Milanović izaziva državnu krizu oko teme u kojoj nema ovlasti. Može kritizirati, ali ne i blokirati

Sve je predsjednik Zoran Milanović imao pravo izgovoriti.

I optužiti premijera Andreja Plenković za samopromociju, i kritizirati Francusku zato što je ignorirala poziv na našu vojnu paradu i iste zrakoplove prodala Srbiji, i prozivati ministra obrane i HDZ-ov "kartel", i ljutiti se što ga nisu konzultirali oko slanja počasne bojne na u Parizu, i braniti načelnika Glavnog stožera od pritisaka Vlade i HDZ-a...

Ali nije imao zakonskih ovlasti blokirati slanje hrvatskih vojnika na paradu u Francusku.

Faktograf je sinoć podsjetio kako je prelazak pripadnika oružanih snaga preko granice reguliran člankom 69. Zakona o obrani koji kaže da "odluke o prelasku granice radi protokolarno-ceremonijalnih aktivnosti te postrojbi razine voda i niže donosi ministar obrane".

Odluka ministra

A jutros se oglasio i ustavni stručnjak Matija Miloš i na N1 televiziji objasnio kako je u slučaju protokolarno-ceremonijalnih događaja, ako vojska treba prijeći granicu, za to potrebna odluka ministra obrane. "A po Zakonu, ako ministar donese takvu odluku, načelnik stožera je mora provesti. Ne može je ne provesti, to je protuzakonito", dodao je Miloš.

Dakle, predsjednik Republike mogao se usprotiviti slanju počasne bojne u Francusku, ali nije imao ovlasti blokirati tu odluku. 

Mogao je napasti Plenkovića, Ivana Anušića, HDZ-ov kartel, francuske saveznike, mogao je čak odbaciti sudjelovanje u Koaliciji voljnih, a potom i podnijeti zahtjev za ocjenom ustavnosti zakona i Vladine odluke o slanju vojnika u Francusku, ali nije imao zakonskih ovlasti blokirati slanje tih vojnika.

Jer za tu odluku nije nadležan.

Izaziva krizu

Gledano iz šire perspektive, Milanović je izazvao novu državnu krizu koja se, u svojoj suštini, svodi samo na njegovu poziciju, ulogu i utjecaj, na njegove stavove i mišljenja, na njegov odnos prema Plenkoviću, na rivalitet s Vladom i sukob s još jednim ministrom obrane. 

Hrvatska neće biti ugrožena odlaskom na paradu u Francusku, neće biti oslabljena ni kompromitirana, niti će biti bačena u ratni vihor ispod Slavoluka pobjede. 

Ovdje je bitna Milanovićeva pozicija vrhovnog zapovjednika koju je od proteklih šest godina žestoko branio u odnosu na Vladu, kao što je u svom premijerskom mandatu žestoko osporavao ulogu vrhovne zapovjednice u mandatu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Skuplja poene

Milanović ovim sukobom s Plenkovićem oko slanja počasne bojne u Pariz skuplja poene na nekoliko točaka na kojima inače skuplja podršku javnosti: na sukobu s Plenkovićem i napadima na HDZ, na osvetoljubivosti prema Francuskoj, na rivalitetu sa Srbijom, na kritici Plenkovićeve (neosporne) uzurpacije institucija, a time i vojske i diplomacije, na ruganju Plenkoviću koji se želi "pod svaku cijenu nacrtati na pozornici " u Parizu, kao i na porukama o zaštiti vojske od političkih manipulacija.

Ali u svemu tome Milanović opet nema uporište u zakonu.

I stoga, predsjednik države može kritizirati, napadati, optuživati, ali dok mu je govor slobodan, ruke su mu - po mišljenju ustavnih stručnjaka i po slovu zakona - ipak vezane.

Čemu drama?

Zašto je on od toga napravio toliku dramu? Zašto mu je trebalo javno obraćanje na Pantovčaku na kojem je poslovično nepripremljen skakao s teme na temu, gubio poveznice i tok misli? Zašto izaziva izvanredno stanje oko relativno minorne stvari?

Nije toliko ni problem u činjenici da Milanović kao predsjednik nije bio na vrijeme obaviješten o vojnoj paradi na kojoj će sudjelovati sve članice Europske unije. Njegova argumentacija ide prema osveti Francuzima koji nisu došli na hrvatski vojni mimohod, a onda su i prodali Rafale susjednoj Srbiji.

Protiv Koalicije voljnih

Da bi se na koncu došlo do njegova animoziteta prema neformalnoj Koaliciji voljnih, skupini EU članica koje aktivnije pomažu Ukrajini u obrani od ruske agresije.

Što se ponovno uklapa u Milanovićev proruski pogled na taj ratni sukob, na orbanovske kritike prema Ukrajini, na blokadu proširenja NATO saveza, na blokadu hrvatske vojne pomoći Ukrajini, a sada i na bojkot manifestacije koja bi, jednim dijelom, trebala pokazati i solidarnost s Ukrajinom.

Pitanje je, dakle, koga Milanović brani i zastupa u ovom sporu s Plenkovićem. I je li to vrijedno kršenja zakona?