Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Psu su prvo kratko pokazali novu igračku, a zatim je sakrili u neprozirnu posudu. Tek potom bi izgovorili njen naziv. Pas nije mogao jednostavno povezati zvuk riječi s predmetom, a ipak je shvaćao na što se riječ odnosi
Govor pseta naliči donjekle djetetu, koje tek počima da tepa i nabaciva pojedine riječi bez saveza i potanke oznake. Pa kao što majka ono tepanje i gukanje svoga djeteta dobro shvaća, tako isto razumije i valjan gospodar svaki glasak i svaki mig svoga pseta; njegovi glasovi su u raznim prilikama prerazličiti i imaju vazda svoje značenje.
Ovako je pisao još 1910. u knjizi "Pas o potražnoj službi" pisao Milan Mizler, zapovjednik hrvatske policije u Austrougarskoj (pa i kasnije), utemeljitelj naše kriminalistike. Francuski psihoanalitičar i psihijatar Jacques Lacan imao je boksericu koju je nazvao Justine, njeno je ime bila posveta Sadeovu romanu Justine ili nedaće krijeposti.
Lacan je kazivao da ona 'umije govoriti... ima dar govora, ali to ne znači da potpuno vlada jezikom'. Ove je godine jedno veliko znanstveno istraživanje pokazalo da neki iznimno nadareni psi nedvojbeno mogu učiti nove riječi na način koji u određenim aspektima podsjeća na jezično učenje djece stare oko 18 mjeseci. Posebno je zanimljivo što psi nove nazive predmeta mogu usvojiti ne samo tijekom izravnog podučavanja nego i jednostavnim slušanjem razgovora svojih vlasnika. Mnogi će ljudi reći da to odavno znaju i da su se u to bezbroj puta uvjerili, ali sada o psima i njihovu prepoznavanju riječi imamo i veliku studiju koja sve to dokumentira kao znanstvene činjenice. Studiju je proveo međunarodni istraživački tim predvođen dr. Shany Dror sa Sveučilišta Eötvös Loránd (ELTE) u Budimpešti i Messerli Research Institutea pri Veterinarskom sveučilištu u Beču. Rezultati istraživanja objavljeni su u prestižnom znanstvenom časopisu Science.
Istraživanje je dio višegodišnjeg znanstvenog programa posvećenog takozvanim „Gifted Word Learner“ psima, odnosno psima s iznimnom sposobnošću učenja i pamćenja naziva predmeta. Takvi psi mogu zapamtiti desetke, a neki čak i više od stotinu naziva svojih igračaka.
Mađarskop sveučilište Eötvös Loránd već desetljećima je ključno za takve spoznaje i ima posebno mjesto u istraživanju psećeg ponašanja i kognicije. Na njegovu Odjelu za etologiju još je 1994. pokrenut Family Dog Project, jedan od najpoznatijih svjetskih istraživačkih programa posvećenih odnosu ljudi i pasa. Za razliku od tradicionalnih laboratorijskih istraživanja, znanstvenici tog projekta proučavaju pse koji žive kao kućni ljubimci u ljudskim obiteljima.
Tijekom posljednjih tridesetak godina istraživači ELTE-a proučavali su kako psi razumiju ljudske geste i govor, kako pamte, uče od ljudi i drugih pasa, kako doživljavaju emocije te kako se njihov mozak mijenja tijekom starenja. U istraživanjima su koristili i napredne metode poput EEG-a (elektroencefalografije, metode kojom se pomoću elektroda postavljenih na površinu glave bilježi električna aktivnost mozga, praćenja pogleda i funkcionalne magnetske rezonancije).
U novom istraživanju sudjelovalo je deset pasa s iznimnim sposobnostima učenja naziva predmeta: sedam border collieja, jedan labrador i dva psa iz linije australskog ovčara.
Eksperiment je proveden na dva načina. U prvom slučaju vlasnik bi izravno pokazivao psu dvije nove igračke i više puta izgovarao njihova imena. U drugom slučaju vlasnik se psu nije obraćao, nego je o igračkama razgovarao s drugom osobom, dok je pas samo promatrao i slušao razgovor. Izlaganje novim nazivima trajalo je svega nekoliko minuta.
Nakon toga igračke bi bile premještene u drugu prostoriju, a vlasnik bi od psa zatražio da donese određenu igračku po imenu. Sedam od deset pasa uspješno je naučilo nove nazive u oba eksperimentalna uvjeta.
Posebno iznenađujući rezultat bio je taj što su psi bili izrazito uspješni kada su nove riječi učili samo prisluškujući razgovor između ljudi. Nakon izravnog podučavanja prosječna uspješnost u početnim testovima iznosila je oko 80 posto, dok se u uvjetima prisluškivanja približila i do 100 posto!
Istraživači su zatim proveli još zahtjevniji eksperiment. Psu bi prvo kratko pokazali novu igračku, a zatim je sakrili u neprozirnu posudu. Tek nakon toga vlasnik bi izgovorio njezin naziv. Tako pas nije mogao jednostavno povezati zvuk riječi s predmetom koji je istodobno gledao.
Unatoč tome, većina nadarenih pasa i dalje je uspješno povezivala novu riječ s odgovarajućim predmetom. To upućuje na složenije mentalne procese od običnog stvaranja jednostavne asocijacije između zvuka i predmeta.
Upravo zbog toga istraživači rezultate uspoređuju s načinom na koji djeca stara oko 18 mjeseci mogu usvajati nove riječi slušanjem razgovora drugih ljudi. Dijete pritom mora pratiti pažnju i komunikaciju drugih osoba te zaključiti na što se određena riječ odnosi.
Važno je, međutim, naglasiti da istraživanje ne pokazuje da psi općenito imaju jezične sposobnosti jednake onima 18-mjesečnog djeteta. Usporedba se odnosi isključivo na specifičnu sposobnost povezivanja novih riječi s predmetima tijekom promatranja komunikacije među ljudima.
Takav talent među psima vrlo je rijedak. Najčešće je zabilježen kod border collieja, što bi moglo biti povezano s dugom poviješću selektivnog uzgoja te pasmine za rad sa stadima. Tijekom takvog rada psi su morali iznimno pažljivo pratiti ljudske naredbe, geste i smjer pažnje.
Zato ovo istraživanje nije dokaz da svaki pas može naučiti velik broj riječi niti da psi posjeduju jezik u ljudskom smislu. Njegova je važnost u tome što pokazuje da neki psi mogu koristiti sofisticirane društvene i kognitivne mehanizme za učenje novih naziva predmeta.
Time psi postaju još zanimljiviji model za proučavanje razvoja komunikacije i jezika te za razumijevanje toga koje su kognitivne sposobnosti jedinstveno ljudske, a koje se, barem u jednostavnijem obliku, mogu pronaći i kod drugih vrsta.
24sata © 2026
