Pljeskavice se prave ručno i tik prije pečenja. Moraju biti podeblje i izdašne, te od gornje juneće četvrti, tvrde leskovački majstori iz makarskog restorana Papar grill
Tajne leskovačke kuhinje: Što je više mesa, mućkalica je finija
Leskovačka mućkalica, ćevapi na pet načina, pljeskavice u tri varijante, mesni uštipci i đevreci u obilnim porcijama od birane junetine, prometnuli su makarski restoran Papar grill u ambasadu leskovačkog roštilja.
U kuhinji se izmjenjuje trojac pravih Leskovčana - Desimir Radivojević, Srboljub Nikolić i Jovan Ristanović, veterani i majstori od vatre i mesa koji su recepte i vještine naslijedili od svojih starih.
Njih je vlasnik Branislav Perkić, građevinar i ugostitelj koji potječe iz mesarske loze Zeničana, doveo u Makarsku kako bi imao izvorne okuse njihovog kraja, pa je bez reklame Papar grill zahvaljujući leskovačkoj tradiciji roštiljanja u samo godinu dana rada dosegao kultni status među ljubiteljima ozbiljnijih komada mesa sa žara. Još kad se vikendom zareda živa glazba, u lokal se nagura 200-ak gostiju iz cijele Dalmacije.
- Prije godinu dana krenuo sam s leskovačkim roštiljem jer je to 'balkanski McDonald's. Kao mesar znam da nema boljeg načina pripreme mesa ona ovim prostorima od leskovačkog, a vodila me pretpostavka da 95 posto stanovništva voli roštilj. Radi se o jelima koji se prenose generacijama u Leskovcu i tako se nadograđuju – istaknuo je Perkić.
Meso nabavlja u makarskim mesnicama, ne smije biti tovljeno, već domaće; niti premasno, a niti nemasno kako ne bi bilo suho. Uskoro u Papar Grill stiže i majstor za lepinje iz Bosne i Hercegovine kako bi se ova balkanska gurmanska priča posve zaokružila.
- Radio sam na roštilju svugdje po bivšoj Jugoslaviji, skoro 40 godina bavim se ovim poslom. Da biste se bavili njime morate ga voljeti, a tajna roštilja se prenosi s koljena na koljena u našem kraju. No, nismo sebični i rado otkrivamo tajne zanata onima koji to žele naučiti. Dugo se to uči, a koliko je bitan kvaliteta mesa, toliko je bitna i vatra. Kad gosti odu zadovoljni iz restorana, mi učas zaboravimo na muke - ispričao je roštilj majstor Nikolić.
Naručili vi u Papar Grillu jednu ili 100 pljeskavica, sve se one prave ručno i tik prije pečenja. Moraju biti podeblje i izdašne, te od gornje juneće četvrti.
- Doveo sam majstore iz Leskovca jer malo tko zna kao oni naložiti i održavati vatru, pripremiti i ispeći meso. Prošao sam restorana i restorana, mi to kod nas radimo na sasvim drugačiji način. Oni to rade po 'sluhu', kad nalože vatru održavaju je cijeli dan s jednom vrećom drvenog ugljena, a našima bi trebalo i po pet vreća - dodao je Perkić.
Turistička organizacija Leskovac 'Papar grillu' dostavila je zahvalnicu za prezentaciju 'leskovačkog roštilja'. Inače, kao specijalitet kuće nude leskovačku mućkalicu od najmanje tri vrste različitog mesa.
- To je naše autentično jelo. u nju ide piletina – bilo batak, zabatak, filet, pa svinjsko meso - najčešće od buta ili vješalica, idu kobasice s roštilja i ostalo junetina. Što je više vrsta mesa, to je mućkalica ukusnija. Stvar je u tome što se meso prvo peče na roštilju, a onda se usitni i kuha s povrćem. Leskovački roštilj je poznat i po uštipku od mesa. Bude ih pet šest nepravilnih komada u porciji, uštipne se komad mesa jednom rukom i tako nepravilnog oblika ide na roštilj. Leskovačka pljeskavica je dosta pikantna zbog luka i tucane paprike kojom inače obiluje naš kraj, a posve je okusom drukčija naša gurmanska pljeskavica jer je pravimo sa sitno sjeckanima slaninom i sirom - rekao je kuhar Radivojević.
Leskovačka mućkalica
Sastojci: 50 g piletine (batak, zabatak ili filet), 50 g svinjetine (vrat, but), 100 g mesa za roštilj (juneći ćevapi, pljeskavice, kobasice), 400 g luka, 300 g mrkve, 10 g ajvara, 300 g rajčice, 150 g paprike, češnjak sol, papar 8 dl goveđeg temeljca,1 dl suncokretovog ulja
Priprema: Na ulju popržite sve povrće, dodajte začine i zalijte temeljcem te pustite da kuha dok ne ispari. Na roštilju u međuvremenu ispecite meso, kad je gotovo nasjeckajte ga na sitne kockice te ubacite u lonac s povrćem. Dolijevajte vodu po potrebi, a gotovo je kad se povrće poveže u kompaktnu smjesu.