Najviše ljudi, domaćih, iz Slovenije ili BiH u mom mjestu okuplja se pred dućanom. Svratiš ovdje, htio ne htio, i saznaš što ima novoga. Potrošiš malo, a svi su sretni
Bit će da se ekipa navukla na istraživanja i statistike po kojima prosječni turist u Hrvatskoj potroši 58€ na dan (TOMAS 2010) što samo po sebi ne govori baš ništa, kao što ne govori niti činjenica da su Englezi na vrhu liste sa 126€ dnevne potrošnje ili Talijani sa prosječnih 67€. Statistike su statistike i prosjek je uvijek neka sarma po kojoj jedni jedu kupus, a drugi meso i tako u statističkim pokazateljima svi jedu nekakvu imaginarnu sarmu.
Statistika je uvijek pokazivala brojku za koju je jedino sigurno da ne odgovara niti jednom pojedincu uključenom u tu statistiku. A kad se statistika primjeni na nečiju nacionalnost, onda postaje posebno glupa jer sve ljude određene nacionalnosti trpa u isti koš. Jednako tretira i mlade i stare kao i visokoobrazovane i one bez ikakvog obrazovanja. No, tek kada počnemo međusobno uspoređivati potrošnju na temelju nacionalnosti bez da smo uzeli u obzir nečiji imovinski status pa čak niti standard neke nacije počnemo dolaziti do izuzetno glupavih zaključaka.
Koga briga koliko ću ja (ili neću) potrošiti na godišnjem odmoru. Koga briga što ljetujem kod majke i ne plaćam nikakav smještaj i koga briga što se svaki puta trudim iz Zagreba donijeti što više toga kako bih smanjio potrošnju u lokalnom dućanu koji s punim pravom (cijena prijevoza na otok) ima poprilično više cijene nego što su u Zagrebu. I koga briga što ne večeram u restoranu. Štedim. Imam pametnijih stvari za potrošiti ono malo love što mi ostane nakon plaćanja računa.
Znate li gdje se okuplja najviše ljudi u mjestu u kojem ljetujem? Ispred dućana. I ima ih iz Hrvatske iz Bosne i Slovenije, a svrate i drugi. Ekipa, svi se manje-više znaju i sjede na podu uz pivo ili mali pelin. Tu svratiš htio ne htio, bilo na pivo ili kada ideš u dućan. Popričaš s ekipom, saznaš što ima novoga i sve pet. Potrošiš puno manje nego da sjedneš u restoran i radiš gužvu. Svi sretni i zadovoljni i nitko od toga ne radi dramu i ne spominje ti smanjenu potrošnju.
Podatke o tome koliko troše Bosanci ili Srbi ili Slovenci nemam niti me zanimaju statističke sarme, ali znam iz iskustva da na Jadran ne možeš niti doći, a da ne potrošiš nešto. Čak i da odeš u natrpanom kamperu ili sa sobom na vlastitom brodu dovezeš ne samo hranu nego i kuhara opet ćeš potrošiti nešto love.
E sad, razumijem ja i one koji su izletjeli s tvrdnjom o tome kako turisti iz BiH ništa ne troše kada svrate na jednodnevni izlet na Makarsku rivijeru. Sigurno ima onih koji su odlučili raditi samo preko sezone i u to vrijeme uštedjeti za cijelu godinu pa se ponašaju kao piranje kad dođe vrijeme za jelo. Grizu gdje stignu ne bi li ulovili što više. Valjda zato stalno mantraju o nekom elitnom turizmu misleći kako će od jednog gosta zaraditi stotinjak puta više, ako je taj gost došao na svojoj jahti od desetak milijuna eura.
Ne kuže da ta "elita" i je elita zato što ne troši nego samo grabi i slaže na hrpu. Pa sad, ako neki od nas i ljetuju kod "rodbine" koja im to baš i nije pa na taj način izbjegnu plaćanje pune cijene to je iz čiste potrebe jer da ne mogu tako, vjerojatno ne bi došli nikako. A ljudi iz Bosne se ne ljute (previše). Oni su oduvijek bili genijalci i ostat će takvi koliko god pirana ih pokušalo gristi.
