Najmlađi orač: Traktor mu ne treba, njivu obrađuje konjima

Na nedavnom državnom prvenstvu orača konjima i traktorima u Požegi među deset natjecatelja najmlađi je bio Josip Dugaja (13) iz Čađavice kod Slatine. Iako nije pobijedio dječak je vještinama obrađivanja zemlje oduševio četiri puta starije kolege, gledatelje i profesionalne suce. Sa svoje dvije kobile Vrankom i Bebom, koje su stare pet godina, vukao je 150 godina star plug kojim su se koristili njegov pradjed, djed i otac. Životinje su, uvjerili smo se, slušale i izvršavale svaku njegovu zapovijed. 

- Od malih nogu radim s ocem i djedom na polju ili u štali. Konji su moja najveća ljubav. Četkam ih, priređujem hranu, izvodim u šetnju, čistim za njima, ma sve što je potrebno. Prvi put sam orao s kobilama s deset godina u polju iza obiteljske kuće. Od tada smo nerazdvojni - kaže učenik sedmog razreda. 

Osim Vranke i Bebe Josip ima i kobilu Zoru te njeno ždrijebe. Zora mu je, kaže, najdraža jer ju je zavolio čim je prvi put ušao u štalu. Kako je jako vezan uz njih, nada se da će njegovi konji živjeti duže od 32 godine koliko prosječno dožive te životinje. Dječak vjeruje kako je trenutačno najmlađi orač konjima u Hrvatskoj, a ovo mu je bilo prvo državno prvenstvo na kojem je sudjelovao i odmah je osvojio drugo mjesto. Natjecat će se, uvjerava, svake godine. Unatoč tome, dosad je već osvajao prva mjesta na županijskim i regionalnim natjecanjima. 

Osvojio mnoge pehare, medalje i priznanja

O njegovim uspjesima svjedoči i dvadesetak pehara, zlatnih medalja te priznanja s različitih natjecanja diljem Hrvatske. Josip bi i češće putovao na natjecanja, ali mu to onemogućavaju visoki troškovi prijevoza i održavanja konja. Žao mu je i što se više njegovih vršnjaka ne natječe na sličnim priredbama. 

- Na prvenstvu se traži što veća dubina brazde koja mora biti pravilno odorana. Stijena mora biti čista, a jarak vidljiv. Pravila su jako stroga i pazi se na svaku sitnicu. Važno je međusobno povjerenje konja i čovjeka. Bez toga nema uspjeha -objasnio nam je dječak što je najvažnije za pobjedu.

Iako ga školski prijatelji često zovu s njima na igralište radije vrijeme provodi s konjima. Njegova obitelj cijelo imanje održava s njima. Prošle godine su, otkrili su nam njegov otac Ivan (49) i djed Josip (79) s kobilama obradili deset jutara zemlje. Iako posjeduju dva traktora rijetko ih, tvrde, koriste, a znanje se u obitelji prenosi s koljena na koljeno. 

Od malih nogu zaljubljen u tradiciju

Josip je ponosan na svoje pretke i od malih je nogu zaljubljen u tradiciju. Osim zemlje, domaćih životinja i hrane obožava slušati tamburaše. Kako kaže, kad ore zemlju ili vrši silažu ne smetaju mu velike vrućine. Sve poljoprivredne poslove izvršava s ljubavlju pa ga često otac mora tjerati iz polja. 

Josipov otac Ivan tvrdi kako ga je dječak, čim je naučio hodati, počeo slijediti u polje. Konja se nikad nije bojao, a oni mu se, kaže, razvesele svaki put kad im uđe u staju. Do lani mu je mentor bio i djed no zbog zdravlja je od ove godine morao odustati od zemljoradničkih poslova. 

-Čim dođem iz škole odmah obiđem konje, nahranim ih, izvedem u šetnju ili na jahanje. Tek nakon toga se bacim na pisanje zadaće, ali škola zbog toga ne ispašta. Nikad se ne bih odrekao takvog načina života. Želim biti uspješan zemljoradnik kad odrastem i od toga živjeti. Trudit ću se da sačuvam tradiciju i znanje koje sam stekao jednog dana prenesem na svoju djecu - zaključio je školarac.