Dugoročno, život u stanju stalne napetosti uzima danak na staničnoj razini. Kronični stres troši energiju naših stanica i oštećuje mitohondrije, njihove 'elektrane'. Također, dokazano skraćuje telomere, zaštitne kapice na krajevima naših kromosoma
Lifestyle
Komentari 0
Dugoročno, život u stanju stalne napetosti uzima danak na staničnoj razini. Kronični stres troši energiju naših stanica i oštećuje mitohondrije, njihove 'elektrane'. Također, dokazano skraćuje telomere, zaštitne kapice na krajevima naših kromosoma
Osjećate li se iscrpljeno unatoč tome što ste proveli vikend ležeći na kauču? Niste jedini. Mnogi se danas bore s takozvanim "aktivnim umorom" - stanjem u kojem je tijelo umorno, a um zamagljen, no nikako se ne možete opustiti i isključiti. Problem leži u raširenom uvjerenju da je odmor isto što i prekid fizičke aktivnosti. No, stručnjaci upozoravaju da aktivnosti poput gledanja serija ili beskrajnog skrolanja po društvenim mrežama često nisu pravi odmor, već samo drugačiji oblik opterećenja koji naš živčani sustav drži u stanju povišene pripravnosti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:35
Ako ste se ikada zatekli kako pomičete palac po ekranu dugo nakon što ste namjeravali stati, znate da to iskustvo nije opuštajuće, već kompulzivno. Psihologija iza takozvanog "doom-scrollinga" složenija je od puke prevelike izloženosti ekranima. Riječ je o mehanizmu koji funkcionira poput digitalnog automata za igre na sreću, umotanog u iluziju da ostajemo "informirani" ili "povezani". Mozak se navuče na neizvjesnost onoga što slijedi. Svaki novi pokret prstom može donijeti nešto novo, šokantno ili zanimljivo, što potiče lučenje dopamina - kemikalije koja nas tjera na traženje, a ne na uživanje.
Naš živčani sustav lovi razrješenje, osjećaj završetka, ali beskrajni sadržaj ga nikada ne nudi, samo ga obećava. Zbog toga se nakon sat vremena provedenih na internetu ne osjećamo zadovoljno, već ispražnjeno i pomalo tjeskobno. Skrolanje s vremenom prestaje biti stimulacija i postaje sedacija - meki oklop između nas i osjećaja s kojima se ne želimo suočiti. Naizgled smo se "isključili", ali sustav se nije odmorio. Samo je otišao "offline" u blago stanje disocijacije kako bi izbjegao preopterećenost. To nije odmor, već bijeg.
Naš živčani sustav ima dva glavna načina rada: simpatički, zadužen za reakciju "bori se ili bježi", i parasimpatički, odgovoran za "odmor i probavu". Deregulirani živčani sustav nastaje kada se ta dva sustava ne mogu uskladiti. Umjesto da se vrati u mirno stanje nakon stresnog događaja, tijelo ostaje zaglavljeno u visokoj pripravnosti. Znakovi mogu biti fizički, poput ubrzanog rada srca, probavnih smetnji i kroničnog umora, ali i emocionalni, poput tjeskobe, razdražljivosti i osjećaja preplavljenosti.
Dugoročno, život u stanju stalne napetosti uzima danak na staničnoj razini. Kronični stres troši energiju naših stanica i oštećuje mitohondrije, njihove "elektrane". Također, dokazano skraćuje telomere, zaštitne kapice na krajevima naših kromosoma. Taj proces, tvrde znanstvenici, doslovno ubrzava starenje i čini nas podložnijima bolestima. Gledanje filma može nam privremeno odvući pažnju od briga, ali vjerojatno neće pokrenuti restorativne procese koji su našim stanicama potrebni za oporavak.
Kako bismo se uistinu oporavili, potrebno je shvatiti da odmor nije jednodimenzionalan. Stručnjaci za mentalno zdravlje definirali su sedam vrsta odmora koje su nam svima potrebne. Fizički odmor uključuje i pasivne oblike poput spavanja, ali i aktivne, kao što su joga ili istezanje. Mentalni odmor podrazumijeva pauze tijekom dana koje mozgu dopuštaju da se utiša. Senzorni odmor je odmak od buke, notifikacija i jakih svjetala ekrana. Kreativni odmor budi našu inspiraciju kroz uživanje u prirodi ili umjetnosti. Emocionalni odmor daje nam prostor da slobodno izrazimo osjećaje, dok je društveni odmor vrijeme provedeno s ljudima koji nas ispunjavaju pozitivnom energijom. Konačno, duhovni odmor povezuje nas s osjećajem svrhe i pripadnosti. Često se osjećamo iscrpljeno jer nam nedostaje jedna ili više ovih dimenzija.
Liječenje dereguliranog živčanog sustava postupan je proces u kojem tijelu pomažemo da se ponovno osjeća sigurno. Cilj je svjesno aktivirati parasimpatički živčani sustav, prirodnu kočnicu našeg tijela, kako bismo ušli u stanje dubokog odmora koje omogućuje staničnu obnovu.
Umirite sustav iznutra
Jedan od najbržih načina za smirivanje sustava jest namjerno disanje. Polagani udah kroz nos, zadržavanje daha i potom još dulji izdah kroz usta signaliziraju mozgu da je opasnost prošla. Nježni pokret, poput šetnje, plesa ili istezanja, pomaže sagorjeti hormone stresa. Posebno su korisne takozvane kontemplativne prakse - meditacija, joga, tai chi ili boravak u prirodi - koje umiruju um i tijelo. Noviji pristupi, kao što je NSDR (Non-Sleep Deep Rest), vode osobu kroz audio skriptu koja potiče duboku relaksaciju bez spavanja i dokazano poboljšava raspoloženje i koncentraciju.
Stvorite sigurno okruženje
Ograničite prekomjernu stimulaciju. Uzimajte kratke pauze od ekrana tijekom dana, prigušite svjetla navečer ili jednostavno sjedite nekoliko minuta u tišini. Kada osjetite da vas preplavljuje tjeskoba, tehnike prizemljenja mogu vas vratiti u sadašnji trenutak. Pokušajte imenovati pet stvari koje vidite, četiri koje možete dotaknuti, tri koje čujete, dvije koje mirišete i jednu koju možete okusiti. Ova vježba preusmjerava pažnju na vaša osjetila i smiruje živčani sustav. Ne zaboravite na važnost kvalitetnog sna i povezanosti s ljudima kojima vjerujete. Svaki mali korak kojim stvarate osjećaj sigurnosti pomaže vašem sustavu da se sjeti kako je to biti istinski odmoren.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+