"Vjera mi je dala snage da izdržim borbu s karcinomom"

Iako do 2006. nisam bila ozbiljno bolesna, iako sam odradila uredne trudnoće i porode, odjedanput sam usred zime počela osjećati veliki umor, podrhtavanje, brzo sam se umarala, koža mi je postala suha, te sam imala česte upale grla, lupanje srca, nesanice, priča ekonomistica i predsjednica Udruge za bolesti štitnjače Verica Mešić (46).

Nakon toga obratila se svojoj liječnici opće prakse koja je sve te simptome objašnjavala time da puno radi, te da se uz sve obaveze i brigu o djeci malo iscrpila. Dobila je naputak da se odmori i manje radi.

- Kako sam imala i vrtoglavice, doktorica je simptome pripisala sjedenju i problemima s kralježnicom koje imam pa sam dobila terapiju normabelima i voltarenom za opuštanje mišića. Stanje mi se malo poboljšalo. No nakon nekoliko tjedana simptomi su se opet vratili, ali u toj mjeri da nisam mogla hodati pa je suprug morao doći po mene na posao, nisam bila u stanju ni voziti - prisjeća se.

Doktorica ju je potom uputila da obavi daljnje pretrage. I svi su nalazi bili u redu.
- Hormoni štitnjače iz krvi bile su u granici normale. Potom sam otišla kod ginekologa koji me uputio na ultrazvuk štitnjače. Na njemu mi je nađeno osam čvorova. Uputili su me potom na punkciju, a nalaz je pokazao C73 papilarni karcinom. Potvrdili su ga i na drugoj punkciji - prisjeća se Verica.

- Pozivom liječnika u ambulantu noge su mi klecale od straha, i pomislila sam “Bože moj, pa što mi se događa? Zašto ja?” Imam dva sina, pa sam se bojala kako će oni to sve podnijeti. Kako ću im reći da sam bolesna i moram u bolnicu? A suprug? I još tisuću pitanja po glavi mi je prolazilo, što i kako dalje, kako se liječi, kako ću preživjeti operaciju? Postoji li lijek da ne moram na operaciju? Prvo sam se dobro isplakala zbog velikog strah i neznanja o tome što me čeka - prisjeća se ova Zagrepčanka.

Nakon što je dotaknula dno, krenula je u borbu - kako bi to sve što prije riješila i vratila se kući, djeci i mužu, koji su joj davali snagu da sve to prođe.

Pogledajte video:

Pokretanje videa...

00:33

Video: 24sata/pixsell

- Nakon odstranjivanja cijele štitnjače te iste godine i stalnom liječničkom kontrolom, svakih šest mjeseci, mogu reći da ponovno živim normalnim životom i obavljam svoje svakodnevne obaveze kako na poslu tako i privatno. Iz vlastitog iskustva mogu poručiti da se naprosto ne trebamo bojati jer u Hrvatskoj imamo vrhunske liječnike koji uspješno liječe štitnjaču - kaže naša sugovornica.

Hranila se jedno vrijeme ribom, povrćem i voćem, a posebno je izbjegavala stres koji, kaže, vrlo negativno utječe na štitnjaču.
- Naravno, i trebala sam okruženje dobrih ljudi, a to su moja obitelj i prijatelji - kaže Verica.

Bitno je, naglašava, bolest otkriti na vrijeme kako bi se stavila pod liječničku kontrolu. Od raka štitnjače obolijevaju sve dobne skupine, no najčešći je kod ljudi između 30 i 45 godina. U žena je dva do tri puta češći nego u muškaraca. Ovaj se karcinom najčešće manifestira kao tvrdi čvor, koji može raditi smetnje kod gutanja ili kod uznapredovalog procesa zbog širenja i oštećenja “povratnog” živca koji je ujedno bitan i za funkciju glasnica te može izazvati promuklost ili gušenje. U 20-30 posto čvorasto promijenjenih štitnjača se nađe karcinom.

- Hrvatska je jedna od zemalja s najvišom godišnjom incidencijom karcinoma štitnjače u svijetu (10/100.000 stanovnika godišnje) što nas zabrinjava i moramo podignuti svijest o ranom otkrivanju bolesti - kaže Verica. Sreća u nesreći je što ova vrsta karcinoma vrlo rijetka i sporo raste te ima nisku smrtnost. Budući da se vrlo sporo razvija, ostaje lokalizirana u žlijezdi niz godina.

Teško ga je otkriti jer u pravilu pacijenti, kao i u Veričinom slučaju, nemaju poremećenu funkciju žlijezde, što znači da im je hormonalni status uredan. Stručnjaci smatraju da je rak štitnjače najčešće uzrokovan djelovanjem više štetnih faktora, kao što su ionizacijsko zračenje (terapija zračenjem dijela vrata tijekom djetinjstva ili izloženost zračenju uslijed nuklearnih katastrofa koje najčešće dovode do papilarnog karcinoma. Svi zloćudni tumori se kirurški liječe odstranjenjem štitnjače u cijelosti.

Pomažu nam da nastavimo sa svojim životom

Kroz bolest sam shvatila da su nam doktori i medicinsko osoblje druga obitelj. Posebno ističem stručnjaka i akademika Zvonka Kusića s timom liječnika klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC Sestre milosrdnice koji je ujedno i Referalni centar za bolesti štitnjače Ministarstva zdravlja RH, ali zahvaljujem i profesoru Berivoju Miškoviću koji je na vrijeme otkrio moju bolest, profesoru Vladi Petricu koji me operirao i divnim liječnicima nuklearne medicine KBC-a Sestre milosrdnice. Mnogi surađuju i s Udrugom za bolesti štitnjače.

Duhovna obnova i vjera u Boga su me spasili

Uz obitelj pomogla mi je i duhovna obnova, vjera u Boga i Majku Božju Međugorsku koji su mi dali snagu da sve to izdržim. Nakon posjeta Međugorju dobila sam neopisivu snagu i smiraj duše koju je nemoguće opisati, jer taj mir i toplinu morate osjetiti kad dođete, govori Verica Mešić o borbi s bolešću. 

Udruga pruža potporu oboljelima i možete joj se obratiti za pomoć

Nakon operacije aktivno sam se uključila u rad Hrvatske Udruge za bolesti štitnjače pod pokroviteljstvom Hrvatskog liječničkog zbora. S članovima Udruge radim na podizanju svijesti o bolesti štitnjače, a svima koji imaju problema preporučujem da informacije o radu Udruge pronađu na www.stitnjaca.eu ili na adresi Frana Petrića 5 u Zagrebu, govori Verica Mešić.