Kad zajednica brine: Kako male geste mijenjaju život na bolje
U Hrvatskoj danas oko tisuću djece odrasta u domovima daleko od prirodnog obiteljskog okruženja. Upravo zato inicijative poput Giving Fridaya pokazuju da postoje odrasli koji misle na njih, čak i kad im nisu blizu
U četrnaest domova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi trenutačno odrasta 1.950 djece. Od toga 474 djece koristi uslugu smještaja, 228 je uključeno u organizirano stanovanje, a najviše korisnika koristi usluge psihosocijalne podrške i boravka, a određeni broj usluge savjetovanja, rane razvojne podrške te stručne procjene.
Dio djece smještene u domovima čeka povratak u svoju biološku obitelj, dok drugi traže duše koje mogu zvati mamom i tatom. Mnogi od njih nose fizičke i emocionalne rane i čekaju priliku da ponovno steknu povjerenje u odrasle i društvo. Njihov broj iz godine u godinu raste, a najveći porast bilježi se u većim županijama poput Grada Zagreba, Splitsko-dalmatinske te Osječko-baranjske županije.
Iako obiteljsko okruženje nije lako nadomjestiti, vjerujemo da osoblje u domovima za djecu i mlade svakodnevno čini najbolje što može. Rezultati njihovog truda "tu i tamo" dobiju javnu pohvalu, kad u medijima osvane pozitivna priča o onima koji su unatoč odrastanju izvan obitelji završili fakultet s posebnim priznanjima ili vode ispunjen život s iznimnom karijerom.
Elena Ferrante je to u Napuljskoj tetralogiji lijepo sročila: postoje obitelji u koje se ulazi krvlju i obitelji u koje se uđe životom. A književnica Maya Angelou tome bi pridodala da obitelj čine ljudi koji te žele, koji te podižu i koji stoje uz tebe.
No jeste li se ikad zapitali kako izgleda briga za takvu djecu ili s čime se ona svakodnevno moraju nositi?
Dolazak u dom kao dodatna trauma
Za početak valja istaknuti kako ni jedno dijete, neovisno o obiteljskim okolnostima iz kojih stiže u dom, nije sretno zbog toga što je izdvojeno iz svoje poznate sredine, ma kakva ona bila. Razlikuju se samo po tome kako tu razliku podnose. Starija se djeca u novim uvjetima uglavnom snalaze bolje od mlađe, no trauma zbog gubitka roditeljskog doma svejedno ih sve obilježava doživotno.
Neka u početku djeluju mirno, gotovo ravnodušno, kao da sve prihvaćaju bez otpora. No to je često samo njihov način da se zaštite od šoka. Prave emocije - strah, tuga, zbunjenost, pojavljuju se tek kasnije, kad se počnu osjećati sigurnije. Nije neobično da budu ljuti. Na socijalne radnike koji su ih doveli, na sudske odluke, na djelatnike doma koji ih dočekuju. Ta ljutnja je prirodan dio procesa tugovanja i pokušaja da razumiju što im se dogodilo i da pronađu novi osjećaj sigurnosti u nepoznatom okruženju.
Starija djeca ponekad doživljavaju i olakšanje jer dolazak u dom znači kraj teških okolnosti koje su do tada proživljavala. Ipak, s olakšanjem često dolazi i mješavina složenih osjećaja – ljutnja i razočaranje prema roditeljima, tuga zbog razdvojenosti i gubitka bliskosti. Čak i starija djeca ponekad pokazuju otpor, tugu ili ljutnju, što je prirodan način da se nose s promjenama i neizvjesnošću. Bez obzira na dob, djeca koja dolaze u domove dijele osjećaje straha pred nepoznatim i zbunjenost dok polako pokušavaju razumjeti i prihvatiti novu situaciju.
Prihvaćanje nove stvarnosti
Kada dijete prvi put stigne u dom, izrađuje se individualni plan tretmana, koji se stalno prilagođava, ovisno o njegovim potrebama i izazovima. Djeca imaju pristup intenzivnoj psihološkoj podršci, posebno kad se suočavaju s nepoznatom okolinom i ljudima. Stručni radnici nastoje im polako vratiti osjećaj sigurnosti i kontrole, pokazati suosjećanje i razumijevanje te odgovoriti na sva pitanja koja ih muče. Upoznavaju dijete s prostorom u kojem će boraviti, s vršnjacima, odgojiteljima i ostalim članovima tima koji će brinuti o njima, pružajući neprekidnu prisutnost i podršku.
Cilj stručnjaka je osnažiti dijete, pomoći mu da se prilagodi novoj sredini i navikama te da pronađe načine kako se nositi sa svim gubicima i traumama. Neka djeca prilagodbu prođu brže i lakše, a druga razvijaju vlastite strategije preživljavanja, učeći postupno kako ponovno pronaći stabilnost i osjećaj pripadnosti. Svaki mali napredak, svaki trenutak povjerenja ili sigurnosti znak je da dijete polako stječe osjećaj da nije samo i da je netko uz njega.
Budi dio inicijative Giving Friday
Jeste li znali da djeca koja svoje djetinjstvo, unatoč apsolutnome maksimumu koji dobivaju od teta i stričeka, provode u domovima nikad neće dobiti priliku razviti odnos sigurne privrženosti? Psiholozi ističu kako je upravo to temelj svih kasnijih odnosa u životu.
Na dan 30. rujna 2025. prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u Hrvatskoj djeluje 14 domova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kojima je osnivač Republika Hrvatska, među njima su i Centar za pružanje usluga u zajednici "Vladimir Nazor" u Karlovcu i Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola. Ondje se svakodnevno, tiho i predano, odgojitelji i stručnjaci trude pružiti zamjenu za ono što se teško može nadomjestiti - toplinu obitelji. U tim se zgradama, često starima i premalima, pokušava stvoriti dom - prostor u kojem djeca mogu osjetiti toplinu, sigurnost i pažnju koju zaslužuju. Upravo zato je svaka gesta zajednice važna, jer pokazuje djeci da postoje odrasli koji ih vide i koji misle na njih, pa makar i izdaleka.
Jedna od takvih gesta je dm-ova inicijativa Giving Friday, Crni petak pretvoren je u dan u kojem zajednica bira dobro umjesto popusta. Svake godine 5% ukupnog prometa tog dana dm donira ustanovama koje skrbe o djeci i mladima suočenima s traumama i teškoćama. Tako su prošle godine donirana sredstva omogućila uređenje prostorija i igrališta u centrima u Rijeci i Bedekovčini, a ove godine podrška odlazi u Karlovac i Pulu, gdje djeca žive, uče i pokušavaju ponovno vjerovati svijetu.
Od 2018. do danas Giving Friday pretvorio se u lanac dobrote koji spaja više od stotinu tisuća kupaca i djecu koju možda nikad neće upoznati, ali čiji će život postati barem malo topliji zahvaljujući toj jednostavnoj, ali snažnoj odluci da jedan petak u godini bude drugačiji.
