena podrška. Leanne je samo htjela da budem uz nju, a ja većinom nisam. Izbjegavala sam to ne znajući koliko sam štete nanijela.
Sada sam sve shvatila.
Iako sam za Leanne uvijek imala dobre namjere i nikad joj nisam željela ništa loše, moja anksioznost je tada kontrolirala većinu mog života, pa tako i moje kretanje i prisustvovanje nekim događajima.
Zato je i vjenčanje bila prekretnica. Opet nisam probila svoj strah, opet sam ga izbjegla. Sada mi je sve jasno.
A toliko je bila uzbuđena što će me njeni prijatelji s fakulteta upoznati. Nadala se da će nam to biti budući prijatelji, da ćemo se svi zajedno družiti. I onda ju ja iznevjerim. Kukavica. Nisam imala hrabrosti. Osjećala sam se glupo i nesigurno.
Sa suzama u očima napisala sam joj 50 odlomaka objašnjavajući kako shvaćam svoju krivicu i što sam radila, dajući joj do znanja da nikad nisam imala namjeru povrijediti je. Odgovorila je da je to oduvijek znala, ali da se bez obzira na to nikad nisam promijenila. Uvijek bi sve ostalo isto.
Na kraju, navela je kako ne želi obnavljati naše prijateljstvo, kako je to gotovo.
Za mene su to bile jako teške riječi koje nisam mogla prihvatiti. Sada kada ovo sve znam i uviđam svoje pogreške, razumijem kako naše prijateljstvo očito nije bilo bajno kako sam mislila, sve zbog moje nesigurnosti.
Iz ovoga sam naučila sjajnu lekciju. Možda smo i mogli doći do rješenja da se o tome prije više pričalo. Trebamo biti iskreni i otvoreni jedni prema drugima koliko god to bilo teško. Moramo priznati ljudima koje volimo i koji vole nas ono što nam smeta, ono što ne radimo dobro. Trebamo biti spremni na kompromis i promjene. Nikad nije kasno, ako to shvatimo na vrijeme.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
16:51
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
