Kraj još jedne nastavne godine za najmlađe znači i vrijeme dugih ljetnih praznika. Dani su to kada svatko na svoj način pokušava ne misliti o školi, učenju i školskim brigama. Mnogi od njih otputovat će rodbini, bakama i djedovima i odmor provoditi uz more i kupanje.

- U moja vremena nije bilo odmora, stariji bi jedva dočekali da nam završi škola da nas mogu 'upregnuti'. Čuvali smo stoku, more nismo ni vidjeli, a kamo li se u njemu kupali, bilo je to drugo doba, a u pauzama od rada sami bismo izmišljali igre kako se zabaviti. Danas je sve drugačije, gledam ovu mlađariju svaki drugi ima mobitel u ruci, ne skida pogleda s tog malog ekrana i samo im prsti rade. Šalju se poruke, možeš proći pored njih, ma ni da trepnu okom. Kažu kako se dopisuju, razgovaraju sa prijateljem, a prijatelja nigdje, samo oni i mobitel - govori nam Rose (75) Čagalj iz zaseoka Gornji Čaglji u zagvoškoj općini.

U ovom zaseoku, za razliku od desetke drugih u kojima odavna nema više djece, selo je puno mladosti.

- Čekaj, ima ih dvadeset i pet, što najmlađih, koji još nisu pošli u školu, do onih koji pohađaju osnovnu i srednju. Puno je selo djece idu oni na more, koje im je udaljeno svega desetak minuta vožnje, ali znaju oni "ubiti" vrijeme i bez mora. Nema večeri da se ne okupimo ovdje na 'glavici' u središtu sela, staro i mlado i ne družimo - nastavlja Rose dok pokušava djeci pokazati neke od igara koje su u vrijeme njene mladosti davnih pedesetih i šezdesetih prošlog stoljeća bile glavna dječja razonoda. Dovoljno je nekoliko kamenčića, onako otprilike iste veličine, da se zaigra, pitonka.

ATRAKCIJA SELA Veselje u selu pokraj Imotskog: 'Ima nas jedva 20-ak, ali zato smo napravili zajednički bazen'

- Evo ovako uzmi pet kamenčića, protresi ih u rukama i baci na pod, prekriži kažiprst i srednji prst lijeve ruke kao da si napravio mali mostić u blizini kamenčića. U desnu ruku uzmi jedan kamenčić, baci ga u zrak i pokušaj u istom trenutku ugurati jedan po jedan kroz otvor lijeve ruke dok hvataš kamenčić u zraku. Kad si ih sve provukao, a da ti ne ispadne kamenčić, kojeg bacaš u zrak, zadnji put baci kamen i rukom pokupi sve kamenčiće koji su na podu. Tko to, a da mu kamenčić u desnoj ruci ne ispadne, već da ga svaki put spretno uhvati, pobjednik je - objašnjava baka Rose dok djeca sa zanimanjem prate kako to radi i već slijedeći trenutak sami pokušavaju.

- Nikada nismo za ovu igru čuli, ali baš je zanimljivo - govori desetogodišnja Magdalena Čagalj kojoj se igra svidjela i koja je za sada najuspješnija što ostali dio zaigrane ekipe pomalo i ljuti.

- Strpljenja djeco, strpljenja. Nije vam ovo mobitel, uključite mozak i ruke, trebaš biti spretan Ivane, ne budi nestrpljiv, budi uporan i vidjet ćeš da ćeš uspjeti - kao prava učiteljica podučava Rose male Čaglje, dok roditelji gledaju. Ne bi oni da se miješaju u Rosin posao, premda su i oni u svojem djetinjstvu ove igre igrali.

BAJKA IZ ZAGVOZDA Ovdje čuvaam jaaa: 'Naš Janko misli da je pas. Pazi na krave na ispaši i vraća ih sve u stado'

- Nama je najdraže bilo zaigrati lastika kojega je u Zagvozdu u svakoj kući bilo na stotine metara, a kako i ne bi kada je sedamdesetih i osamdesetih prošlog stoljeća u Zagvozdu radila tvornica Biokovka u kojoj se lastik proizvodio. Bilo je tada puno više djece u selima Zabiokovlja. Znalo se u grupicama okupiti i po desetak djevojčica i zaigrati lastika. O, kako smo mi spretno to igrale, satima - govori Mirela dok tata Stipe već u sljedećem trenutku pita muški dio ekipe znaju li oni igrati 'trule kobile'. Sam naziv igre na dječjim licima izaziva smiješak od uha do uha. Vrag je znatiželja, a ova je igra baš takva, zanimljiva u kojoj će netko od sudionika uvijek izvući deblji kraj.

Kako se igra trule kobile?

- Ti Roko stani uza zid, skupi ruke i isprepleti prste. Ti se Josipe sagni i glavu stavi u Rokove ruke. E, sad vi ostali trebate skočiti na leđa, a ovaj koji je pognut na skok i udarac od leđa mora pogoditi koji je broj skočio, što je više igrača veća je 'trula kobila' i više vas može zajahati - objašnjava Stipe. Ženski dio već je krenuo na novu, ne svoju, već sasvim drugačiju zanimljivu školicu. Kredom su na seoskoj ulici iscrtali polja za školicu i bosih nogu po vrelom asfaltu krenuli u polja bacati kamen uz lagano poskakivanje. Stariji, iskusniji dio ekipe pokazuje. Još ih dobro noge služe premda su se nabrojale godine.

- Danas ova mladost ni ne zna trčati. Zatvorili nam djecu u četiri zida, satima sjede u zatvorenim učionicama. Ono malo vremena koje provode uz tjelovježbu, ili neku sportsku aktivnost, sve je po strogim pravilima. Malo je tu slobodnog trčanja, kreativnosti. Dok smo mi bili njihovih godina bosi smo po livadama trčali, kamen nam je bio poput mekanog tepiha. S kamena na kamen znali smo cijelo selo obigrati. Ova današnja mladost, Bože mi oprosti, ni trčati više ne zna. A, znate li igrati 'trlje', to je bio naš šah. Daj kredu, Duje - govori potpisnica ovih redaka, koja je i sama ove igre igrala i već u sljedećem trenutku iscrtava trlju na podu u obliku kocke kojoj polja potom križa dijagonalno i na polovine. Tri kamena za jednog igraća, tri komadića krede za drugog i igra može krenuti. Ovo je igra u kojoj je potrebna dobra koncentracija. Tko prvi po pravilima igre posloži svoja tri kamenčića ili krede, pobjednik je.

IZUMIRANJE STANOVNIŠTVA Život iza Biokova: 'Na njivi smo i kopale i djecu dojile, a preko planine nosile hranu za prodati'

Raspršila se djeca na sve strane jedni su na seoskom suhozidu, drugi na starim kamenim skalinama koje vode do balature, oni ostali uza kameni zid ne odustaju od 'trule kobile'.

- Ajmo malo, vi se sakrijte iza onog ćoška kuće, vi drugi iza onog tamo. Svatko na svoju stranu, ali pazite, oni koji se prvi otkriju gotovi su, ispadaju - govore djeca zaigrano i već u sljedećem trenutku čuje se sa svih strana. "Trrr, Jakove, gotov si! Trrr, Duje i ti si".

- Bože moj, lijepo ih je vidjeti. Sad bi i ja s njima, ali vidjet će me sutra djeca u štampi i reći kako mi ništa nije, a ja se iz dana u dan jadam, bole ruke, bole noge - kroz smijeh će baka Rose koja broji male Čaglje jesu li svi na okupu.

- Lijepo je vidjeti razigrana dječja lica i ozareni osmijeh starijih stanovnika, koji su sretni jer su im prenijeli dio već odavna zaboravljenih igra njihovog djetinjstva. U njima živi dio njihove mladosti. U iščekivanju ostatka razigrane ekipe, jer za trtavicu i kukalo treba ih što više, dobre su i male branke. Balun je nešto bez čega se u ovom kraju ne može.

- I sad ti meni pravo reci, je li bolje ovako nego uz onaj vražji mobitel - naglas će Rose.

KAMENI BISER KRAJ VRGORCA Zadnji klesar u kamenom selu: 'Rukama sam ga gradio, a sad je mjesto naše kulturno dobro'

Stručnjaci napominju kako današnje generacije sjedalačkim radom zanemaruju finu, poglavito grubu motoriku. Čagljeva djeca će nakon ovakvog aktivnog odmora i ovu noć slatko zaspati bez dijagnoza ekranizma. Uz smijeh i pjesmu koja se ori iz grlenih dječjih usta napuštamo zaseok Čaglje. Jer baš kako i pjesma kaže, "zaspat će djeca i nek ih se ne budi jer, jednog će dana ustati rano i bit će pravi ljudi".