Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Nedavna znanstvena istraživanja unose novu dozu optimizma u borbu protiv Alzheimerove bolesti. Ključ za očuvanje kognitivnog zdravlja ne leži u medicinskim procedurama, već u jednostavnim navikama
Dvije navike posebno se ističu kao moćni saveznici u odgađanju pojave ove razorne bolesti: redovita tjelesna aktivnost, čak i umjerena poput svakodnevnog hodanja, te dosljedno uključivanje u mentalno poticajne aktivnosti tijekom cijelog života. Ove spoznaje, proizašle iz nekoliko opsežnih studija, nude praktične i osnažujuće smjernice za zaštitu mozga u starijoj dobi.
POGLEDAJ VIDEO: Alzheimer
Pokretanje videa...
01:21
Jedna od najuvjerljivijih poruka novih istraživanja jest da čak i skromna razina tjelesne aktivnosti može donijeti značajne koristi. Studija objavljena u časopisu Nature Medicine pratila je gotovo 300 starijih osoba koje na početku istraživanja nisu pokazivale znakove demencije. Znanstvenici su tijekom devet godina pratili njihov broj dnevnih koraka i pomoću skeniranja mozga mjerili razine amiloid-beta i tau proteina, ključnih biljega povezanih s Alzheimerovom bolešću. Rezultati su bili iznenađujući, posebno za osobe koje su već imale povišene razine amiloida i stoga veći rizik od razvoja bolesti.
Pokazalo se da su osobe s visokim rizikom koje su hodale između 3000 i 5000 koraka dnevno, što je otprilike dva do tri kilometra, doživjele odgodu kognitivnog pada za otprilike tri godine u usporedbi s manje aktivnim sudionicima. Koristi su bile još veće za one koji su prosječno prelazili između 5000 i 7500 koraka dnevno; kod njih je kognitivni pad odgođen za impresivnih sedam godina. Zanimljivo je da se čini kako se prednosti stabiliziraju nakon otprilike 7500 koraka, što sugerira da cilj od često spominjanih 10.000 koraka dnevno možda nije nužan za postizanje značajne zaštite mozga.
Biološki mehanizmi koji stoje iza ovih zaštitnih učinaka su višestruki. Tjelesna aktivnost, pa čak i lagana šetnja, potiče protok krvi i kisika prema mozgu. To je ključno jer mozak ima mrežu iznimno tankih kapilara, a smanjen protok krvi može dovesti do atrofije moždanog tkiva. Kretanje također potiče otpuštanje proteina zvanog BDNF (moždani neurotrofni faktor), koji potiče kognitivne funkcije, stvaranje novih neurona i poboljšava veze među postojećima, posebno u hipokampusu - dijelu mozga ključnom za pretvaranje kratkoročnog pamćenja u dugoročno.
Nadalje, studije su pokazale da redovita aktivnost može smanjiti nakupljanje beta-amiloid peptida, koji stvara toksične plakove u mozgu, te ublažiti kroničnu upalu, koja ometa sposobnost mozga da se sam obnavlja. Važno je naglasiti i da prekidanje dugih razdoblja sjedenja - ustajanjem ili kratkom šetnjom - ima najveći učinak. Kako upozoravaju stručnjaci, vježbanje prije posla ne poništava u potpunosti štetu nastalu osmosatnim sjedenjem.
Druga ključna navika odnosi se na održavanje mentalne oštrine tijekom cijelog života. Istraživanje objavljeno u medicinskom časopisu *Neurology* pratilo je gotovo 2000 starijih osoba tijekom osam godina i otkrilo da su oni s najvišom razinom "kognitivnog obogaćivanja" od djetinjstva do starosti imali čak 38 posto manji rizik od razvoja Alzheimerove bolesti. Štoviše, kod onih koji su ipak razvili bolest, ona se pojavila u prosjeku pet godina kasnije nego kod njihovih vršnjaka koji nisu bili mentalno toliko aktivni.
"Naša otkrića sugeriraju da je kognitivno zdravlje u kasnijem životu snažno pod utjecajem cjeloživotne izloženosti intelektualno poticajnim okruženjima", navodi se u zaključcima studije. Aktivnosti koje doprinose ovom "obogaćivanju" raznolike su i prilagođene različitim životnim dobima. U djetinjstvu i mladosti to uključuje čitanje knjiga, učenje stranog jezika, pristup atlasima i novinama. U odrasloj dobi važne su posjete knjižnicama i muzejima, dok u starijoj dobi ključnu ulogu imaju čitanje, pisanje, rješavanje zagonetki i igranje društvenih igara.
Jedan od zanimljivih primjera složene mentalne aktivnosti koja donosi neočekivane koristi jest kuhanje. Japanska studija koja je obuhvatila gotovo 11.000 osoba starijih od 65 godina otkrila je da je pripremanje obroka od nule samo jednom tjedno povezano s otprilike 30 posto manjim rizikom od demencije.
Kuhanje nije samo fizički zadatak; ono zahtijeva planiranje, pamćenje, pažnju i koordinaciju. Praćenje recepta, mjerenje sastojaka i usklađivanje vremena kuhanja više jela istovremeno aktivira različite dijelove mozga. Za starije osobe, ovakva rutinska mentalna stimulacija može pomoći u održavanju kognitivnih funkcija.
Iako su hodanje i mentalna stimulacija u središtu pozornosti, važno je razumjeti da je zdravlje mozga rezultat cjelokupnog načina života. Istraživanja su također istaknula važnost kvalitetnog sna. Idealno trajanje sna za zdravlje mozga je između sedam i osam sati noću. Manje od sedam sati sna povećava rizik od demencije za 18 posto, dok spavanje dulje od osam sati taj rizik podiže za čak 28 posto.
Vjeruje se da tijekom sna mozak aktivira svoj "sustav za čišćenje" koji uklanja toksične proteine poput beta-amiloida. Također, umjerena konzumacija kofeina, prisutnog u kavi i čaju, pokazala je zaštitne učinke. Jedna velika američka studija otkrila je da su osobe koje su redovito konzumirale dvije do tri šalice kave dnevno imale 35 posto manji rizik od demencije.
Važno je napomenuti da su spomenute studije uglavnom opservacijske prirode, što znači da pokazuju snažnu povezanost, ali ne mogu sa stopostotnom sigurnošću dokazati izravnu uzročno-posljedičnu vezu. Moguće je da osobe koje više hodaju ili čitaju imaju i druge zdrave navike koje također doprinose ishodu. Ipak, prikupljeni dokazi su snažni i dosljedni. Ključna poruka jest da dosljednost nadmašuje intenzitet. Ugradnja ovih jednostavnih navika u svakodnevnu rutinu - šetnja umjesto vožnje, knjiga umjesto ekrana - može biti najučinkovitija strategija za očuvanje bistrine uma duboko u starost.
24sata © 2026
