STRAVA
APOKALIPTIČNI PRIZORI Prije 15 godina tsunami je opustošio Japan, poginulo 20 tisuća ljudi
Prošlo je petnaest godina od 11. ožujka 2011., datuma koji je urezan u kolektivno sjećanje Japana i svijeta. Potres, tsunami i nuklearna havarija, poznati kao Veliki potres u istočnom Japanu, ostavili su za sobom pustoš, ali i nasljeđe koje i danas oblikuje živote milijuna ljudi.
Sve je počelo podrhtavanjem tla magnitude 9,0-9,1, najjačim potresom ikad zabilježenim u Japanu i četvrtim najsnažnijim u svijetu od početka modernih mjerenja 1900. godine. Epicentar se nalazio 72 kilometra istočno od poluotoka Oshika, u Tihom oceanu, no njegova snaga osjetila se na planetarnoj razini.
Sve je počelo podrhtavanjem tla magnitude 9,0-9,1, najjačim potresom ikad zabilježenim u Japanu i četvrtim najsnažnijim u svijetu od početka modernih mjerenja 1900. godine. Epicentar se nalazio 72 kilometra istočno od poluotoka Oshika, u Tihom oceanu, no njegova snaga osjetila se na planetarnoj razini.
Tijekom šest mučnih minuta, oslobođena energija bila je tolika da je doslovno pomaknula geografiju. Glavni japanski otok Honshu pomaknut je za 2,4 metra prema istoku, Zemljina os nagnula se za procijenjenih 10 do 25 centimetara, a rotacija planeta neznatno se ubrzala, skrativši dan za 1,8 mikrosekundi. Bio je to geofizički događaj koji je podsjetio čovječanstvo na golemu moć koja se krije ispod zemljine površine.
Potres je bio samo okidač za ono što je uslijedilo. Podizanje morskog dna pokrenulo je razoran tsunami koji je jurio prema obali brzinom mlažnjaka. U nekim područjima, poput Sendaija, stanovnici su imali manje od deset minuta za bijeg prije nego što su se golemi valovi sručili na kopno, prodirući i do deset kilometara u unutrašnjost. U gradu Miyako, vodeni zid dosegnuo je nevjerojatnu visinu od 40,5 metara, brišući pred sobom čitave gradove, luke i poljoprivredna zemljišta.
Ljudski gubici bili su strašni. Službeni podaci govore o 19.759 smrtno stradalih, dok se 2.553 osobe i danas vode kao nestale. Više od 90 posto žrtava život je izgubilo utapanjem. Petnaest godina kasnije, potraga za nestalima nije prestala.
Policijske snage u pogođenim prefekturama, poput Miyagija, i dalje pretražuju obalu u nadi da će pronaći posmrtne ostatke i obiteljima donijeti barem djelić mira.
Dok je tsunami gutao obalu, njegova razorna moć pogodila je i nuklearnu elektranu Fukushima Daiichi. Valovi su probili morske zidove i onesposobili ključne sustave za hlađenje, što je dovelo do taljenja jezgri u tri reaktora.
Svijet je svjedočio najgoroj nuklearnoj nesreći nakon Černobila, klasificiranoj najvišom, sedmom razinom opasnosti. Stotine tisuća ljudi evakuirano je iz svojih domova, a uspostavljena je široka zona isključenja.
Danas je Fukushima i dalje otvorena rana. Iako se broj evakuiranih značajno smanjio, oko 30.000 ljudi još uvijek ne može trajno vratiti svojim kućama. Proces dekontaminacije i razgradnje uništenih reaktora traje, a procjenjuje se da će biti potrebna desetljeća da se u potpunosti dovrši. Oko 309 četvornih kilometara teritorija i dalje se smatra "teško povratnim" zonama, svjedočeći o dugotrajnim posljedicama katastrofe.
Materijalna šteta bila je golema, s procijenjenim troškovima koji premašuju 235 milijardi dolara, čineći ovu katastrofu najskupljom prirodnom nepogodom u povijesti. Japanska vlada uložila je bilijune jena u obnovu, podižući masivne morske zidove, gradeći novu infrastrukturu i preseljavajući cijele zajednice na viši teren. No, nasljeđe nadilazi fizičku obnovu.
Katastrofa je potaknula stvaranje onoga što stručnjaci nazivaju "infrastrukturom sjećanja". Memorijalni muzeji, spomenici i sačuvane ruševine danas su dio krajolika regije Tohoku.
