Velik broj posjetitelja Muzeja u Klinici za psihijatriju Vrapče misli da je bolnica nekad bila dvorac. Nazivali su je nekad i hrvatskim Versaillesom, no bila je ciljano građena bolnica
OTVORENA PRIJE 144 GODINE
'U bolnici Vrapče čuvamo stare bokseve za agresivne pacijente'
Kroz zagrebačku Kliniku za psihijatriju Vrapče do danas je prošlo oko 150 tisuća bolesnika okrunjenih vlastitim sudbinama koja je bila i ostala najjača psihijatrijska ustanova na ovim područjima za zbrinjavanje i onih najtežih slučajeva. Nakon dvogodišnje gradnje otvorena je 15. studenog davne 1879. godine kada su useljeni prvi bolesnici. Isprva su u njoj planirali smjestiti oko 300 bolesnika, no njihov broj je brzo rastao pa je broj kreveta povećan na više od 1000. U ratnim razdobljima bilo je smješteno i 2000 bolesnika u prenapučenim sobama u kojima bi nekad majke spavale s djecom koju nisu imale kome ostaviti...
POGLEDAJTE VIDEO: Ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče, izv. prof. prim. dr. sc. Petrana Brečić
Pokretanje videa...
04:01
Isprva "Zavod za umobolne Stenjevec", odnosno Psihijatrijska bolnica Vrapče, a od 2011. godine Klinika za psihijatriju Vrapče, nije nastala slučajno, nego je bila plod potreba i okolnosti koje su vladale u Hrvatskoj i Slavoniji, odnosno u Hrvatskoj, tijekom druge polovice 19. i tijekom cijelog 20. stoljeća. U starim se zapisima moglo pronaći da su nezbrinuti duševni bolesnici "lutali šumama i drumovima, od nemila i nedraga", pa su ih zato vlasti htjele staviti - pod kontrolu. Povijest psihijatrije kod nas seže još na početak 19. stoljeća, sve do 1804. godine, kada su u Zakladnoj bolnici Male braće, na Harmici u Zagrebu, današnjem Trgu bana Josipa Jelačića, odjel broj 13 s oko 30 kreveta namijenili duševnim bolesnicima i nazvali ga "ludnički odjel".
U Šibensku bolnicu sagrađenu 1807. godine primali su se duševni bolesnici, a tek 1893. u Šibeniku je sagrađen i otvoren Pokrajinski zavod za umobolne s 84 kreveta. U bolnici u Dubrovniku je 1836. godine 30 kreveta bilo namijenjeno duševnim bolesnicima, no od 1895. godine izdvajaju ih u posebnu zgradu. U riječkoj bolnici psihijatrijski se odjel osniva 1857., a 1879. u osječkoj bolnici. Bolnica u Pakracu otvara se 1897. godine, u Popovači 1934. godine, a na Rabu i Ugljanu tek 1955. godine. Bolnica Vrapče uz svoju bogatu, često i tešku povijest, danas je vodeća takva ustanova u Hrvatskoj i prilagođena je suvremenim standardima bolničkih prostora.
- Mi smo najstarija, najveća i najznačajnija hrvatska psihijatrijska ustanova. Povijest ove bolnice uvelike je i povijest hrvatske psihijatrije. Ona je i trajno svjedočanstvo naše pripadnosti srednjoeuropskom civilizacijskom ozračju jer izgrađena je samo 11 odnosno 18 godina nakon što su takvu bolnicu dobili Budimpešta i Beč. No, inicijativa za izgradnju "Zavoda za umobolne Stenjevec" pokrenuta je još sredinom 19. stoljeća, tridesetak godina prije izgradnje. Dolaskom bana pučanina Ivana Mažuranića, Sabor je 1873. i 1877. donio Osnove zakona "o ustrojenju javne ludnice za obseg kraljevinah Hrvatske i Slavonije i krajine vojne hrvatsko-slavonske". I to je bio početak - govori nam današnja ravnateljica, izv. prof. prim. dr. sc.Petrana Brečić.
Sama bolnica smještena je na zemljištu Topolnica u Stenjevcu na oko 330 tisuća kvadrata udaljenom tada šest kilometara zapadno od Zagreba, na putu prema Podsusedu. Od toga je 80 tisuća kvadrata zelenih površina. Od svog osnutka Bolnica Vrapče bila je pojam bolnice u kojoj su se uvijek primjenjivale najsuvremenije metode psihijatrijskog liječenja - od farmakoterapije, različitih vidova psihoterapije, socioterapije, radne i okupacione terapije, dok sada raspolaže sa 650 kreveta raspoređenih u jedanaest bolničkih Zavoda. Ono što ju još čini izuzetnom je činjenica da je jedina namjenski građena institucija za psihijatrijske bolesnike u Hrvatskoj.
Bolnicu posjetio i Ban Ivan Mažuranić
- Bolnica Vrapče bila je ogledni primjer modernog načina gradnje prema tadašnjim terapijskim potrebama uz razdvajanje odjela u posebne zgrade unutar povezanog kompleksa, paviljone. Sagrađena je u baroknom stilu. Konstrukcija zgrada izvedena je kao i mnoge konstrukcije javnih zgrada tog vremena gradnje od pune opeke te su svi zidovi izvedeni punom opekom raznih debljina. Izvedbeni projekt je sadržavao i nacrte stolarije, detalje izvedbe vijenaca, krovišta, te sustava kanalizacije i drenaže oko objekata. U unutarnjem rasporedu Bolnice koristi se hodnički sustav prostorija, bolesničkih soba, liječničkih soba, prostora ambulanti i soba za dnevni boravak s kuhinjom - priča nam voditeljica stručne knjižnice Snježana Spitzmüller. Projekt je izradio čuveni njemački arhitekt Kuno Waidmann, a gradnju je izvelo građevinsko "poduzetništvo" Ludvig Deutsch, Rill i Schoman iz Budimpešte, a nadzor je vodio ing. Gjuro Augustin, savjetnik Zemaljske vlade.
- Ubrzo nakon otvaranja bolnicu je posjetio i Ban Ivan Mažuranić kojom prilikom je u ulaznoj veži postavljena ploča na kojoj piše: "Za banovanja Ivana Mažuranića bude ovaj hram čovječnosti po zaključku hrvatskog sabora podignut godine 1978 i 79". S vremenom je Klinika za psihijatriju Vrapče izrasla u jednu od najvećih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj. U stotoj obljetnici postojanja, godine 1979., u Bolnici je bilo uposleno 768 namještenika (1. listopada 1979.), od čega 50 liječnika, a kapacitet bolnice bio je 1175 kreveta. Deset godina kasnije, 1989. u Bolnici je uposleno 819 djelatnika, a broj kreveta bio je 1142. Krajem 1988. bilo je hospitalizirano 1112 bolesnika - priča nam Spitzmüller.
Kada je krajem 19. stoljeća bolnica otvorena, nije bilo stručnih kadrova koji bi brinuli o bolesnicima. Zato su, uz određeni broj zanatlija koji su brinuli o održavanju bolnice, zaposlene sestre milosrdnice i nekvalificirani radnici iz okolnih sela. Prvi ravnatelj, dr. Ivan Rohaček, odmah nakon otvaranja Bolnice započeo je "svake subote navečer u zimskim mjesecima" s edukacijom zaposlenika.
- Nema točnih podataka o tome kako se ova edukacija odvijala, no iz svega proizlazi da se radilo po načelima koje danas zovemo "radionicama". Edukacija ostalog osoblja odnosno liječnika odvijala se individualnim razgovorima, "uz bolesnički krevet", ali i, posebno kasnije kada u Bolnici radi nekoliko liječnika, "prikazima slučajeva" i diskusijama o pojedinim psihijatrijskim problemima. U Vrapču se 1933. otvara tromjesečna bolničarska škola namijenjena zaposlenicima, među kojima su i sestre milosrdnice, koji rade neposredno s bolesnicima, a vode je doktori tamošnji doktori. Zatim je 1942. u bolnici osnovana i škola za "njegovateljice i njegovatelje duševnih i živčanih bolesnika" koja traje 18 mjeseci, a koju također pohađaju njezini zaposlenici. Nastavnici su opet bolnički doktori. Tečajevi za izobrazbu bolničara, sada šestomjesečni, ponovo se pokreću 1946. godine - govori ravnateljica Brečić. Težnja za što boljom educiranošću njezinih zaposlenika, bolničara, dovela je u Bolnici 1948. godine do otvaranja večernje srednje medicinske škole terapijskog smjera. Ova se škola 1952. godine transformira u dvogodišnju bolničarsku školu namijenjenu kadrovima za rad s psihijatrijskim bolesnicima u cijeloj zemlji, da bi se 1960. otvorila srednja medicinska škola.
- U povijesti Bolnice može se izdvojiti nekoliko godina koje se pamte po zbivanjima i uspjesima znatno šireg značenja od zidova bolnice. Tako 1922. bolnica dobiva 68 jutara zemlje te se intenzivira radna terapija, 1932. osniva se Društvo za socijalnu pomoć i razvoj posthospitalne skrbi, 1933. u Stenjevcu je održan Kongres psihijatara, a 1935. se uvodi inzulinska koma u terapiju. Elektrokonvulzivna terapija uvodi s 1942., 1953. psihofarmaka, 1961. otvara se EEG laboratorij, a 1963. formira Centar za forenzičku psihijatriju. Godine 1980. osnovan je "Zavod za forenzičku i kliničku psihijatriju", dok je 1994. započeta kompletna dodiplomska nastava iz psihijatrije Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U devedesetima se otvara dnevna bolnica i formira Centar za prevenciju ovisnosti - ponosno nabraja ravnateljica Brečić.
Povećanje broja opskrbljenih, smještenih bolesnika nekad nije pratila odgovarajuća dogradnja. Zato su se do prije šezdesetak godina, sve do 1958., koristile i "slamarice" na kojima su tijekom noći bolesnici spavali, a koje su se preko dana pospremale kako bi dnevni boravci i hodnici bili slobodni.
- Bolnica Vrapče najveći broj bolesnika imala je u vrijeme Prvog svjetskog rata, međuratnom razdoblju i u vrijeme Drugog svjetskog rata i to zbog ratnih, društvenih političkih (ne)prilika. Odterećenju bolnice nije puno pomagala ni kupnja depandansi za smještaj djece u Velikoj Gorici i depandansa Stančić, kao i kroničnih bolesnika na Jankomiru koji se 1958. godine odvaja i postaje samostalna bolnica. Nije pomagao ni premještaj većeg broja bolesnika u Popovaču, na Ugljan i Rab. Zanimljivo je da se u Jankomiru nalazilo gospodarstvo bolnice gdje su se bolesnici u svoje slobodno vrijeme bavili radnom terapijom, poljoprivredom i stočarstvom - opisuje bibliotekarka Spitzmüller. Kompleks Psihijatrijske bolnice Vrapče ima status pojedinačnog zaštićenog kulturnog dobra. Danas se sastoji od 12 Zavoda i Odjela, ali i popratnih objekata - arhive, ljekarne, kapelice, Galerije "Slava Raškaj", Muzeja Bolnice Vrapče, Župićev muzej, Srednje medicinske škole, sportskih terena...
- Cijeli vrapčanski kompleks pun je zelenila, parkova i nasada, koje je arhitekt Waidmann birao za oplemenjivanje okoliša bolnice s uzorom na francuske vrtove. Položajni plan po kojem je riješen sklop zgrada u međusobnom odnosu u vrtnoj arhitekturi, iako poznat u europskim zemljama, prvi je takav primjer u Hrvatskoj. Podatak koji zna malen broj ljudi jest zašto je Klinika za psihijatriju Vrapče žute boje. Sve državne zgrade građene u vrijeme banovanja bana Mažuranića bile su žute boje, pa su tako Hrvatsko narodno kazalište, zgrada Sveučilišta u Zagrebu, zgrada Pošte isto tako žute boje prema arhitektonskim pravilima toga vremena. Velik broj posjetitelja našeg Muzeja, koji se nalazi u krugu Bolnice, misli da je bolnica nekad bila dvorac, ali činjenica je da su ga često nazivali i hrvatskim Versaillesom. No, Klinika za psihijatriju Vrapče je ciljano građena bolnica. Još jedna zanimljivost je i ulazni portal od kovanog željeza na ulazu u kojem je vješto ugrađen detalj u obliku grba u kojem se nalaze inicijali D. H. Naime, radi se o Dragutinu Hammelu iz obitelji bravarskih majstora koji je radio bravariju na poznatim zagrebačkim vilama i dvorcima - objašnjava nam Snježana Spitzmüller te dodaje da u spomen u biblioteci Bolnice čuvaju i stare fotografije.
- Tridesetih godina prošlog stoljeća, Klinika za psihijatriju je imala svojeg službenog fotografa koji je dokumentirao život bolnice. Zahvaljujući upravo tim starim sačuvanim fotografijama, možemo vidjeti kako je nekada izgledala, kako su bolesnici u njoj provodili vrijeme, gotovo možemo dočarati atmosferu. Sačuvane fotografije pomogle su u stalnom postavu našeg Muzeja, na njima se isto tako može vidjeti da su u Bolnici kao njegovateljice radile i časne sestre - nastavlja bibliotekarka Spitzmüller.
Bolnica je često bila i filmska kulisa. Vizura Bolnice iskorištena je tijekom snimanja Glembajevih, u krugu Bolnice sniman je film "100 minuta Slave", o životu slavne slikarice Slave Raškaj i njezine ljubavi prema Beli Čikošu Sesiji, zatim sniman je film Ljudožder vegetarijanac i nekoliko muzičkih spotova.
- U zadnje vrijeme pred glavnim ulazom, u prekrasnoj aleji kestena koja vodi do Bolnice, pred fontanom, sve se češće mogu vidjeti snimanja mladenaca što je nama dragao jer i na taj način skidamo stigmu s psihijatrije i svega vezanog uz duševne bolesti, od kojih nitko nije potpuno zaštićen jer ne možemo znati što nam se sutra može dogoditi - dodaje Spitzmüller.
Razvoju i rastu bolnice doprinijela je cijela plejada vrlo istaknutih psihijatara koji su u njoj radili. Oni su svojim stručnim i znanstvenim radom ostavili značajne tragove ne samo u Bolnici, nego u cjelokupnoj hrvatskoj psihijatriji. Među njima treba posebno spomenuti dr. Ivu Žirovčića, dr. Ivana Barbota, dr. Alekseja Kužljenka, dr. Rudolfa Hercega, prof. dr. Radoslava Lopašića, prof. dr. Zvonimira Sušića, prim. dr. Stanislav Župić, prim. dr. Branka Gostla, prof. dr. Dezidera Juliusa, dr. Josipa Glasera, prof. dr. Vladu Roginu, prim. dr. Fedora Stanettija, prof. dr. Rudolfa Turčina i prof. dr. Antu Silu. Na čelu Bolnice kroz njezinih 120 godina izmijenilo se 17 ravnatelja, a neki od njih (Žirovčić, Herceg, Julius) svojim radom posebno su zadužili Bolnicu.
Dolazili intelektualci, umjetnici...
Psihijatrija kao struka ima svoju poveznicu u kulturi. Naime, mnoštvo podataka o "Vrapču" govori kao mjestu gdje su pomoć potražili mnogi hrvatski intelektualci, umjetnici slikari, književnici, glazbenici. U stalnom postavu Muzeja Bolnice Vrapče, koji je otvoren 2014. godine, izložena je građa koja priča povijest Bolnice, povijest psihijatrije u Hrvatskoj i senzibilizira širu javnost i svakako izaziva velik interes.
- Prvi je to muzej medicine u Hrvatskoj, a ideja o osnivanju muzeja u Klinici za psihijatriju Vrapče potječe iz sredine 1930-tih godina 20. stoljeća zaslugom dr. Stanislava Župića. U muzeju se mogu vidjeti razni izlošci iz stare bolničke ljekarne, prvi izdani liječnički nalaz s dijagnozom pisan krasopisom, krevet i boks s rešetkama za agresivnije pacijente. Isto tako, posjetitelji mogu ući u sobu za izolaciju (odvajanje) i doživjeti kako se osjećaju pacijenti koji su iz nekih razloga smješteni u nju. U takvim sobama ne smije biti ničega čime bi se pacijent mogao ozlijediti, pa tako i zidovi i pod i unutrašnjost vrata moraju biti prevučeni mekanim materijalom. Danas se primjenjuju samo u stanjima kada druge metode ne djeluju. Isto tako, saznat ćete što je "stezulja" ili tzv. "luđačka košulja" koja onemogućuje slobodne pokrete ruku duševnog bolesnika, i da se takav način fizičkog sputavanja uzima u obzir samo kada druge metode nisu uspjele, a pacijent i dalje predstavlja značajan rizik od ozljeđivanja sebe ili drugih. Svrha takvog sputavanja je zaštita bolesnika. Bolesnici često kažu da im položaj sputanih ruku u stezulji nije neudoban, da ih podsjeća na zagrljaj i da ih na taj način štiti. Izlošci izgubljene stvari pacijenata za koje nitko nije pitao, svjedoci davnog vremena, čuvari nečijih priča i sudbina, imaju veliku emotivnu vrijednost kada samo i pokušamo zamisliti kako je izgledala osoba koja je nosila izloženi džepni sat, naušnice, nakit. Tko su bili, zbog čega su došli u Vrapče, kako su živjeli... Tu su i razni medicinski uređaji kojima su se liječili, ali i brojni radovi poput tkanih tepiha koji su ručni rad pacijenata. Pacijenti danas pripremaju animirane filmove poput Neobična kupka gospodina Otmara u sklopu terapijskih aktivnosti. Pacijenti danas ne proizvode stvari koje su se proizvodile u prijašnjim periodima kada je i boravak u bolnici bio dulji, ali je radna terapija i dalje sastavni dio terapijskog procesa i u bolnici ju vode naši radni terapeuti - objašnjava nam specijalist psihijatrije, dr. Aleksandar Savić.
U svojoj 144 godine dugoj tradiciji bolnica "Vrapče" uvijek je imala veliki značaj za hrvatsku psihijatriju i hrvatsko zdravstvo. U bolnici su se preuzimala suvremena znanja iz inozemstva i prenosila po drugim dijelovima Hrvatske, pa je primjerice po prvi puta uvedena terapija inzulinskim komama te konvulzivna terapija, a primijenjeni su i prvi i svi kasnije otkriveni psihofarmaci - antipsihotici, antidepresivi, anksiolitici i antiepileptici.
- Razdoblje moderne psihofarmakologije počelo 50-ih godina 20. stoljeća, kada su slučajno otkriveni prvi antidepresiv i prvi antipsihotik. Uz prvi antipsihotik, klorpromazin, govorilo se o povratku u 'normalan život' pa je vrlo brzo ušao u kliničku praksu kao lijek Largactil. Navodi se da je godinu dana od njegovog uvođenja u praksu tadašnji ravnatelj Vrapča dr. Julius iz inozemstva donio prve ampule Largactila pa je tako era moderne psihofarmakologije u Vrapču počela ubrzo nakon toga - priča dr. Savić. Bitno je napomenuti, dodaje, da su lijekovi korišteni i prije otkrivanja prvih modernih antipsihotika i antidepresiva pa popisi liječidbenih sredstava u bolnici s kraja 19. stoljeća navode različite tinkture, morfij, kalij bromid, kloral hidrat. 'Ljekoviti' pripravci su se, dakle, dugo koristili u psihijatriji.
- Uvođenje specifičnih modernih lijekova omogućilo je bolju kontrolu simptoma i bolji oporavak osoba s ozbiljnim psihičkim poremećajima što u današnjim danima pripomaže valu deinstitucionalizacije pacijenata koji počinju manje vremena provoditi u psihijatrijskim bolnicama, a značajan dio tretmana se primjenjuje ambulantno - kaže dr. Savić.
Mnogi životi završavali su u ovoj ustanovi, pa je potreba za sahranom njihova tijela postojala, pogotovo ako nisu imali obitelj. Prvi pokopani bolesnik na nekada Bolničkom groblju bio je tadašnji ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče, dr. Ivo Žirovčić. Ravnatelj je bio u dva navrata, 1894.-1896., i 1901.-1919., a smatraju ga i ocem hrvatske psihijatrije.
- Žirovčić je posebice bio angažiran na sudsko - psihijatrijskim vještačenjima, stekavši ugled pravednog i nepotkupljivog vještaka koji je u svojim radovima postavio temelje hrvatske psihijatrijske terminologije. Rođen je 1855. u Križancu i bio je najstarije dijete od devetnaestero braće i sestara i to plemićke obitelji. Ravnatelji nakon njega imali su o njemu samo riječi hvale pa tako u Liječničkom vjesniku iz 1925. godine pišu: 'Stariji bolesnici, činovnici i liječnici stenjevačkog Zavoda pričali su o njemu samo dobre riječi. A svaki kutić u Zavodu, mnoge povijesti bolesti i odlična forenzička mišljenja davali su svjedodžbu Vašeg požrtvovnog i zdušnog rada...'. Uz njega na bolničkom groblju, sahranjena je i njegova rano preminula bolesna kći. Na tom groblju 1906. godine sahranjena je bila i najpoznatija hrvatska akvarelistica, pl. Slava Raškaj koja je i preminula u bolnici. Slava je u tadašnji Državni zavod za umobolne u Stenjevcu stigla 18. lipnja 1902. i ostala do svoje smrti nakon gotovo četiri godine bolničkog života i liječenja. Njezini ostaci su osamdesetih godina prošlog stoljeća, na zahtjev rodbine ekshumirani s bolničkog groblja i preneseni u Ozalj u kapelicu Svetog Vida - priča nam voditeljica bolničke knjižnice i arhiva Snježana Spitzmüller.
U starom godišnjaku Klinike za psihijatriju Vrapče (1879.-1933.) može se pročitati i tekst dr. Hercega, tadašnjeg ravnatelja Bolnice o bolničkom groblju: "... Zavod ima i svoje vlastito groblje lijepo uređeno i razdijeljeno u polja za pojedine vjeroispovijesti. Na tom groblju posjećuju se pokojnici ne samo po rodbini već i po našim bolesnicima, a na Sve Svete polaze svake godine svi zavodski liječnici, činovnici i ostali namještenici uz veliki broj bolesnika sa zavodskim svećenikom u svečanoj povorci na zavodsko groblje gdje se na svakom grobu pale svjećice, polaže cvijeća te uz molitvu i pjevanje zavodskog pjevačkog zbora spominju naši mili pokojnici."
Na bolničkom groblju, sahranjene su u dvije zajedničke grobnice i žrtve bombardiranja same bolnice 14. ožujka 1945. godine, već gotovo pri završetku rata.
- Drugi svjetski rat Bolnica je dočekala s 1625 bolesnika uz teške uvjete rada. Psihijatrijska bolnica Vrapče nije nikako bila cilj savezničkog bombardiranja, već je šteta izazvana bombardiranjem, isključivo rezultat svojevrsne "profesionalne pogreške" nastale kao rezultat kombiniranog djelovanja protuzračne obrane, loših vremenskih uvjeta i nepreciznosti bombardera s velike visine. Cilj je bila obližnja željeznička pruga - priča nam Spitzmüller. Poginulo je devet zaposlenika, trideset i tri pacijenta, a uništeno je ukupno 12 zgrada.
Muzej bolnice Vrapče
Tragom izvornih dokumenata Hrvatskoga državnog arhiva može se naći podatak iz Narodne zaštite, središnjice Zapovjedništva Zaštitnog područja Zagreb, u kojemu piše kako je "...u srijedu, 14. 03. 1945. izvršen između 12.20 i 12.38 sati, napadaj iz zraka na Vrapče. Napadaj je izvršen u dva vala neprijateljskih zrakoplova na visini od 7000 metara. U svakom valu nalazila su se po dva jata od 7 zrakoplova. Prvi napadaj na sektor općinske zgrade u Vrapču, na željezničku prugu i na obližnje kuće. Drugi napadaj uslijedio je u 12.38 sati na sektor oko Državne bolnice za živčane i duševne bolesti, kamo je bilo bačeno također oko 50 bomba od kojih je 17 palo na samo područje Bolnice. Bombe su bile od 250 kg težine, a njih dvije čak i od 500 kg. Sama Bolnica dobila je osam punih pogodaka. Porušena su tri bolnička paviljona i nekoliko gospodarskih zgrada. Dvorište iza odjela za teške bolesnike preorano je sa sedam lijevaka od tri metra dubine i sedam metara širine, od kojih se jedan takav lijevak nalazi tik do novog paviljona za sušičave koji je uslijed toga veoma demoliran, a lakše je oštećena i obližnja tvornica Ris. Za vrijeme prvog i drugog vala, kada je izvršen napadaj, protuzrakoplovna obrana stupila je u snažnu djelatnost, ali bez rezultata. Odmah nakon napadaja izvršeni su izvidi, ukupno 192 radnika upućena su na radove otkopavanja i spašavanja postradalih. Rad na otkopavanju vrši se od 7 sati ujutro do nastupa mraka, do 18 sati. Prekida se samo za trajanja zračne opasnosti i uzbune".
Dana 16. ožujka 1945. zapovjednik-poručnik ing. Matija Vrkljan zapisao je na kraju svojeg izvješća: "Za navedenog napadaja na Vrapče porušeno je ukupno 12 zgrada, a 16 je teško oštećenih, dok je 17 lakše oštećenih. Dosad su pronađena 25 mrtva, preko 60 ih je ranjenih, a troje teško od kojih je jedan naknadno umro u bolnici. Ispod ruševina bilo je spašeno 13 ljudi. S radovima otkapanja nastavlja se i dalje".
Danas je Bolničko groblje u vlasništvu Gradskih groblja Zagreb i na njemu više nema ukopa. Zadnji ukop bio je 1977. Prema Zakonu o Gradskim grobljima, tek 70 godina nakon zadnjeg ukopa groblje će se smjeti izmjestiti ili koristiti u druge svrhe.
- Tijekom svih ovih godina otvorili smo vrata brojnim studentima, edukantima, posjetiteljima; promovirali kulturni život ove bolnice, sagradili prvi muzej medicine u Hrvatskoj, otvarali sportske terene i prvi fitness centar; otvorili župnu crkvu i srednju medicinsku školu, dućane i kafić, frizeraj. Pokušavamo svojim kulturnim, edukativnim, znanstvenim aktivnostima destigmatizirati psihičku bolest i naše bolesnike. To činimo uspješno godinama, a to činimo i kroz veliki angažman u edukativnom i znanstvenom smislu. U Klinici za psihijatriju Vrapče vodi se osobita briga o ljudskim pravima pacijenata. Propisi o psihičkim bolesnicima i njihovim pravima sažeti su u prvom statutu bolnice iz 1880. Stručnjaci ove bolnice bili su, zajedno s pravnicima, kreatori Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, koji je Hrvatski sabor donio 1997. Taj se zakon počeo provoditi najprije u bolnici Vrapče, pratila se njegova primjena i pokretale su se inicijative o izmjenama dijelova Zakona koje je trebalo poboljšati. Izuzev onog usko psihijatrijskog angažmana, koja je u mnogočemu kreirala pogled na psihijatriju i psihijatrijskog bolesnika i u smislu stigmatizacije i u smislu destigmatizacije, bolnica je tijekom svoje povijesti otvaranjem vrata širila obzore spoznaje psihijatrije i van vrata ove bolnice i na to smo jako ponosni - zaključuje ravnateljica Brečić u dodatak da je 2021. Vrapče postala prva telepsihijatrijska bolnica, koja i u dijagnostičkom smislu prati suvremene metode komunikacije.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
