Sladoled se prije patenta radio satima, a nisu ga svi mogli jesti

Prije izuma aparata za sladoled, on je bio poslastica koju je jedna osoba radila ručno satima i iziskivao je zamoran fizički rad. Recept za sladoled usavršio je Augustus Jackson, koji je tijekom 1820-ih radio kao kuhar i slastičar u Bijeloj kući. On je i prvi dodao sol ledu kako bi se zamrzavanje olakšalo, no u njegovo vrijeme sladoled se i dalje pripremao dugo te je bio nedostupan širim masama. Problemu same proizvodnje sladoleda doskočila je Nancy Maria Donaldson Johnson, koja je osmislila aparat za izradu sladoleda na ručni pogon, s dvije zdjele. Manja je bila unutra i u njoj su bili sastojci, dok je u drugoj bio led sa soli. Mehanizam koji je pokrenut ručno vrtio bi špatule, koje bi onda vrtnjom u ohlađenoj posudi zamrzavale sastojke i ujedno stvarale malene ledene kristale, pa je unutar 30 minuta nastao kremasti sladoled ili sorbet. Tad još električni hladnjaci nisu bili izumljeni pa se sladoled čuvao u nemehaničkim ledenicama koje su bile česte u to vrijeme ili se konzumirao odmah nakon proizvodnje.