Ako u trećem stupu štedite 20 godina i svake godine na svoj račun uplatite 5000 kuna, uštedjet ćete 198.395,72 kn (26.331,63 eura). Pitate se kako je to moguće kad 5000 kuna na rok od 20 godina iznosi 100.000 kn (13.272,28 eura)? Moguće je jer država svake godine stimulira ovaj oblik štednje iznosom do 750 kn godišnje, a uz to vaša se štednja kapitalizira, odnosno donosi određeni prinos.

U ovom konkretnom slučaju računica je sljedeća: kapitalizirana suma s prinosom iznosila bi 173.596,26 kn (23.040,18 eura) pod pretpostavkom da je prinos fonda 5%, a kapitalizirana državna poticajna sredstva (DPS) 24.799,47 kn (3291,45 eura). Kad se sve zbroji, štediša bi nakon 20 godina na računu imao 198.395,72 kn (26.331,63 eura). Ako želite sami izračunati koliko novca kroz treći stup možete uštedjeti, kliknite ovdje!

Da rezimiramo: visinu mirovine iz dobrovoljnog mirovinskog fonda diktiraju uplate osiguranika na poseban račun u dobrovoljnome mirovinskom fondu, prinosi koje odabrani dobrovoljni fond ostvari na tržištu kapitala te poticaji koje država uplaćuje svakom osiguraniku u 3. stupu.

Istraživanje kao početak priče

U najnovijem istraživanju o financijskoj i mirovinskoj pismenosti koje je provedeno pod pokroviteljstvom Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) studenti sa zagrebačkih fakulteta izjavili su kako su svjesni da im mirovina iz državnog proračuna neće biti dostatna za dostojan život (87%). Štoviše, njih 74% namjerava preuzeti odgovornost za vlastitu mirovinu te planira odvajati dio dohotka za dugoročnu štednju kad se zaposle (81%). Na tragu tih razmišljanja važno je istaknuti da bi upravo štednja u dobrovoljnome mirovinskom fondu mogla biti opcija koja će otkloniti bojazni o budućnosti. 

Treći stup, tzv. dobrovoljna mirovinska štednja, nema ograničenja članstva, ni zdravstvenih ni dobnih, odnosno osiguranik može biti svaka punoljetna osoba s prebivalištem u Hrvatskoj, a građani imaju i potpunu slobodu pri odlučivanju o visini i dinamici uplata te se, ako žele, mogu osigurati u dva ili više dobrovoljnih mirovinskih fondova istodobno. Osiguranici također mogu izabrati mirovinski program koji će im najviše odgovarati, aktivno odlučuju o imovini u koju će se investirati sredstva te imaju šire mogućnosti ugovaranja vrste i oblika mirovine.

Mnogima bolje od povišice

Članstvo u dobrovoljnome mirovinskom fondu predviđa i opciju da za osiguranika dobrovoljnu mirovinsku štednju uplaćuje poslodavac. Poslodavci mogu osnivati vlastite, zatvorene mirovinske fondove, u kojima štedjeti mogu isključivo njihovi zaposlenici, ili mogu poticaje na štednju uplaćivati na račun zaposlenika u otvorenom, dobrovoljnome mirovinskom fondu. Koju god od ove dvije opcije odabrao, za uplate do 500 kuna mjesečno (ili do 6000 kuna godišnje) po zaposleniku, poslodavac neće platiti porez na kapitalnu dobit, kao ni porez na dohodak prilikom isplate mirovine. Zbog toga je cijela priča za njega mnogo isplativija nego da zaposleniku isti iznos isplaćuje u formi redovnog mjesečnog dohotka.

U otvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima tzv. trećeg stupa krajem listopada ove godine bilo je 369.296 članova. Tome treba pribrojiti još 46.752 člana zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova, kažu nam iz Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa). Zanimljivo je istaknuti kako su najbrojniji štediše u dobi od 50 do 59 godina, a slijede ih oni između 40 i 49 godina. Štediša ima i mlađih od 18, odnosno starijih od 85 godina.

Evo kako izgleda u praksi kad poslodavac želi zaposleniku neto plaću povećati za 500 kuna. Dodajmo pritom da je taj zaposlenik nema djece, ali ni drugih uzdržavanih članova kućanstva. Takva povišica za poslodavca znači ukupni trošak veći za 963 kune po zaposleniku koji ima prosječnu plaću. No ako poslodavac odluči zaposleniku isplatiti iznos od 500 kuna bruto, tad će on na račun dobiti tek malo više od 300 kuna. 

Međutim, ako mu isti iznos od 500 kuna odluči uplatiti na njegov račun u dobrovoljnome mirovinskom fondu - svi će u ovoj jednadžbi bolje proći. Radnik će na svoj račun u fondu dobiti upravo taj, cjelokupni iznos, poslodavcu će se za isti iznos uvećati ukupni trošak, a zaposlenik će dobiti i državni poticaj, čak i u slučaju da sam ništa više ne uplati na spomenuti račun u fondu. Državni poticaj u tom slučaju iznosi 15% na ukupne uplate poslodavca i zaposlenika, a one mogu iznositi maksimalno 750 kuna godišnje. Sve se to još uvećava i za eventualni prinos koji ostvari fond.

Način isplate mirovine

Osiguranici u dobrovoljnome mirovinskom fondu mogu početi koristiti novac sa svog računa i prije nego što steknu službene uvjete za mirovinu, a najranije s navršenih 55 godina života. Štoviše, možete dobiti 30% svoje dobrovoljne mirovinske štednje kao jednokratnu isplatu. Preostali dio dobivate kroz isplatu mirovine iz trećeg stupa, i to putem mirovinskog osiguravajućeg društva ili mirovinskog društva. Vlasnici imovine uz odabir isplate putem mirovinskog društva do sredstava mogu doći u razdoblju od 5 do 15 godina.

Broj korisnika mirovine u okviru dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, koji se isplaćuju preko MOD-a, iznosio je na dan 31. 10. 2022. ukupno 5290, kažu nam iz Hanfe. Tome treba pridodati i broj korisnika dobrovoljne mirovine koja se isplaćuje izravno iz dobrovoljnih mirovinskih fondova/društava, a kojih je na isti datum bilo 20.535. Prosječni iznos mirovine koji korisnici mirovina primaju u okviru dobrovoljnog mirovinskog osiguranja koji se isplaćuje putem mirovinskih osiguravajućih društava, prema podacima do 30. 9. 2022., iznosi oko 880 kuna. Podsjetimo, što je period štednje dulji, to će i kumulirana dobit te iznos na računu štediše biti veći.

Dugoročno održiv mirovinski sustav, u kojem se nastoji bolje povezati uplaćene doprinose i visinu mirovine te tako pružiti bolju zaštitu od rizika neizvjesne starosti, jedan je od strateških ciljeva svih dionika društva u kojem živimo. Zato je racionalno okrenuti se dobrovoljnim načinima štednje, poput uplata u treći mirovinski stup, a koje je moguće aktivirati i kreirati prema vlastitoj želji. U ovim nestalnim vremenima sigurnost sustava i osiguranika ovisit će upravo o individualnoj odgovornosti i društvenoj solidarnosti.