Konji su u zadnjih pet tisućljeća usko povezani s ljudskom poviješću jer su služili kao rano sredstvo brzog prijevoza te igrali ključnu ulogu u poljoprivredi, ratovanju i sportu
NOVA ISTRAŽIVANJA
Želja za otkrivanjem porijekla pripitomljavanja konja iznova ispisuje našu sliku prošlosti
Unatoč tomu, veliki desetljećima dugi misteriji obuhvaćaju lokaciju i način prvog pokušaja pripitomljavanja modernih konja. Veliki međunarodni tim zooarheologa, povjesničara i genetičara, koji su svi stručnjaci za povijest evolucije konja, nedavno je počeo dolaziti do nekih odgovora. Rezultati pokazuju koliko se toga može otkriti kako o samim konjima tako i o ljudskoj povijesti i kulturi te koliko toga još moramo saznati.
- Konji su životinje koje su vjerojatno imale najveći utjecaj na ljudsku povijest - kaže paleogenetičar Ludovic Orlando, direktor Centra za antropobiologiju i genomiku u Toulouseu i voditelj istraživanja u Francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja.
- Konji su nam omogućili brzinu i prijevoz stvari brzinom koju nismo mogli postići vlastitim nogama - objašnjava.
On govori o tome koliko su bili uključeni u ljudsku kulturu, pomažući, primjerice omogućavanjem prijevoza, u pokretanju početnog razvoja gradova pomažući, a to je nešto što se u današnjem mehaniziranom svijetu može zaboraviti.
No, konji su ostavili traga u našem svakodnevnom prometu i industriji današnjice, dodaje.
- Ako razmislite o konjskoj snazi za automobile, ona ne dolazi iz vedra neba. To je zato što je to bila metrika za mjerenje brzine vozila u odnosu na konja - nastavlja.
Priča o evoluciji
S obzirom na važnost konja kroz povijest, projekt pod nazivom PEGASUS kojega vodi prof. Orlando nastojao je razjasniti mnoge aspekte o tome kako i gdje su moderni konji pripitomljeni. Iz projekta su uz pomoć najnovijih genetskih tehnika proizašla brojna nova otkrića koja su pobila neke ključne prethodne hipoteze o procesu i povezanim zaključcima o kretanju ljudi i kultura.
- Potreslo nas to je to što bismo svaki put kad bismo pomislili da nešto razumijemo dokazali da to ne razumijemo. Tako smo zapravo iznova provjerili svako pitanje koje smo si postavili - kaže prof. Orlando.
Jedno veliko otkriće koje je u potpunosti preokrenulo ranije dokaze pojavilo se u studiji koja je preispitala hipotezu o podrijetlu modernih konja. Prethodno se smatralo da svi današnji pripitomljeni konji potječu od onih za koje se smatralo da ih je narod Botai pripitomio prije 5500 godina na sjeveru današnjeg Kazahstana, a oni su najstarija priznata domaća populacija konja.
No, prof. Orlando i njegov tim otkrili su nešto drugo kada su analizirali DNK iz drevnih kostiju, sekvencirajući genome 20 konja iz Botaija i 22 iz cijele Euroazije, tijekom posljednjih 5000 godina, te uspoređujući ih s 46 objavljenih genoma drevnih i modernih konja.
Otkrili su da su konji naroda Botai zapravo preci Przewalskijevih konja, ugrožene populacije od više od 500 divljih konja koji danas žive u Mongoliji, gdje su ponovno uvedeni u posljednja tri desetljeća nakon što su izumrli izvan zatočeništva. Doista, utvrđeno je da današnji domaći konji dijele manje od 3 % porijekla s konjima naroda Botai.
Nadalje, ovo otkriće značilo je da su konji bili pripitomljeni više puta i istovremeno je osporilo prijašnje uvjerenje da su Przewalskijevi konji posljednji istinski divlji konji na svijetu te da oni nisu preostali divlji potomci konja naroda Botai.
- To je bilo stvarno zapanjujuće - kaže prof. Orlando i dodaje da oni za koje su mislili da su preci svih domaćih, zapravo su preci jedinih divljih.
Novo istraživanje
Iako je u zadnje vrijeme bilo sporova oko pripitomljavanja konja naroda Botai, to je prije svega značilo da su sadašnje domaće vrste morale biti drugog porijekla.
- Ta je činjenica ostavila otvoreno pitanje o pravom izvoru procesa pripitomljavanja koji je doveo do konja kakve danas poznajemo - kaže prof. Orlando.
U želji da time dođu do prave istine, on i ogroman tim sastavljen od 161 istraživača iz različitih područja, uključujući arheologiju, paleogenetiku i lingvistiku, proširili su mrežu mnogo šire.
Proučavali su 273 genoma drevnih konja iz cijele Euroazije, čija je starost čak 50.000 godina prije Krista, zajedno s 10 modernih genoma, kako bi mapirali njihovo širenje tijekom vremena, uz datiranje radioaktivnim ugljikom korišteno za određivanje starosti uzoraka kostiju. To se pokazalo dovoljnim da dovede do otkrića koje su istraživači tražili, a svoje su rezultate otkrili prošlog listopada u studiji objavljenoj u časopisu Nature.
Otkrili su da današnji pripitomljeni konji potječu iz otprilike 2200. godine prije Krista iz zapadnoeuroazijskih stepa, iz područja u blizini rijeka Dona i Volge u današnjoj Rusiji.
Njihova se prevlast tada, tijekom sljedećih nekoliko stotina godina, brzo proširila zamijenivši sve populacije divljih konja od Atlantika na zapadu do Mongolije na istoku.
- Taj se proces dogodio gotovo preko noći. Počelo je iz jedne regije te se kao požar proširilo diljem svijeta - kaže prof. Orlando.
Potencijalna pomoć u objašnjenju njihovog uspjeha u odnosu na ostale populacija bile su prilagodbe koje su istraživači pronašli u dva gena, GSDMC i ZFPM1, koji su povezani s bolovima u leđima, te ponašanjem i agresijom. Modifikacije su stoga možda učinile konje krotkijima i ojačale im leđa što im je omogućilo lakšu prilagodbu na jahanje.
- Možda je ova vrsta konja jednostavno imala sreće i mutacije do kojih je došlo učinile su ih pripitomljivijim, kao i spremnijim za prijevoz stvari - kaže prof. Orlando.
Povijest i kultura
Otkrića također pomažu u razjašnjavanju načina širenja ljudi, pokazujući kako uvid u povijest konja može utjecati na sliku ljudskih migracija i razvoja kultura.
Ranije se, primjerice, pretpostavljalo da je jahanje povezano sa širenjem stepskih stočara iz kulture poznate kao Yamnaya oko 3000. godine prije Krista u Europu, što je potpomoglo naglom širenju indoeuropskih jezika. Međutim, s obzirom na to da se to dogodilo prije vremena pripitomljavanja konja, kako sugerira studija, to ukazuje da to dvoje nije bilo povezano.
- To je bilo još jedno otkriće koje nismo očekivali - rekao je prof. Orlando.
S druge strane, vrijeme širenja pripitomljavanja konja poklapalo se sa širenjem konjičke opreme kao što su kola i konjske uzde diljem Azije, te širenjem indoiranskih jezika na tom području.
- Ovo nam govori o važnosti konja u vožnji po svijetu - kaže prof. Orlando.
Druga istraživanja tijekom projekta PEGASUS iznjedrila su daljnja otkrića o odnosu između ljudi i njihovih konja, pojašnjavajući adaptivne mutacije povezane sa selektivnim uzgojem radi pripitomljavanja.
Otkrili su, na primjer, da su nomadski skitski stočari koji su naseljavali srednjoazijske stepe u prvom stoljeću prije Krista upotrebljavali strategije uzgoja koje su odabrane za različite boje dlake i jake prednje udove, kao i za razvoj mliječnih žlijezda, a istraživači su identificirali varijante povezane s tim promjenama.
Širi uvid
U međuvremenu, istraživanja u ovom području ne pružaju samo uvid u povijest i evoluciju, već i potencijalne mjere za dobrobit i očuvanje konja. U studiji koja je u to vrijeme predstavljena kao do sada najveći vremenski niz DNK-a za neljudski organizam, istraživači su otkrili da je genetska raznolikost zadržana tisućljećima nakon prvog pripitomljavanja konja, ali je potom pala za 16 % u posljednja dva stoljeća, pružajući osnovu za istraživanje mogućih negativnih utjecaja suvremenog uzgoja.
Poznavanje prošlosti konja također može doprinijeti strategijama očuvanja putem aktivnosti kao što je obnova divljine.
- Ne radi se samo o znanstvenoj vježbi u svrhu pronalaska odgovora na ta pitanja, ona ima posljedice i u stvarnom svijet. Možemo obavijestiti donositelje odluka o tome koje bi populacije trebale imati prioritet pri obnovi divljine ili za očuvanje - rekao je prof. Orlando.
Nakon dosadašnjih otkrića ovoga projekta, prof. Orlando nada se da će prodrijeti do još sitnijih detalja o prošlosti, a još je mnogo toga za otkriti.
- Želimo reinterpretirati neke dijelove povijesti u smislu moći koju su neke civilizacije možda imale nad drugima zahvaljujući konjima - kaže prof. Orlando i nastavlja da su možda neke civilizacije stekle ogromnu prednost jer su uspjele dobiti vrstu konja koju druge nisu.
Budući da se projektom PEGASUS nastojala izraditi neviđena kolekcija fosilnih primjeraka konja iz cijele Euroazije, značajni su već i samo bogatstvo takvih nalaza te mogućnosti modernih tehnika genomskog sekvenciranja, mogućnosti za otkrivanje razvoja u svim vrstama područja, od biologije i sociologije do arheologije, povijesti i lingvistike, rekao je prof. Orlando.
Istovremeno, te tehnike obećavaju da će nastaviti produbljivati naše razumijevanje kako se tijek događaja odvijao tijekom vremena, zaključio je.
- Naše su tehnologije došle do takve razine da možete odrediti slijed toliko toga u prostoru i vremenu da postaje moguće povlačiti strelice od jedne do druge - objašnjava.
Istraživanja u ovom članku financira EU. Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
