Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Nove smjernice uvode obvezno psihološko savjetovanje prije oplodnje uz darovane spolne stanice. Hrvatska i dalje nema dovoljno darivatelja pa brojni parovi liječenje traže u inozemstvu
Hrvatska psihološka komora uputila je u javno savjetovanje smjernice o provedbi obveznog psihološkog savjetovanja bračnih i izvanbračnih partnera te žena bez partnera prije postupka heterologne medicinski pomognute oplodnje, odnosno začeća uz pomoć darovanih spolnih stanica ili zametaka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:56
Dosadašnje smjernice iz 2011. odnosile su se općenito na sve postupke medicinski pomognute oplodnje, dok su nove prvi put posvećene isključivo heterolognoj oplodnji te propisuju da je prije svakog takvog postupka obvezno psihološko savjetovanje koje provode posebno educirani ovlašteni psiholozi.
Smjernice uređuju sadržaj savjetovanja, program njihove edukacije, vođenje registra ovlaštenih psihologa te izdavanje potvrde o provedenom savjetovanju.
Za bračne i izvanbračne drugove predviđena su najmanje dva razgovora s psihologom – zajednički te individualni razgovor sa ženom, dok se individualni razgovor s muškarcem preporučuje kada postoje emocionalne teškoće ili nesuglasice među partnerima.
Savjetovanje obuhvaća suočavanje s neplodnošću, odnos prema darivatelju, očekivanja od liječenja, pripremu za roditeljstvo i razgovor o tome kako će dijete biti upoznato s okolnostima svojega začeća. Smjernice također predviđaju da se potvrda o provedenom savjetovanju neće izdati ako partneri nisu postigli suglasnost o postupku ili ako izjave da nemaju namjeru upoznati dijete s načinom njegova začeća.
Predsjednica Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju Hrvatskog liječničkog zbora Dinka Pavičić Baldani ističe da najveći izazov za većinu parova nije sama medicinska procedura nego prihvaćanje činjenice da se roditeljstvo neće ostvariti vlastitim spolnim stanicama. Nakon donošenja odluke o liječenju najčešća pitanja odnose se na odnos prema darivatelju, budući obiteljski život te kada i na koji način djetetu reći kako je začeto.
Zbog toga, naglašava, cilj psihološkog savjetovanja nije procjena podobnosti za roditeljstvo nego pomoć osobama i parovima da donesu informiranu odluku i pripreme se za dugoročne posljedice takvog načina liječenja. Za razliku od homolognih postupaka, kod heterologne medicinski pomognute oplodnje proces odlučivanja ne završava uspješnim liječenjem nego ima dugoročne posljedice za cijelu obitelj.
Hrvatska ni 14 godina nakon donošenja Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji nije uspjela uspostaviti održiv nacionalni program darivanja spolnih stanica pa osobe kojima su za liječenje neplodnosti potrebne darovane jajne stanice, spermiji ili zametci postupke ostvaruju u inozemstvu uz odobrenje HZZO-a ili o vlastitom trošku.
Kako ističe Pavičić Baldani, iako se povremeno javi nekoliko osoba zainteresiranih za darivanje, njihov broj nije dovoljan za uspostavu i održavanje programa.
Jedan je od razloga slabog interesa i zakonski okvir. Osoba začeta darovanom spolnom stanicom ili zametkom nakon navršene 18. godine ima zakonsko pravo doznati podatke o svom biološkom podrijetlu, uključujući identitet darivatelja. Istodobno, hrvatski zakon zabranjuje davanje ili primanje novčane naknade ili bilo kakve druge koristi za darivanje spolnih stanica i zametaka. Potencijalni darivatelji pritom moraju proći opsežnu medicinsku, psihološku i genetsku obradu radi isključivanja rizika prijenosa zaraznih i nasljednih bolesti, a darivateljice jajnih stanica i hormonsku stimulaciju te postupak prikupljanja jajnih stanica.
I u većini drugih europskih država darivateljima nije dopušteno plaćanje za darovane spolne stanice, već im se, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, može isplatiti naknada kojom se nadoknađuju troškovi, izgubljena zarada i utrošeno vrijeme. U nekim državama ta je naknada određena kao unaprijed propisani paušalni iznos, koji za darivateljice jajnih stanica može iznositi od nekoliko stotina do oko dvije tisuće eura, dok se za darivatelje sperme najčešće kreće oko 40–70 eura po donaciji ili posjetu klinici.
Zbog nedostatka darivatelja HZZO osiguranicima odobrava liječenje neplodnosti heterolognim postupcima u inozemstvu, u državama koje također propisuju neanonimnost darivatelja.
- Hrvatska je jedna od rijetkih europskih država koja putem javnog zdravstvenog osiguranja financira liječenje darovanim spolnim stanicama u inozemstvu, ističe Pavičić Baldani.
Trenutačno se, dodaje, hrvatskim pacijentima liječenje može odobriti u bilo kojoj inozemnoj ustanovi koja ispunjava propisane uvjete, provodi postupke u skladu s hrvatskim zakonodavstvom te prihvaća način financiranja, odnosno ugovorni odnos s HZZO-om. Klinike IVI Lisboa u Portugalu i Das Kinderwunsch Institut u Austriji primjeri su ustanova u kojima su liječeni hrvatski pacijenti.
U Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) kažu da je tijekom 2025. odobreno 29 postupaka s darovanim jajnim stanicama, 19 postupaka s darovanim sjemenom i pet postupaka s darovanim zametkom, za što je izdvojeno ukupno 269.341,78 eura. Taj iznos odnosi se isključivo na troškove samih postupaka, uključujući i prijenos prethodno zamrznutih zametaka (FET), koji se provodi kada nakon prvog prijenosa nije ostvarena trudnoća. Ove su godine odobrena još 23 zahtjeva za postupke s darovanim spolnim stanicama, ukupne vrijednosti 82.975,20 eura.
Osiguranicima se pokrivaju troškovi četiri postupka intrauterine inseminacije (IUI) i šest postupaka izvantjelesne oplodnje (IVF), od kojih se dva postupka izvantjelesne oplodnje provode u prirodnom ciklusu. Osobe kojima je odobreno liječenje u inozemstvu imaju pravo i na naknadu troškova prijevoza sukladno Pravilniku o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti.
Koliko hrvatskih parova na takvo liječenje odlazi o vlastitom trošku nije službeno poznato jer HZZO raspolaže podacima samo o osiguranim osobama koje podnesu zahtjev za priznavanje prava na liječenje u inozemstvu. Češka i Španjolska vodeće su europske destinacije za medicinski potpomognutu oplodnju s anonimnim doniranjem spolnih stanica.
Dok HZZO navodi da aktualni Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji ne dopušta uvoz darovanih spolnih stanica te da izmjene zakona nisu u njegovoj nadležnosti, Pavičić Baldani podsjeća da je Europska unija u međuvremenu donijela Uredbu (EU) 2024/1938 (SoHO), koja uređuje i prekogranični uvoz i izvoz spolnih stanica. Hrvatska je u postupku usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s tom uredbom, čija će se većina odredbi primjenjivati od 7. kolovoza 2027. godine.
24sata © 2026
