Da nije korone, Čedo Lizatović bi na kočiji sa svojim konjom Gromom već obilazio sela po Imotskoj krajini. Već danima ne miruje i razmišlja kako razveseliti druge
RADUJU SE KOČIJI
U Imotskoj krajini svi znaju za svetog Nikolu iz Krstatice: 'Osmijeh djece mi je najveći dar'
Samo polako, treba sve pripremiti, od kočije do oprave, dočekuje nas Čedo Lizatović u malom zabiokovskom selu Krstatice, gdje se cika djece i veselje najmlađih ne čuju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:29
A kako i bi kad se u selu već godinama nije rodilo ni jedno dijete. Tek pokoji stanovnik treće životne dobi na prozoru, jer kiša i južina već danima ne daju iz kuće. Jedino je Čedo u ove dane spreman. Ovaj umirovljenik, ne tako davno poznati imotski brico, ne miruje, nego danomice smišlja kako druge razveseliti. Kako onima najpotrebitijima, od djece s posebnim potrebama pa do starih i nemoćnih, izmamiti osmijeh na lice, što je godinama u ove dane s veseljem radio.
Da nije ovih epidemioloških mjera, davno bi on na svojoj kočiji sa svojim Gromom krenuo u obilazak sela po Imotskoj krajini. Jer malo tko ne zna za Čedu, koji se svake godine u ovo predblagdansko vrijeme uprizoruje u liku svetog Nikole ili Djeda Mraza kako bi obradovao djecu.
Duga sijeda brada i kosa te na glavi kapa dovoljni su Čedi za uprizorenje ovog posebno djeci dragoga sveca. Rijetke su škole i predškolske ustanove na čija vrata Čedo nije prošlih godina zakucao s vrećama punih darova. Radovalo mu se nejako i mlado, ali i staro, jer Čedo to radi s toliko uživanja da su djeca s radošću posebno iščekivala dolazak svetoga Nikole.
Prosinac je mjesec darivanja, radosti, druženja, mjesec kojemu se najviše raduju djeca. Zato sam tužan jer je ovih dana sve nekako u znaku pandemije, epidemioloških mjera. Dobit će djeca i ove godine darove, ali ne iz ruke svetog Nikole. Neće moći sjesti u moju kočiju da ih provozam. A, vidite, to je ono što djecu posebno raduje - priča nam Čedo pomalo tužan jer ovog prosinca neće moći obradovati djecu.
Ovaj Zabiokovac nije samo poznat u ovim krajevima. Zbog osebujnog izgleda, društvenosti, a nadasve humanosti znaju ga baš svi stanovnici ovog kraja, a ni kamere mu nisu strane. Posljednji je stanovnik Zabiokovlja u čijim se stajama i sad odmara nekoliko magaraca: Vihor, Vranka, Đela, Cigo, Micika, na desetke koza i ovaca te gdje posebno mjesto zauzima njegov ljubimac, konj Grom.
Zbog fizičkog izgleda statirao je u više televizijskih serija: “Hrvatski kraljevi”, “Dubrovačka Republika”, “Kliški uskoci”... Nijedno uprizorenje Muke Isusove u Imotskom i Živih jaslica u Prološcu ne može proći bez Čede. Negdje je apostol, negdje Crni Petar, po potrebi sveti Nikola ili Djed Mraz.
- Ma sve je to lijepo i dobro, ali žao mi je djece u ove dane. To je meni zadovoljstvo, vidjeti u očima sreću i znati da si baš ti dio te sreće. Drugi ljudi uživaju u nečemu drugom. Ja radim što volim. To mi daje mir. Žao mi je starijih u staračkim domovima, jer njih sam svake godine obilazio, dobrotvorno šišao i uređivao im frizuru. Znate, njima to puno znači, a meni tek zadovoljstvo koje je neprocjenjivo - govori nam Čedo koji ipak ne odustaje.
Nada se kako će barem pred božićne blagdane moći pokucati na vrata gdje će ga s iščekivanjem čekati djeca.
- E sad me zamijenio krampus, kao da se on raduje što mi je omeo pute - kroz smijeh će Čedo koji ima poruku za svu djecu.
- Budite strpljivi, vjerujte u dobro i dobro će doći, ako ne sad, onda u nekoj drugoj prigodi, jer radost blagdana nije samo u materijalnom darivanju, nego i u obiteljskom druženju i pomaganju jedni drugima - kaže.
Tko zna, možda u tihoj noći miris pokošenog sijena iz Čedine staje, zvuk praporaca i galop Groma na upregnutoj kočiji poput vihora protutnji Imotskom krajinom, a sijeda brada dođe u san najmlađih, koji, za razliku od odraslih, još sanjaju svoje snove, neopterećeni svakodnevnim brigama.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
