Native sadržaj

Komentari 64

Dostavljači su nam ispričali nevjerojatne detalje o tome što sve naručujemo preko Glova

Dostavljači su nam ispričali nevjerojatne detalje o tome što sve naručujemo preko Glova

'Kolegica je dobila narudžbu za drva, a netko je naručio nevjerojatnu količinu flaširane vode u hotel', kažu naši sugovornici. Od poznatih najčešće viđaju sportaše, a Hrvati su najveći ljubitelji McDonald'sa

Sjećate se kako smo kao klinci zvonili na vrata pa bježali prije nego što bi netko pitao tko je. Ovim mladićima to je u opisu posla, samo što ne bježe nego dostavljaju sve što zamislite. Kako bismo saznali detalje, porazgovarali smo s četiri "glovera" – Richardom, Leom, Stankom i Trpimirom. Opisali su nam u kakvim su se situacijama našli, kako su na njih reagirali i koje su im se od njih najdublje urezale u sjećanje.

Richard je već nestrpljiv. Smiješi se preko puta stola kao da njega prvog moramo pitati što je to nezaboravno u njegovu dostavljačkom iskustvu

- Vidim narudžbu od 37 sladoleda. Mislim si ili je prevara ili je greška u sustavu. Malo tko će u pola 12 navečer naručiti toliko sladoleda. I djelatniku restorana je sumnjivo. U tom trenutku gledam kolegu do sebe. Čeka 18 sladoleda, za istoga klijenta. Zovem čovjeka 40 minuta. Ne javlja se. Riječ je o cehu od 450 kuna. Progutao sam knedlu kad sam čuo iznos računa. Na kraju sam tim sladoledima iznenadio svoje klince, a drugi dan je u njima uživala cijela ulica - prisjeća se Richard ističući kako ga je ugodno iznenadilo što mu je Glovo na kraju darovao tih 40 sladoleda.  

Leo se nadovezuje pričom koja nas je nasmijala. On se, doduše, nije oznojio zbog pogrešne narudžbe nego zbog kvara u mreži elektroopskrbe. 

- Ulica baruna Filipovića, 8 ujutro, prva dostava, 15. kat. Ulazim u neboder i zvonim kako bih se najavio. Nitko ne reagira, ja ulazim. Nailazim na starijeg čovjeka koji mi se smije i dobacuje da nema struje. Ništa, idem ja pješke i pozvonim čovjeku na vrata. Ispalo je da je zaspao na posao i da mu je moja narudžba došla kao ono buđenje u željeni sat. Šetnja se ipak isplatila jer sam na kraju dobio i više nego pristojnu bakšu - objašnjava nam Leo.

 

Zanima nas, naravno, i informacija susreću li se u svom poslu s nemoralnim ponudama. Sve što smo iz njih uspjeli izvući je pokoji znakovit osmijeh i prilično diplomatski intonirano ne – pa si vi mislite. Ništa manje diskretni nisu bili kad smo ih pitali za iskustva s poznatim naručiteljima. Otkrili su nam ipak da su to najčešće vrhunski sportaši, a jednoglasno su se složili s tim da Hrvati najčešće naručuju iz McDonalds'a.

Kako dostaviti drva?

S obzirom na to da su dečki bili u većini, zanimala nas je i pokoja dogodovština iz ženske perspektive. Ova bi vas mogla nasmijati. 

- Kolegica je dobila narudžbu za Pevex. I to ni više ni manje nego drva. Točnije, četiri komada. I tako je kolegica došla po ta nesretna drva, no prodavač joj je rekao; 'U redu, nema problema, samo dovezite kolica'. I sad ona gleda, ništa joj nije jasno. Uglavnom, naručene su četiri vreće drva za potpalu - prepričava nam Stanko i dodaje da su takve situacije ipak iznimka te da se većina dostavljača s takvim, kao ni većinom drugih situacija koje spominjemo ne susreće. Štoviše, na njima je samima, pričaju nam dečki, da odluče hoće li prihvatiti takvu narudžbu, a kad je prime onda za nju uvijek dobivaju bonus.

Nisu sve situacije bajne

Znali smo da ljudi putem Glova svašta naručuju, ali da netko u hotelsku sobu naruči nevjerojatnu količinu flaširane vode? E, pa tu su nas dečki baš iznenadili. Bilo je, dobacuje Richard, i lošijih situacija.

'Sam svoj gazda'

I oni, dakako, zbog koronavirusa moraju slijediti epidemiološke mjere, a i kod klijenata su, kažu, primijetili da se ponašaju odgovorno. S obzirom na to da su u stalnom kontaktu s gomilom ljudi, zanimalo nas je njihovo mišljenje o tome kakav smo mi narod.

- U 99% slučajeva pristojan smo narod. Uvijek popričamo, pogotovo na pragovima na koje se vraćamo često - kaže nam Leo.  Postoji ipak i pokoja neugodna iznimka.

- Najviše mi smeta kad te netko ne pozdravi. Kao da si tamo neka stvar, a ne čovjek od krvi i mesa - žali se Trpimir.

- Bar je dobra zarada - dobacuju mu dečki uz gromoglasan smijeh. A najglasnijeg među njima pitamo koliko se u prosjeku može zaraditi.

- Nigdje kao student ne možeš zaraditi kao u Glovu. Sam si svoj gazda. Sam biraš vrijeme rada. Jedina prepreka s kojom se susrećeš je koliko će restoran brzo napraviti tvoju narudžbu. Možda ti, doduše, tu i tamo pukne guma na autu ili biciklu. Viša sila, kaj ćeš?! Ali taj osjećaj, biti sam svoj gazda. To je neprocjenjivo - istaknuo je Stanko, a Richard se nadovezao kako je zarada dovoljna da mjesečnom plaćom prehrani svoju obitelj. 

- Jedino bolje od šefovanja samom sebi je doći doma, sjesti na kauč i naručiti Glovo. Osobito kad znaš da ti nećeš morati dostavljati - zaključuje kroz smijeh naš simpatični bradonja.