Iako je starost dio života, ona sa sobom donosi i mnoge promjene koje često podrazumijevaju narušeno zdravlje, usamljenost, bezvoljnost i druge probleme koji onemogućavaju život kakav je nekad bio. Sretni su ljudi koji treću životnu dob provode okruženi ljubavlju djece, unuka, životnog partnera i prijatelja. No, nažalost, ima i drugačijih sudbina. Mnogi naši stariji sugrađani žive daleko od svih, često u neprimjerenim uvjetima, u izoliranim područjima, bez ikoga tko bi im mogao pružiti ruku, biti im podrška ili tek sugovornik. 

No i oni imaju svoje "anđele čuvare". U ovom slučaju riječ je o stvarnim, zemaljskim bićima - gerontodomaćicama. 

One ih posjećuju i o njima brinu, s njima razgovaraju, dostavljaju im namirnice i potrepštine, nerijetko im pomažu i u kućanskim poslovima te u održavanju higijene, a brinu i o njihovu zdravlju. 

Sami i zaboravljeni

Jedna od njih je i Željka Nevestić Vuk, koja je kao gerontodomaćica radila tijekom posljednje tri godine, u okviru projekta Zaželi. S još 29 svojih kolegica brinula je o 220 korisnika u pet općina na području Vrbovca.

- Svakodnevno smo posjećivale starije i nemoćne osobe u dobi od 65 i više godina, to su takozvana staračka domaćinstva - rekla nam je Željka Nevestić Vuk. Nabavljale su im i donosile osnovne namirnice - kruh, mlijeko, vodu, tjesteninu, proizvode za osobnu higijenu, zatim su im donosile lijekove koje bi im prepisao liječnik.

- Tamo gdje su bile polupokretne ili nepokretne osobe, pripremale bismo i obroke. Nešto bismo im skuhali, pripremili čaj, kavu, palačinke ili što god bi oni poželjeli. Usput bismo i očistili njihov životni prostor - kuhinju, sobu, kupaonicu - prema potrebi, prisjeća se Željka.

Volja za životom može se vratiti

Osim toga, dodala je, mnoge su od njih, zahvaljujući organiziranom prijevozu, pratili liječniku, na kontrolu ili na pretrage.

- Ponekad smo im znali odnijeti odjeću koju su donirali naši sumještani. Bilo je tu i posteljine, ručnika, kuhinjskih krpa, posuđa. Mnogi od tih ljudi potpuno su zaboravljeni i prepušteni sami sebi. Oni koji nemaju djece ili živuće rodbine doslovno su posve sami na svijetu - otkrila nam je naša sugovornica. 

- To su ljudi koje su svi napustili i njihove su sudbine doista teške. Znate, svojedobno sam obilazila dvoje ljudi, muža i ženu, koje deset godina nitko nije posjetio. Bili su u vrlo teškoj životnoj situaciji i ja sam ih, svojom brigom i trudom, doslovno vratila u život.  Digli su se iz bezvoljnosti i preporodili, vratila im se volja za životom - opisuje nam Željka i dodaje:

- Znate, čak je i put do njihove kuće bio zarastao u trnje. I to smo im uredili, sve raskrčili uz pomoć ljudi iz komunalnih djelatnosti. Oni su doslovno bili odsječeni od svijeta. Malo smo im ponešto i u kući napravili, sanirali, uredili. Od jedinice lokalne samouprave i Grada Vrbovca dobili smo neka sredstva pa smo im pomogli. Zidovi su pucali, nije bilo izolacije, prozori su propuštali hladnoću. Pomogli smo im da svoju starost prožive u svojoj kući

Briga za bolesne korisnike

Doprinos gerontodomaćica još je važniji i potrebniji ako su njihovi korisnici bolesni. 

- Među našim korisnicima Ima i polupokretnih i nepokretnih ljudi, zatim ljudi koji pate od kroničnih bolesti. Neke od njih obilazila sam svaki dan, kupala bih ih, presvlačila, pružala im svu njegu i brigu. Takvim je osobama vrlo teško. Zapravo ne možete vjerovati da neki ljudi teško žive i s kakvim se sve životnim okolnostima nose. Ponekad sam im odlazila i u dane kad nisam radila, pa i vikendom. Jednostavno mi je bilo žao - pojasnila je Željka.

Kroničnim pacijentima pomagale su i oko lijekova. Sve bi im rasporedili ili na ormarić ili u posudice, po danima u tjednu. Svakodnevno su im i mjerile tlak te vodile brigu o njihovu zdravlju. Tako su se pridružile impresivnom broju od dva milijuna hrvatskih građana koji su se u nekom trenutku našli u ulozi njegovatelja. 

Projekt Zaželi, u kojemu je sudjelovala naša sugovornica, u dvije je faze trajao tri godine, a dok čeka njegov nastavak, Željka Nevestić Vuk volontira u okviru Crvenoga križa u Vrbovcu. 

- Sad tim istim korisnicima svakog jutra odlazimo u posjet, nosimo im namirnice koje nam je donirao jedan veliki trgovački lanac. Ja sam po struci poštanska radnica, a radila sam u turizmu i kao trgovkinja. Budući da su mi se firme preselile u Zagreb, ostala sam u Vrbovcu u želji da pomažem starijima i nemoćnima. U okviru projekta završila sam i tečaj za njegovateljicu i to mi je jako pomoglo u obavljanju ovog posla. Nadam se da će naš projekt sad ući u treću fazu kako bismo mogli povećati krug naših korisnika - rekla je Željka Nevestić Vuk.