Aca Vučić se zgražava zbog Thompsona, a njemu pjeva zagovornik popa Đujića...

Hrvati jako vole čistiti tuđe dvorište, a isto to vole raditi i Srbi. Ali, jedni i drugi pokazuju manje entuzijazma kada treba počistiti vlastito. Vijest da je Marko Perković Thompson prodao gotovo pola milijuna ulaznica za svoj zagrebački koncert izazvala je interes u cijelom svijetu, a rekao bih posebno u Beogradu. Pretpostavljajući Thompsonove ideološke stavove medije u Srbiji uglavnom je zanimalo jesu li i svi posjetitelji koncerta njegovi istomišljenici. Na što je naravno teško odgovoriti, posebno kada su u pitanju mladi Hrvati. I to iz više razloga. Prvo, zato što mladi na hrvatsku povijest gledaju bitno drugačije nego “stari”, tj. ili ih uopće ne zanima ili ju ne znaju ili nisu isključivi pri zauzimanju jedne ili druge strane. Naravno, i nažalost, ima i onih koji dijele Thompsonovo stavove o Drugom svjetskom ratu. Zbunjujuće je i to što voljeti pjesme nekoga tko cijeli život koketira s ustaštvom kod velike većine obožavatelja ne znači mrziti Srbe. Naprotiv. Većina mladih Hrvata koji će 5. srpnja biti na zagrebačkom hipodromu svaki vikend uživa u pjesmama srpskih (turbo folk) pjevača, vole srpske filmove i serije, i vjerojatno bolji noćni provod mogu zamisliti na beogradskim splavovima nego po berlinskim i londonskim klubovima. Netko neupućen mogao bi zaključiti da s tako velikim brojem prodanih ulaznica za koncert jednog desno orijentiranog pjevača u Hrvatskoj sigurno dominiraju desni birači. A situacija je ustvari obrnuta. Po najnovijim istraživanjima stranke ljevice imaju veću podršku od stranaka desnice.

Unatoč svemu, ili baš zbog svega navedenog, ne čudi me interes srpske javnosti za Thompsonov lik i djelo. Ali me čudi potpuni izostanak interesa srpske javnosti za lik i djelo jednog srpskog pjevača čije bi se stavove usudio proglasiti kontroverznijim od Thompsonovih. Riječ je o pjevaču poznatom pod umjetničkim imenom Baja Mali Knindža (BMK). Neki će reći, dobro ali on ne može prodati toliko ulaznica kao Thompson, što je vjerojatno točno. Ali je zato upravo “Knindžu” predsjednik Srbije odlučio pozvati kao glavnu zvijezdu na velikom prorežimskom okupljanju u Beogradu prošlu subotu, 12. travnja. Drugim riječima, znajući o čemu i o kome BMK pjeva, vlasti u Beogradu očito podržavaju njegove stavove. A u čemu su oni sporni?

Kao i u slučaju Thompsona ne želim se praviti veći katolik od pape ali me čudi da netko tko u svakoj drugoj pjesmi zaziva boga i ističe svoje kršćanstvo ne razumije da su milosrđe i oprost neizostavan dio kršćanske etike. Što baš i nije vidljivo iz stihova: “na čija će pokucati vrata, novi Princip vođa atentata” ili “zbog Krajine i spaljenih sela, nekome ću metak u sred čela”. Čudi me kako srpski mediji ne reagiraju na Bajino proglašavanje hrvatskih gradova (Vukovara, Gline, Knina, Petrinje…) srpskima, ali onda opet kad se sjetim da se ni aktualni predsjednik Srbije nikada nije odrekao svojih stavova o tome da “Glina nikada neće biti hrvatska”, zašto bi ih smetali stavovi jednog pjevača.

I dok se Thompsonu iz Srbije s pravom predbacuje izbor ustaških zločinaca poput Pavelića, Francetića ili Bobana kao uzora, BMK u Srbiji nitko ne predbacuje pronalaženje uzora u četničkim vođama Draži Mihailoviću i popu Momčilu Đujiću. A upravo je vojvoda Đujić najčešće spominjani lik Bajinih pjesama.

Za one koji ne znaju pravoslavni pop Đujić bio je zapovjednik četničke Dinarske divizije odgovorne za kolaboraciju s fašistima, nacistima i ustašama, te za masovne zločine nad civilima i zarobljenim partizanima. Brojni talijanski, njemački i ustaški dokumenti govore o financijskoj pomoći koju je Bajin idol primao od ustaških vlasti na početku rata te o direktnom zalaganju Ante Pavelića da se Đujiću i njegovim četnicima spasi život na kraju rata. Isti dokumenti govore o sudjelovanju Đujićevih četnika u ubijanju više stotina hrvatskih civila, ali i srpskih koje se sumnjičilo za suradnju s partizanima, o paljenju i pljačkanju sela, te osnivanju logora za neistomišljenike. U jednoj depeši poslanoj Draži Mihailoviću sam Đujić se hvali: “Za vreme uspešne borbe na Velebitu, kada je uhapšeno 140 osoba, naši su borci pustili tri Srbina da idu kućama, a ostalo je zaklano i bačeno u jame” dok u drugoj piše da su u Livnu njegovi četnici “tako mnogo i redom klali, da su ih Nemci prisilili da napuste Livno”. To je idol kojeg BMK zaziva kada pjeva: “Ako Bog da i nedjelja sveta, Momčilo će Krajinom da šeta” ili “dođi pope ljubimo ti stope”.

Doda li se svemu i nemali broj pjesama u kojima BMK veliča Vojislava Šešelja, osuđenog na Međunarodnom sudu upravo za progone, protjerivanje i prisilno premještanje Hrvata, iščuđavanje nad neredom u tuđem dvorištu izgleda u najmanju ruku licemjerno.