Amar Bukvić: Publika ne voli negativce, ali je meni to izazov

Glumac Amar Bukvić (32) brzo je postao prepoznatljiv u svijetu glume jer bilo u kazalištu, filmu ili u televizijskim serijama, uvijek do perfekcionizma iznosi lik koji je tumači te ih sa zadovoljstvom predstavlja publici. Kako je nedavno završilo snimanje “Zore dubrovačke“, ponovno kreće s intenzivnijim radom na kazališnim daskama. Nedavno je imao premijeru predstave “My Little Corner of the World” (prema Fassbinderovu “Južnjaku”) u kazalištu GDK Gavella. Uskoro počinje raditi i na predstavi Romeo i Julija u režiji Jagoša Markovića. Uz to, i ljeto će mu biti radno ­ na Dubrovačkim ljetnim igrama.

 
Express: U seriji ‘Stella’ glumili ste negativca. Je li vam draže i teže igrati, negativca ili pozitivca kao u ‘Zori dubrovačkoj’?

- ­Volim reći kako uloga uvijek ima više od podjele na ‘negativca ili pozitivca’. Uloga Borisa mi se od samog početka jako svidjela, ali opet moram pohvaliti cijeli kreativni tim, na čelu s Jelenom Veljačom i Brankom Ivandom, koji su je zaista vodili na način da je meni kao glumcu, iz dana u dan, bilo izazov stvarati. No s druge je strane uloga negativca, iako je publika najčešće ne voli, nosi sa sobom posebnu dozu intrige i drukčiju vrstu izazova.


Express: Rad na serijama često zna biti napornog i iscrpljujućeg tempa. Koje su njihove dobre strane?

- ­Dobre strane su sigurno odlična i uigrana ekipa, profesionalci na setu, ali sigurno i činjenica da svatko voli pošteno biti plaćen za posao koji obavlja. Naš posao s novim projektom uvijek kreće od nule, a sam početak kreiranja uloge uvijek u nama budi osjećaj kao da se tim poslom prije nismo bavili. To ima i jednu veliku prednost jer sam naviknuo da se jedino tako i dolazi do pravih rezultata.

Express: Često surađujete sa sestrom Aidom i ocem Amirom. Kako je glumiti i raditi u obiteljskim projektima?

- ­Već sam ranije spominjao kako smo mi smo jedna prava glumačka obitelj. To se ne vidi samo kad radimo na zajedničkim projektima nego i u naše slobodno vrijeme. Tijekom zajedničkog obiteljskog ručka kazališne teme su nekako uvijek najzastupljenije. A kako je raditi u obiteljskim projektima i koliko je kvalitetan naš odnos moglo se i vidjeti iz našeg zajedničkog projekta, predstave ‘Djeca sa CNN­-a’, koja je te premijerne godine nagrađena na svim kazališnim festivalima.