Nikada nije bolji trenutak za Andreja Plenkovića da raspiše izbore i kapitalizira dobre vijesti i nogometnu euforiju. Kao i činjenicu da dugo nije uhićen nijedan ministar. Ali opet, zašto bi sada uopće riskirao s izborima?
Teško je zamisliti bolji trenutak za Andreja Plenkovića da raspiše prijevremene izbore.
Hrvatska ulazi u Schengen i uvodi euro, izgrađen je Pelješki most i ukinute pandemijske mjere, reprezentacija je ušla u polufinale Svjetskog prvenstva, u proračun se slijevaju europske pare koje "Dubravka šalje za Božić", a kojima Plenković kupuje socijalni mir...
Već dugo nije uhićen nijedan ministar.
A i Zlatko Dalić je zagrijao publiku parolama o "vjeri, domovini, narodu i zastavi".
Doduše, umrla je dvomjesečna beba u kontejnerskom naselju nekako u vrijeme dok je ministar obnove bio na utakmici u Katru, ali nogometna euforija trebala bi nadvladati ljudsku tragediju.
Uostalom, nije HDZ badave odnio pobjedu na lokalnim izborima u potresom pogođenim krajevima.
Iz pobjede u blagostanje
Neće, dakle, biti boljeg trenutka da Plenković krene po novi mandat. Ako je prije dvije i pol godine išao kapitalizirati "pobjedu nad koronom" od koje je na koncu umrlo 17 tisuća ljudi, zašto onda ne bi kapitalizirao ovu rijetku nisku dobrih vijesti?
Oporba je još uvijek pogubljena i razbijena, a njezin samozvani lider s Pantovčaka, Zoran Milanović, prije bi pogurao HDZ do pobjede, nego oporbenu koaliciju.
U "godini isporuke" Plenkoviću se nudi "godina naplate". I to pod vlastitom slikom, kao ovoga tjedna na konferenciji The Economista.
A opet, zašto bi premijer žurio s izborima?
Zašto bi riskirao ovo što sad ima i imat će još dvije godine?
Kontrolira i razbija
Kontrolira vlastitu stranku, vladajuću koaliciju i saborsku većinu, koliko god ona brojčano klimava bila. Razbio je oporbene stranke, razmrvio desnicu, kupio sindikate, zakopao korupciju, ugurao se u centar gdje oduzima teme oporbi, uživa u rijetkim trenucima zatišja u aferama i uhićenjima ministara...
Štoviše, podijelio je koruptivni teret sa strankom Milorada Pupovca.
A i glasovi ljudi iz kontejnera sve teže dopiru do javnosti.
Rizični izbori
Osim toga, parlamentarni izbori odvijaju se u deset izbornih jedinica (plus dijaspora), a HDZ je u proteklim ciklusima izgubio Zagreb, Split, kao i neka tradicionalna uporišta u Dalmaciji, ostao je bez Vukovara, premda je zakoračio u Istru gdje je IDS na aparatima. Blistavi pogled iz Banskih dvora možda nije isti kao mutni pogled s terena.
Zanimljivo, Plenkovićevi rezultati kojima se hvali u "godini isporuke", a gotovo isključivo vezani su uz Europsku uniju, privlačniji su liberalnim i biračima ljevice, nego tvrdokornim HDZ-ovcima. Na njegovu sreću, oni glasaju po nalogu - i u vlastitom interesu - a ne po savjesti.
Istodobno, HDZ-ovci "s dna kace" baš i nemaju za koga glasati jer je i desnica razmrvljena i razbijena, atomizirana i svedena na veselu družinu Mostovaca iz Sabora ili na usamljene jahače poput Karoline Vidović Krišto.
I to je sada za Plenkovića problem: nikad nije bio bolji trenutak za izbore, a opet nikada nije bilo manje potrebe za izlazak na izbore.
Nakon "godine isporuke" očekuje se "godina naplate". No prije toga Plenković bi mogao rezervirati "godinu naslikavanja".
