Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
6 komentara

U srednjem vijeku plemići su jeli paunove i obožavali začine

STATUSNA RAZLIKA Divljač i velike ribe u srednjem su vijeku bili namijenjeni plemićima, a seljaci su jeli češnjak, zobenu kašu i mliječne proizvode. Razlikovao se i kruh koji su jeli...

Miranda Čikotić/PIXSELL
Foto: Miranda Čikotić/PIXSELL

Iako ga se danas hvali, dinje i drugo sirovo voće u srednjem vijeku i renesansi smatrani su opasnima za jelo, ističe Paul Freedman, autor knjige “Food: The History of Taste”.

Okusi kakve su narodi kroz povijest voljeli proizvodili su kulinarska pravila. 

- Najstariji podaci pokazuju kako su prvi ljudi konzumirali hranu prije nastanka agrikulture i pripitomljavanja životinja. Okus je tad bio određen potrebom unosa dovoljne količine ugljikohidrata i masti, koji su im trebali za energiju, a početkom uzgoja životinja došlo je do većeg unosa žitarica i mliječnih proizvoda. U klasičnoj Grčkoj i Rimu prepoznata je važnost razmjene i uvoza hrane. Kineski kulinarski principi probili su se kroz nove religije i filozofije, širenja Kineskog Carstva i dolazak hrane iz Novog svijeta - priča autor.

Povijesne promjene

Nastavlja da je Srednjovjekovna Europa razvila bogatu kuhinju s naglaskom na estetiku, okuse, ceremoniju objeda te njegovu prezentaciju, a posebno su voljeli začine. U modernom svijetu došlo je do zabrinutosti o povezanosti prehrane i bolesti za koje se smatra da su uzrokovane unosom umjetno obrađenih sastojaka.  

- Statistički gledano, u posljednjim desetljećima smanjio se broj smrtnih slučajeva uzrokovanih srčanim bolestima i drugim stanjima povezanima s prehranom, pa se čini kako nema razloga za zabrinutost - tvrdi autor.
 U Europi je u srednjem vijeku bilo točno određeno koja je hrana prikladna za koju vrstu ljudi sukladno njihovom statusu. 

Fotolia KNJIGA DANA Probiotici pomažu u smirivanju alergije, astme, jačaju imunitet

- Bijeli pšenični kruh, divljač, neobične ptice poput labudova i paunova te velike ribe bile su namijenjene plemićima, dok su seljaci jeli mliječne proizvode, korjenasto povrće jakih okusa, češnjak, zobenu kašu i tamni kruh. Određene vrste hrane u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću povezivane su s luksuzom toliko da je njihova prisutnost na sofisticiranim obrocima bila gotova obavezna. Među njima su jastog, kavijar, tartufi i guščja jetra - ističe autor. S vremenom su se te razlike ublažile, no i danas se smatraju delikatesama. Okusi su postali više avanturistički nego kodificirani, drugim riječima, individualni izbor postao je važniji od nametnutih etiketa tko bi što trebao jesti.  

KNJIGA DANA Uspješni ljudi gledaju širu sliku te cijene poslovne ideje drugih

Kultura hrane

- Ista ona društva koja su definirala luksuznu hranu također su se okrenula ponovnom otkrivanju jednostavnosti hrane. Francuska kuhinja u posljednjim stoljećima više nije nacionalna već se radi o kolekciji regionalnih sastojaka uvrštenih u kuhinju. Iz tog razloga, nacionalne kuhinje se ponekad smatraju fikcijama, a samo se u pojedinim regijama može se govoriti o kulinarskim tradicijama - smatra autor te dodaje kako su povijest i kultura hrane počeli plijeniti pozornost ljudi, a posebno su popularne kolekcije starih recepata te uspomene na hranu iz djetinjstva, zaključuje. 

VIDI OVO: Što vaša krvna grupa govori o vama?

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message