Medar je najslavniji hrvatski glumac za kojeg nitko ne zna

Godina je 1964. i Zagreb je prekrcan mnogim filmskim ekipama koje u tadašnjoj Jugoslaviji snimaju svoje filmove. Među njima prednjače Talijani. Pomalo izgnani iz svojih filmskih studija u Rimu, gdje mnogo unosniji Amerikanci snimaju “Ben-Hura”, “Quo Vadis” i druge, Talijani nalaze jeftinu zamjenu kako za svoj krajolik tako i za radnu snagu. I tako, preko noći, Zagreb se pretvara u niz fascinantnih povijesnih razdoblja - od starog Egipta do starog Rima.

Zlatno doba (pseudo)povijesnih filmova stiglo je svome kraju. Neočekivani podbačaj (u svakom smislu) kolosalne “Kleopatre” Josepha L. Mankiewicza te potpuni fijasko “Pada rimskog carstva” Anthonyja Manna doslovno će ubiti žanr koji se neće oporaviti sve do pojave “Gladijatora” Ridleya Scotta. Ipak, te 1964. godine, bez obzira na očit pad popularnosti, Talijani inzistiraju na snimanjima što kolosalnih filmova, koji će s godinama postati poznati kao peplumi. Obilježila ih je, naime, najčešće jeftina scenografija, nepodnošljiva kostimografija, drvena gluma i, kao pravilo, neemotivna sinkronizacija.

Ti filmovi, iako zaista zanatski krajnje shematizirani, ipak su bili iznimno popularni. Od Herculesa, Macistea pa čak i Odiseja, koji su se redovito borili s Mongolima, antičkim bogovima, amazonkama, ali i ljudima-krticama (!), tadašnja publika ipak je ponajviše obožavala klasične ljubavne priče između rimskog gladijatora i lokalne ljepotice, smještene u “pravo” povijesno okruženje. Jedan od tih filmova bio je slavni “L'incendio di Roma”/”Požar Rima”.

Odlučeno je, naime, da u zenitu pepluma, u zagrebačkoj Dubravi, u sklopu Jadran filma, nikne pravi rimski forum na kojem će se događati priča koju je tadašnja kinopublika već poznavala iz desetljeća starijeg “Quo Vadisa” s Peterom Ustinovom. Glavni junak filma bio je naravno gladijator, junakinja skrušena kršćanka, no ipak je glavnu ulogu odnio istinski spektakularni Forum Romanum podignut između Dubrave i Čučerja.

>>> Cijeli članak pročitajte u Expressu...