Stara vjerovanja o vjenčanju: Novčić u cipeli nosi bogatstvo

Lipanj se smatrao dobrim mjesecom za udaju zbog imena junij. Junona je bila rimska božica, zaštitnica ljubavi i braka. Ljeto je općenito dobro vrijeme za brak zbog sunčeva utjecaja na plodnost. Tako je u Škotskoj popularan običaj da mladenka “hoda sa suncem” – od istoka prema zapadu oko crkve, i to tri puta.

Najbolje vrijeme za sudbonosno “da” je kad se kazaljke sata kreću uzlazno - između 6 i 12 ili 18 i 24. Novčić u mladenkinoj cipeli bio je zalog bogatstva mladog para. S druge strane, smatra se nesrećom ako suprug vidi vjenčanicu prije vjenčanja. Dan prije vjenčanja mladenka ne bi smjela isprobavati odjeću za vjenčanje. Ako se krojačica slučajno ubode na iglu i ostavi krvavu mrlju na vjenčanici, nemojte to uklanjati jer to mladenki može donijeti vječnu sreću.

Foto: Fotolia

Većina mladenki udaje se u bijelom, a to seže u vrijeme kraljice Viktorije koja se odlučila udati u bijelom umjesto tradicionalne srebrne boje haljine kraljevske nevjeste. I djeveruše štite mladu od nesreće. U srednjem vijeku se vjerovalo kako će slično odjevene djevojke zbuniti zle duhove koji su došli po mladenku. No udate li se u plavoj haljini, u ljubavi će vas pratiti istina. Prije nego što izađe iz roditeljske kuće, mladenka treba baciti pogled u ogledalo jer to donosi sreću.

Nipošto se, međutim, ne smije vratiti u kuću da se pogleda u ogledalo jer to nosi nesreću. Ako svatovi na putu nalete na janjad, žabe, pauke, crne mačke ili dugu – blago vama. To se smatra sretnim znakom. Oblačno nebo i vjetar uzrokuju buran brak. U vrijeme britanske dinastije Tudor za mladencima su se bacale cipele i smatralo se srećom ako su pogođeni oni ili kočija. Poslije su se cipele vezivale za automobil. I običaj da mladenka baca buket preko ramena izvorno se izvodi iz vremena kad je mlada bacala jednu od svojih cipela preko ramena.