Ne sluti na dobro kad se novi predsjednik Ustavnog suda već opravdava za sukob interesa

Svaki ustavni sudac, a naročito predsjednik Ustavnog suda, koji se mora neposredno po stupanju na dužnost prati od ideoloških etiketa, već na samom početku svoje karijere ima problem s kredibilitetom.

"Bit ću vrlo izravan, to je glupost", kazao je Frane Staničić, novi predsjednik Ustavnog suda, u sinoćnjem intervjuu na RTL televiziji. "Ni na koji način nisam desno, ni ekstremno desno, ja sam, ako se moramo svrstavati u političke ladice, blago desni spektar". 

"Određene vrijednosti", objašnjava Staničić, "unaprijed su zadane, ali ne određuju me kao pravnika, nego privatnu osobu".

To je postala mantra koju Staničić, prema riječima njegovih kolega na zagrebačkom Sveučilištu, prodaje posljednjih dana i tjedana, nakon medijskih otkrića o ideološkim i svjetonazorskim stavovima koje su pratile njegov nagli i donekle kontroverzni uspon do pozicije šefa Ustavnog suda. 

Staničić se deklarira kao "blagi desni centar", a tome je pridodao i konstataciju da ustaški pozdrav "Za dom spremni" nema dvostruke konotacije.

Druga konotacija

No Staničić se, u neuvjerljivom, pomalo smušenom i neurotičnom televizijskom nastupu, nastojao osloboditi i druge negativne konotacije: a to je njegova veza s Orbanovom Mađarskom.

Upravo u tjednu kad stupa na dužnost Staničić će iz ruku mađarskog veleposlanika u Hrvatskoj primiti državno odlikovanje Mađarske. On objašnjava kako je to odlikovanje povezano s njegovim akademskim radom i suradnjom na mađarskoj Srednjoeuropskoj akademiji i da nema veze s njegovim radom na Ustavnom sudu.

No ta nagrada nije zanimljiva sama po sebi, koliko je intrigantna činjenica da se sveučilište koje je osnivač te Srednjoeuropske akademije koja okuplja osam zemalja, prema otkriću Jutarnjeg lista, nalazi na popisu dvadeset i jednog sveučilišta kojima su nadležna tijela Europske unije u prosincu 2022. zabranila pristup europskim fondovima zbog njihove povezanosti s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i njegovom partijom Fidesz.

Orbanova nagrada

Znači, Staničić je preko svog akademskog rada izravno povezan s Viktorom Orbanom, vladarom Mađarske, premijerom zemlje s kojom Hrvatska ima brojna neriješena pitanja, probleme, pa i sukobe. Od spora s MOL-om u vezi upravljačkih prava u Ini, preko političkih prepucavanja i svađe u vezi teritorijalnih pretenzija, do izručenja Zsolta Hernadyja, bivšeg šefa MOL-a. 

Novi predsjednik Ustavnog suda upravo u takvim okolnostima prima državnu nagradu od Mađarske, i to zbog rada na instituciji izravno povezanoj s mađarskom vladajućom strankom i mađarskim premijerom.

Staničić i na tom mjestu, kao što je to učinio i kod ZDS-a, povlači granicu između svoje uloge pravnika i predsjednika Ustavnog suda i privatne osobe, znanstvenika i sveučilišnog nastavnika.

No je li ta granica čvrsta ili je ipak porozna?

Osobni stav?

Kad je odgovarao na pitanje o ustavnosti pozdrava ZDS Staničić je naglasio kako "osobno misli" da taj pozdrav nema dvostruke konotacije. Trebamo li taj stav uzeti kao njegov osobni ili sudački stav? Određuje li ga ta izjava "kao pravnika ili kao privatnu osobu"?

Što nama znači taj njegov osobni stav, kad ga iznosi iz pozicije predsjednika Ustavnog suda? Tko sada govori: sudac ili građanin?

Takav stav možemo imati i prema njegovu primanju mađarske nagrade za akademski rad. On kaže da nagradu prima kao znanstvenik i privatna osoba. Ali može li se ta nagrada promatrati i u kontekstu Orbanova ulaganja u novog predsjednika Ustavnog suda RH?

Pa ako Ustavni sud dođe u situaciju da mora arbitrirati u vezi spora Hrvatske i Mađarske, a Staničić eventualno donese odluku koja će ići u korist susjedne države, hoće li to biti zbog osobnog priznanja države Mađarske ili zbog Staničićeva pravničkog znanja?

To nećemo nikad znati. I u tome je problem sa sukobom interesa.

Duguje zahvalnost

Staničić je mogao, radi vlastitog kredibiliteta, zamoliti mađarskog veleposlanika da se nagrada za sudjelovanje u radu sveučilišta odgodi za vrijeme kad mu istekne mandat na čelu ili u samom Ustavnom sudu.

Ovako, na čelu Ustavnog suda imat ćemo osobu koja u određenoj mjeri duguje zahvalnost mađarskoj državi, pa i samom mađarskom premijeru Orbanu, što će kasnije staviti pod povećalo sve njegove odluke, izjave i poteze.

Staničić se, dakle, prvih dana na čelu Ustavnog suda mora prati od etikete da je klerikalni desničar zbog svojih stavova, radova i veza s Katoličkom crkvom, mora se prati od svojih veza s mađarskom državom zbog svog akademskog rada, prao se čak i od veza s Andrejom Plenkovićem i njegovim savjetnikom i Staničićevim zemljakom Matom Granićem, dok istodobno iz pozicije predsjednika Ustavnog suda iznosi svoj "osobni stav" o dvostrukim konotacijama ZDS-a.

Povlači granicu

Koje vrijednosti, dakle, određuju Staničića kao pravnika, a koje ga određuju kao privatnu osobu? I gdje Staničić može, na poziciji predsjednika Ustavnog suda koji često odlučuje o ideološkim, političkim i svjetonazorskim temama, povući granicu između svoje privatnosti i svoje pravničke ekspertize?

Ako Staničić naglašava kako iznosi "osobni stav" o ZDS-u, koje bi onda bilo njegovo pravničko mišljenje?

I hoće li njegov stav o Mađarskoj biti osobni ili pravnički?

Previše je to pitanja za osobu koja je friško zasjela na čelo Ustavnog suda, nakon samo devet mjeseci staža u tom sudu, u instituciji koja nije samo blokovski i politički podijeljena, već u javnosti kompromitirana i diskreditirana, uz činjenicu da je na čelo suda izabran u diskutabilnom procesu bojkota petero sudaca.

No ništa bolje od HDZ-ova Ustavnog suda nije se ni moglo očekivati.