O plastici i plastičnom otpadu ispisano je nebrojeno mnogo tekstova i zaključaka; kolika je plastična apokalipsa u koju smo zakoračili i u kojoj živimo, koje su procjene što će se dogoditi, koliko će nam štetiti... Proizvođači, dućani i ostali u lancu, djelomično su se prilagodili situaciji, kroz naplate plastičnih vrećica, poticanje nošenja višekratnih torbi, eco i refill pakiranja, kroz biorazgradive vrećice na odjelima voća i povrća, ali još to nije dovoljno. Potrebne su nam korjenite promjene, kako na nivou pojedinca tako i na nivou društva, a da bismo znali odakle krenuti, morali smo saznati što više možemo o navikama Hrvata i o tome kako uopće doživljavaju ovaj problem i koliko im je osnovno znanje o nekim pojmovima. 

Dosad nismo imali referentnu točku, a upravo kroz veliko istraživanje koje smo nedavno ponudili čitateljima na ispunjavanje nadali smo se dobiti konkretnije odgovore. Što i jesmo, a na tome smo im neizmjerno zahvalni.  

Koliko Hrvati znaju i koje su navike u igri?  

Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi koliko je među hrvatskim građanima prisutno razmišljanje o problemu otpadne plastike. U istraživanju je sudjelovalo 1658 osoba; 64,5% su sačinjavali odgovori generacije X i boomers generacije, dok su 35,5% odgovora dali pripadnici generacije Z i milenijalci. 

76,7% ispitanika smatra da plastika i plastični otpad nisu znanstvena fantastika, iako bi se dalo zaključiti drugačije prema veličini problema u kojem smo se našli. Muškarci (80,8%) su nešto sigurniji u svoje znanje o plastici od žena (75,1%) ili generacije Z, kao i milenijalaca (74,3%). Regionalno gledano, s plastičnim otpadom priznaju da se najviše muče Dalmatinci – njih 16,2%; u Zagrebu i okolici 10,8% ispitanika, 9% Slavonaca, a u 8,5% pripadaju stanovnici Rijeke, Istre, Like i Banovine. Stanovnicima Sjeverne Hrvatske plastika predstavlja znanstvenu fantastiku, ali u minimalnih 4,7%. 

Ako govorimo o nekim općim informacijama koje bi bilo dobro da znamo kao stanovnici ove zemlje, podatak da više od 3000 tona plastičnog otpada završi u našemu moru poznat je nešto više od polovici ispitanika – 54% ljudi zna koja je to količina, a muškarci su upoznatiji s tom informacijom od žena; točno je odgovorilo 61,5% muškaraca, dok je to učinilo 51,3% žena. Ponovno Slavonci vode u znanju kad je u pitanju naše more; 61,1% Slavonaca zna koja je to količina plastičnog otpada, dok istu stvar zna 50,9% Dalmatinaca.  

Na još jednom pitanju iz općeg poznavanja o plastičnom otpadu u Hrvatskoj su Slavonci odnijeli pobjedu, iako ne drastičnu u odnosu na druge regije. Na pitanje o mjestu u Hrvatskoj koje najviše odvaja plastični otpad, da je Cerovlje "hrvatski prvak" zna 65,2% ispitanika, a Slavonija je s tim, izgleda, najbolje upoznata; čak 70% Slavonaca to zna.Velik broj (točnije 33,6%) smatra da u Zagrebu najbolje odvajaju otpad, a u tome prednjače, naravno – Zagrepčani.   

Alarmantno loše znanje o mikroplastici 

Istraživanja o mikroplastici nam danas govore da se mikroplastiku može pronaći u svakoj ljudskoj posteljici koju istraživači ispituju, a rezultat nije ništa bolji ni kad su istraživači krenuli ispitivati testise, sjeme, ljudsku krv ili majčino mlijeko – mikroplastika je pronađena u svakom uzorku. 

Kada pričamo o poznavanju pojma "mikroplastika", poprilično je zabrinjavajući podatak da 9 od 10 osoba krivo odgovara na pitanje o tome što znači taj izraz. Prema definiciji, mikroplastiku označava svaki komad plastike manji od 5 mm, a to zna samo minimalnih 4,5% naših ispitanika – čak 88,1% ispitanika misli da je mikroplastika puno manji komad te odgovara da je mikroplastika - plastika manja od 1 mm. 

Čini se i da nas nedovoljno brine unošenje mikroplastike u organizam – to je ipak nešto na čemu bismo mogli poraditi; 69,3% osoba brine unošenje mikroplastike u organizam, a zanimljivo je da to "pomalo" brine upravo generaciju Z i milenijalce – 30,2%. Ne zaboravimo, budući da 88,1% ispitanika misli da je mikroplastika komad plastike manji od 1 mm, a ne 5 mm – ovdje postoji veliki prostor za edukaciju građana. Gledano po regijama, Dalmatinci (75,4%) i stanovnici Sjeverne Hrvatske (73,1%) prednjače u brizi.

Nedostaju nam ideje o ponovnoj uporabi plastičnih vrećica i/ili plastičnih boca

67,1% ispitanika se trudi uvijek iznova koristiti plastične vrećice i boce, 24,2% se trudi, ali ih količina novog ponovo zatrpa, pa se čini kao da se hrpa nikad ne smanjuje. Ukupno gledano - tri četvrtine ispitanika slažu se da im nedostaje informacija i sadržaja o ponovnom korištenju plastike, a poprilično visokih 24,5% smatra da ima dovoljno informacija o istom problemu. 8,7% ispitanika je potpuno odustalo od pokušaja da ponovno iskoriste plastične vrećice ili boce. Među stanovnicima Sjeverne Hrvatske i Dalmacije je najveći postotak osoba koje smatraju da im nedostaje informacija i sadržaja na ovu temu. 

Kao što vidimo, ovdje postoji vrlo veliki prostor da se ljudima ponude kvalitetne ideje o tome kako se plastična vrećica ili boca mogu ponovno koristiti iako je konkretno i jedino rješenje prestanak uzimanja novih plastičnih vrećica ili boca, odnosno korištenje refill pakiranja proizvoda koje koristimo. 

Što se tiče navike kupovanja refill pakiranja, odnosno pakiranja spremnih za ponovno punjenje, iako smo očekivali da će generacija Z i milenijalci predvoditi ovaj trend, to nije tako. Pripadnici generacije X i boomeri češće kupuju refill pakiranja za proizvode namijenjene kućanstvu i kozmetici. 42,9% ispitanika kupuje refill pakiranja, 35% kad se toga sjeti, a 21,4% to nikad ne čini. Podsjećamo, kupnjom takvih pakiranja znatno se može smanjiti udio plastičnog otpada u kućanstvu. Jedan od najvažnijih ciljeva koji mogu dovesti do aktivnog smanjenja plastičnog otpada leži u prestanku kupnje novih plastičnih proizvoda. Želimo napraviti puni krug s jednim proizvodom, a ako kupujemo svaki put novo pakiranje, krug je nemoguće zatvoriti.

Promjene postoje, ali nedovoljno brzo ih usvajamo

Plastične vrećice za kupovinu, kojih nikako da se riješimo, svakom kućanstvu predstavljaju problem. Nošenje torbe za kupovinu (koja nije od plastike) trebalo bi postati norma ponašanja, a kad vidimo odgovore naših ispitanika, vidljivo je da se krećemo u tom smjeru. Polako i sigurno, ali nedovoljno brzo. 54% ispitanika uvijek koristi torbu za kupovinu koja nije od plastike, 29,6% priznaje da je nose sa sobom u dućan kad se sjete / kad im je pri ruci / kad im je u vidnom polju, 11% koristi istu plastičnu torbu, a 4,9% priznaje da ne koriste torbe za kupovinu uopće nego i dalje uzimaju plastična vrećice.

Kad su u pitanju biorazgradive vrećice na odjelu voća i povrća, njih koristi 26,78% ispitanika; 35,33% ih uzme ponekad, a čak 37,9% ih uopće ne koristi. Podsjećamo (opet) da biorazgradive vrećice koje uzmete na odjelu voća i povrća možete kod kuće iskoristiti kao biorazgradive vrećice za biootpad, koji sakupljate inače u smeđe vrećice. Tako biste "upotpunili krug" tom vrstom vrećica. Zanimljivo je da muškarci čine veći broj u odnosu na žene; 63,9% će uvijek ili povremeno koristiti vrećice s odjela voća i povrća, dok će isto učiniti 61,2% žena. 

Eco friendly proizvodi su još daleko od toga da postanu prvi izbor prilikom kupnje proizvoda, a 67,8% ispitanika priznaje da ih kupuje samo kad su na akciji. 18,9% će uvijek izabrati eco friendly proizvod kao prvi izbor, dok 13,2% nije briga je li na njima oznaka eco ili ne. Ponovno generacija X i boomeri češće biraju eco friendly proizvode bez obzira na činjenicu jesu li na akciji ili ne. 

(Uvjetna!) Podrška trgovačkim lancima i brendovima 

Iako većina građana podržava trgovačke lance i brendove koji aktivno doprinose očuvanju okoliša i recikliranju, podrška je dijelom uvjetovana time o kojem se trgovačkom lancu ili aktivnosti radi, a u tome prednjače generacija Z i milenijalci. Integritet kojem naginju ove generacije izgleda da je u ovom slučaju i potpuno istinit i opravdan – ove generacije prate je li netko dosljedan u onome što zastupa ili ne. Možda se to ne tiče njih samih kako nam izgledaju njihove navike stvaranja plastičnog otpada, ali zašto je tako, vjerujemo, treba biti predmet jedne druge vrste istraživanja. 

41,8% ispitanika vjeruje kako im je jako važno podržavati trgovačke lance i brendove koji aktivno doprinose očuvanju okoliša i recikliranju. Njih čak 48,6% prvo će pogledati o kome se radi pa onda odlučiti, a 9,6% uopće ne zanimaju aktivnosti na tom polju. Dalmatinci su najzastupljeniji kada je u pitanju bezuvjetna podrška trgovačkim lancima i brendovima koji aktivno doprinose očuvanju okoliša i recikliranju – njih 57,8% smatra jako važnim ovakve aktivnosti, a o kojem je lancu ili brendu riječ, to gleda tek 35,8%. Stanovnici Zagreba i okolice, s druge strane, u najvećem postotku gledaju o kojem se trgovačkom lancu i aktivnosti radi pa onda odlučuju (52,4%). Na istom (i najgušće naseljenom) području tek 36,5% stanovništva smatra jako važnim aktivnosti ove vrste. 

Malo je nevjerojatno kad pogledamo koliko ljudi još nije sigurno bi li ovaj planet bio bolje mjesto za život da nema toliko plastičnog otpada. Ponovno su generacija X i boomeri ovdje svjesniji problema od svih drugih generacija, a ukupno 76,6% ispitanika smatra da bi svijet bio bolje mjesto da nema otpada od plastike. Da bi "možda bio bolji'' smatra 17,6%, a 5,8% misli da svijet ne bi bio bolje mjesto bez ovoliko otpada od plastike. Izgleda da još nismo isproducirali dovoljan broj članaka na temu potresnih istraživanja o plastičnom otpadu i koliko je našeg planeta prekriveno njime, pojačat ćemo ove teme!

Kad je u pitanju svjesnost o tome tko je problem i odakle promjene na bolje kreću, da one počinju s nama misli više od 90% ispitanika, a taj stav dominira u svim demografskim skupinama, s tim da je najviše skeptičnih među muškarcima. Generacijski gledano, generacija X i boomeri su itekako pozitivni, čak 92% njih smatra da sve promjene na bolje počinju s nama, a kod mlađih generacija taj postotak iznosi 87,4%.

Kamo bacamo dječje pelene? 

Što ide u koji spremnik, kao što smo i mislili, a s obzirom na nacionalnu edukaciju o spremnicima, Hrvati nisu briljirali, što i nije za zamjeriti. Recimo, dječje pelene će 45,1% ljudi baciti u biootpad, dok će u zeleni spremnik (za staklo) to učiniti 10,2% ispitanika, u plavi spremnik (za papir) pelene će baciti 10,3%, a u žuti spremnik, u koji bacamo plastiku - 34,4%. Dječje pelene idu u miješani komunalni otpad i nigdje drugdje. Plavi spremnik u Hrvatskoj "pretrpjet" će tako i aluminijsku foliju (2,1%) i konzerve od hrane (1,2%), a aluminijsku foliju možemo pronaći i u zelenom spremniku (2,5%). Ni s biootpadom nismo na čisto, u njega se baca i stiropor (3,8%), i konzerve od hrane (2,1,%), i aluminijske folije (1,9%), i tetrapak od mlijeka (1,5%).

Kad promotrimo sve odgovore koje smo zaprimili, vidljiva je potreba za ponovnom nacionalnom edukacijom i standardiziranjem vrste otpada jer se čini da su stanovnici Lijepe Naše još uvijek poprilično zbunjeni što gdje ide. 

U najvećem broju kućanstava svi ukućani brinu o odvajanju otpada – 45,3%. A iako u svim demografskim skupinama prevladava ovaj odgovor, vidljive su i dobne i spolne razlike. 38,7% pripadnika generacije Z i milenijalaca osobno brine o odvajanju otpada, dok to radi 44,2% pripadnika generacije X i boomera. U odnosu na žene koje u 44% slučajeva same brinu o odvajanju otpada, odvajanjem se osobno bavi manje muškaraca, njih 35,4%. 2,2% ispitanika priznaje da nitko u kućanstvu ne brine o odvajanju otpada, a samo jedan posto odnosi se na djedove i bake u kućanstvu, što je i u redu, vjerujemo da je njima najteže "slomiti" dugogodišnje navike. 

Zvono za alarm je odavno zazvonilo kad je u pitanju otpad koji stvaramo, a pogotovo plastični otpad. Kao što vjeruje više od 90% optimističnih boomera i generacije X, sve promjene na bolje kreću zaista od nas – ni od kog drugog. Svjesno promatranje naših navika ključno je u ovom problemu, a mi vas pozivamo da učinite one najmanje korake koje možete u ovom trenutku; odbijte besplatnu plastičnu vrećicu kad vam nude, stvorite maleni prostor u kućanstvu u kojem ćete odvajati otpad prema temi (link spremnici?), učite djecu odmalena kamo se što baca, nikad ne bacajte u more, rijeke i jezera baš ništa – za tim nema baš nikakve potrebe, i uvijek držite svoju višekratnu torbu za kupovinu na kvaki ulaznih vrata – tako je nećete zaboravljati. A onda idemo dalje u borbi protiv plastičnog otpada!